Heb 1-4
1
1 PROSLOV: NARAV I ULOGA KRISTOVA
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; 2 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; 4 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
5 I. SIN UZVIŠENIJI OD ANĐELA
1. SIN BOŽJI
Ta kome od anđelâ ikad reče:
Ti si sin moj,
danas te rodih;
ili pak:
Ja ću njemu biti otac,
a on će meni biti sin.
6 A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
Nek pred njim nice padnu
svi anđeli Božji.
7 Za anđele veli:
Anđele čini vjetrovima,
sluge svoje plamenom ognjenim,
8 ali za Sina:
Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.
9 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
10 I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju
i nebo je djelo ruku tvojih.
11 Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.
12 Mijenjaš ih poput haljine,
kao odjeću, i nestaju.
A ti si uvijek isti –
godinama tvojim nema kraja.
13 Za koga pak od anđelâ ikad reče:
Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!?
14 Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?
2
1 2. PRESUDNOST NAVIJEŠTENOGA SPASENJA
Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. 2 Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, 3 kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 4 a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
5 3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI
Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. 6 Netko negdje posvjedoči:
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš.
7 Ti ga tek za malo učini manjim od anđelâ,
slavom i časti njega ovjenča,
8 njemu pod noge sve podloži.
Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9 ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i části ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
10 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. 11 Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 12 kad veli:
Braći ću svojoj naviještat ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
13 I još:
Ja ću se u njega uzdati,
i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.
14 Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, 15 pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16 Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17 Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18 Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.
3
1 II. ISUS VELIKI SVEĆENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN
A. ISUS JE VJERAN-OVJEROVLJEN
1. VJERNIJI OD MOJSIJA
Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga svećenika naše vjere – Isusa: 2 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. 3 Dostojan je doista toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. 4 Jer svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5 Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, 6 ali Krist – kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.
7 2. ULAZAK U POČINAK BOŽJI PO VJERI
Zato, kao što veli Duh Sveti:
Danas ako glas mu čujete,
8 ne budite srca tvrda kao u Pobuni,
kao u dan iskušenja u pustinji
9 gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši
premda gledahu djela moja
10 četrdeset godina.
Zato mi dodija naraštaj onaj
pa rekoh: Uvijek su nestalna srca
i ne proniču moje putove.
11 Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak!
12 Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13 Pače hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sačuvamo 15 kad je rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda kao u Pobuni!
16 Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17 Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18 Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? 19 I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.
4
1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obećanje o ulasku u njegov Počinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 3 U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao:
Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak,
premda su djela od postanka svijeta dovršena. 4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5 A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. 6 Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. 7 Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda.
8 Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9 Dakle: preostaje neki subotnji počinak narodu Božjemu! 10 Zaista, tko uđe u njegov počinak, počinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11 Pohitimo dakle ući u taj Počinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.
12 Snaga Riječi Božje
Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. 13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.
14 Zaključak
Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.
15 B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVEĆENIK
Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.
16 Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
