Heb 9-13
9
1 Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne
I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2 Šator je uistinu bio uređen: prvi, u kojem bijaše svijećnjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3 iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama – 4 u njoj zlatni kadionik i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploče Saveza; 5 povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.
6 Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 7 a u drugi jednom godišnje samo veliki svećenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8 Time Duh Sveti očituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9 To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika – 10 sve same na ićima i pićima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do časa ispravka.
11 2. ŽRTVA KRISTOVA DJELOTVORNA I KONAČNA
Nove uredbe
Krist se pak pojavi kao Veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem Šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – 12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.
13 Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, 14 koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
15 Novi Savez
A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog Saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu. 16 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja. 17 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporučitelj živi. 18 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 19 Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20 govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21 a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22 I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23 Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se sámo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.
24 Ulazak u nebo
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26 inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
27 I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28 tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.
10
1 D. KRIST – UZROK VJEČNOGA SPASENJA
Nedostatnost zakona s ponavljanjem žrtava
Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 2 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijehâ? 3 Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
4 Kristova žrtva zamjenjuje izvanjske žrtve
Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ. 5 Zato On ulazeći u svijet veli:
Žrtva i prinos ne mile ti se,
nego si mi tijelo pripravio;
6 paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
7 Tada rekoh: »Evo dolazim!«
U svitku knjige piše za mene:
»Vršiti, Bože, volju tvoju!«
8 Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, 9 veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.
10 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
11 Krist Veliki svećenik zamjenjuje stare svećenike
I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12 A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13 čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.
15 Novi Savez dostaje bez žrtava
A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:
16 »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima
nakon ovih dana«,
Gospodin govori:
»Zakone ću svoje staviti u njihova srca
i upisati ih u dušu njihovu.
17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih
neću više spominjati.«
18 A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.
19 ZAKLJUČNA OPOMENA
Od izlaganja k poticanju
Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj – 20 put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21 imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom. 22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom. 23 Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje. 24 I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela 25 te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.
26 Strašni izgledi grešnika
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27 nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. 28 Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29 Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? 30 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. 31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32 Velikodušnost u prošlosti
A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: 33 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. 34 I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. 35 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! 36 Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
37 Jer još malo, sasvim malo,
i Onaj koji dolazi doći će
i neće zakasniti
38 A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.
39 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
11
1 IV. VJERA I USTRAJNOST
1. VJERA PRAOTACA
A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2 Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bî prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. 6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18 kome bî rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – 19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. 25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. 26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. 27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. 35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. 36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38 svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano 40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.
12
1 2. POTREBA POSTOJANOSTI
Poziv na postojanost
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! 2 Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
4 Temelji jakosti
Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
6 Jer koga Gospodin ljubi,
onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.
7 Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 10 Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On – nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.
11 Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
14 V. PORAVNITE STAZE
1. ESHATOLOŠKA OPOMENA
Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! 15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 17 Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. 18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19 ni ječanju trublje i tutnjavi riječî. – Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinče dotakne brda, neka se kamenuje! 21 I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: »Strah me je i dršćem!« – 22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđelâ, svečanom skupu, 23 Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24 i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.
25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27 Ono »još jednom« pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29 Jer Bog je naš oganj što proždire.
13
1 2. KRŠĆANSKO VLADANJE
Bratoljublje neka je trajno! 2 Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele! 3 Sjećajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih – ta i sami ste u tijelu! 4 Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog. 5 U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. 6 Zato možemo pouzdano reći:
Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem:
što mi tko može?
7 3. JELA ILI MILOST
Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8 Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. 9 Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima! Jer bolje je srce utvrđivati milošću nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10 Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 11 Jer tijela životinja, kojih krv veliki svećenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12 Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13 Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku 14 jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budući tražimo. 15 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16 Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu!
17 Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će polagati račun; neka to čine s radošću, a ne uzdišući jer vam to ne bi bilo korisno.
18 Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19 Usrdnije vas pak molim: učinite to kako bih vam se što brže vratio.
20 ZAKLJUČAK
A Bog mira,
koji po krvi vječnoga Saveza
od mrtvih izvede
velikoga Pastira ovaca,
Gospodina našega Isusa,
21 osposobio vas za svako dobro djelo
da vršite volju njegovu,
činio u nama
što je njemu milo,
po Isusu Kristu,
komu slava u vijeke vjekova. Amen.
22 Popratna riječ
Molim vas, braćo, podnesite ovu riječ ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 23 Znajte: naš je brat Timotej oslobođen. Ako uskoro stigne, s njime ću vas pohoditi.
24 Pozdravite sve svoje glavare i sve svete!
Pozdravljaju vas ovi iz Italije.
25 Milost sa svima vama!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
