25 godina Radio Marije




bibija_365_1-min.png

 

Post 31-33


31

1 Jakov bježi iz Harana

Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: »Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo.« 2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 3 Tada Jahve reče Jakovu: »Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!« 4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5 pa im reče: »Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6 I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 7 pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaću mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 8 Ako bi on rekao: ‘Svaka šarena neka bude tebi za naplatu’, onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: ‘Prugasti neka budu tebi za plaću’, onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9 Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 10 Jednom, kad se stado oplođivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimično bijeli i šareni. 11 Još u snu anđeo Božji mene zovne: ‘Jakove!’ ‘Evo me!’ rekoh. 12 A on nastavi: ‘Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimično bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban činio. 13 Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi učinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavičaj!’«
14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: »Zar još imamo baštinskog dijela u svome očinskom domu? 15 Zar nas otac nije smatrao tuđinkama? Ta on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! 16 Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!«
17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kućne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da će bježati. 21 I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeđe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu.

22 Laban u potjeri za Jakovom

Trećeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 23 On povede sa sobom svoje rođake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noću u snu, te mu reče: »Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!« 25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.
26 Onda Laban reče Jakovu: »Što si to htio zavaravajući me i odvodeći mi kćeri kao zarobljenice na maču? 27 Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kćeri i svoju unučad! Zbilja si ludo postupio. 29 U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!’ 30 Sada dobro, otišao si jer si čeznuo za svojim očinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?«
31 Jakov odgovori Labanu: »Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kćeri. 32 A kumire svoje u koga nađeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braćom kaži što je tvoga pri meni i nosi!« Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 33 Tako Laban uđe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne nađe. Izišavši iz Leina šatora, uđe u šator Rahelin. 34 A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne nađe. 35 Ona je, naime, rekla svome ocu: »Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena.« I tako je pretraživao, ali kumira nije našao.
36 Sad se Jakov ražesti i zađe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reče Labanu: »Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kućanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci među nama dvojicom. 38 Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39 Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. 40 Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju. 41 Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.«

43 Ugovor između Labana i Jakova

Nato Laban odgovori Jakovu: »Kćeri su moje kćeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu učiniti ovim svojim kćerima ili djeci koju su rodile? 44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.«
45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 46 a onda reče svojim ljudima: »Skupite kamenja!« Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 47 Laban je nazva »Jegar sahaduta«, a Jakov je nazva »Gal-ed«. 48 Onda Laban izjavi: »Neka ova gomila danas bude svjedok između mene i tebe!« Stoga je nazvana Gal-ed, 49 ali i Mispa, jer je rekao: »Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 50 Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.«
51 Potom Laban reče Jakovu: »Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: 52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. 53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!« Jakov se zakune Bogom – Strahom svoga oca Izaka. 54 Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noć na Glavici.


32

Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kćeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu ususret izađu anđeli Božji. 3 Kad ih Jakov opazi, reče: »Ovo je Božje taborište!« Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

4 Jakovljeve pripreme za susret s Ezavom

Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5 i naloži im: »Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: ‘Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 6 Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.’«
7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: »Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti ususret sa četiri stotine momaka.«
8 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9 Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10 Onda se Jakov pomoli: »O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’ 11 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12 Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13 Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.’«
14 Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: »Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!« 18 A prvom izda naredbu rekavši: »Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: ‘Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?’ 19 odgovori: ‘Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.’« 20 Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: »Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 21 Još mu dodaj: ‘A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.’« Mislio je naime: »Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.« 22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.

23 Borba s Bogom

One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. 24 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25 Jakov ostane sam.
I neki se čovjek hrvao s njim dok nije zora svanula. 26 Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se hrvali. 27 Potom reče: »Pusti me jer zora sviće!« Ali on odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« 28 Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?« Odgovori: »Jakov.« 29 Onaj reče: »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.« 30 Onda zapita Jakov: »Reci mi svoje ime!« Odgovori onaj: »Zašto me pitaš za moje ime?« I tu ga blagoslovi.
31 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer – reče – »Vidjeh Boga licem u lice i na životu ostadoh.« 32 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 33 Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.


33

1 Susret Jakova i Ezava

Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje; 2 postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 3 Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu. 4 Ezav mu potrča ususret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 5 Onda podiže oči i vidje žene i djecu. »Tko su ovi s tobom?« – zapita. On odgovori: »Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.« 6 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. 7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8 Ezav upita: »Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?« Odgovori: »Naći naklonost svoga gospodara.« 9 Ezav odgovori: »Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.« 10 A Jakov reče: »Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubazno primio, kao da gledam lice Božje. 11 Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.« Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. 12 »Pođimo na put«, reče Ezav, »i ja ću s tobom putovati.« 13 Ali mu on odvrati: »Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.« 15 Onda reče Ezav: »Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.« Ali on odgovori: »Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!« 16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 17 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
18 Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 19 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 20 Tu podiže žrtvenik i nazva ga »El, Bog Izraelov«.

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

12:10 Glazba
13:00 "U TEBE SE GOSPODINE UZDAM" - devetodnevna priprava za Stepinčevo; čitamo ulomke iz knjige fra Bonaventure Dude: "Razmišljam o Alojziju Stepincu"
13:30 Obavijesti i najava dnevnog i tjednog programa
13:45 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Novo u programu: još više molitve!

Dragi slušatelji, u našem programu odlučili smo uvesti više molitvi u stalnim terminima. Uz naše redovite dnevne molitvene trenutke, dodali smo još...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Veljača 2023
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2022

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.