Rim 9-12
9
1 3. IZRAEL I KRŠĆANI
Povlastice Izraelove
Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3 Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 Bog ostaje vjeran obećanjima
Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; 7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; 8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo. 9 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. 10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12 ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
14 Bog nije nepravedan prema Izraelu
Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: »Što si me ovakvim načinio?« 21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć, u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
25 Nevjera predviđena u Starom zavjetu
Tako i u Hošei veli:
Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim
i Neljubljenu ljubljenom.
26 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste
moj narod
prozvat će se sinovi Boga živoga.
27 Izaija pak proglašuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti; 28 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29 Tako je Izaija i prorekao:
Da nam Gospodin nad vojskama
ne ostavi sjeme,
ko Sodoma bismo bili
i Gomori nalik.
30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33 kao što je pisano:
Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja
i stijenu posrtanja.
Ali tko u nj vjeruje,
neće se postidjeti.
10
1 Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4 Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5 Mojsije o pravednosti Božjoj
Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj. 6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti? 7 Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih? 8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. 11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
14 Imali su dovoljno svjetla
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? 15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano:
Kako li su ljupke noge
onih koji donose blagovijest dobra.
16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
18 Nemaju isprike
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače!
Po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.
19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli:
Ja ću vas na ljubomor
izazvati pukom ništavnim,
razdražit ću vas glupim nekim narodom.
20 Izaija pak hrabro veli:
Nađoše me koji me ne tražahu,
objavih se onima koji me ne pitahu.
21 A Izraelu veli:
Cio dan pružah ruku narodu
nepokornom i buntovnom.
11
1 Izraelova je nevjernost samo djelomična
Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto! Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji – kako se tuži Bogu na Izraela: 3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!
7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, 8 kao što je pisano:
Dade im Bog duh obamrlosti,
oči da ne vide,
uši da ne čuju
sve do dana današnjega.
9 I David veli:
Nek im stol pred njima bude zamkom,
i mrežom, i stupicom, i plaćom.
10 Nek im potamne oči da ne vide
i leđa im zauvijek pogni!
11 Izraelova je nevjernost privremena
Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. 12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?
13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam 14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15 Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
16 Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod
Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, 18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi – ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. 19 Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! 21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. 22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. 23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. 24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
25 Izraelovo obraćenje
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. 26 I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano:
Doći će sa Siona Otkupitelj,
odvratit će bezbožnost od Jakova.
27 I to će biti moj Savez s njima,
kad uklonim grijehe njihove.
28 U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
30 Teologija povijesti
Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe 31 tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. 32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
33 Hvalospjev mudrom milosrđu Božjemu
O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
34 Doista, tko spozna misao Gospodnju,
tko li mu bi savjetnikom?
35 Ili: tko ga darom preteče
da bi mu se uzvratiti moralo?
36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.
12
1 II. PRIMJENA: NOVI ŽIVOT U KRISTU
Duhovno bogoslužje
Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. 2 Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
3 Ponizna ljubav u zajednici
Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6 Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; 7 je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; 8 je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan!
9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! 11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13 Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15 Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! 16 Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17 Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18 Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!
19 Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. 20 Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga,
i ako je žedan, napoj ga!
Činiš li tako,
ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.
21 Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
