Rim 1-4
1
1 UVOD
Pozdrav
Pavao, sluga Krista Isusa,
pozvan za apostola,
odlučen za evanđelje Božje –
2 koje Bog unaprijed obećavaše
po svojim prorocima
u Pismima svetim
3 o Sinu svome,
potomku Davidovu
po tijelu,
4 postavljenu Sinom Božjim,
u snazi,
po Duhu posvetitelju
uskrsnućem od mrtvih,
o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,
5 po komu primismo milost i apostolstvo
da na slavu imena njegova
k poslušnosti vjere
privodimo sve pogane
6 među kojima ste i vi
pozvanici Isusa Krista:
7 svima u Rimu,
miljenicima Božjim,
pozvanicima, svetima.
Milost vam i mir
od Boga, Oca našega,
i Gospodina Isusa Krista.
8 Zahvala i molitva
Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 9 Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11 Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 13 A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.
16 I. SPASENJE PO VJERI
A. OPRAVDANJE
Navještaj poruke o spasenju
Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
18 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad poganima
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31 nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32 Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.
2
1 Nad Židovima
Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine. 3 Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš? 4 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi? 5 Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6 koji će uzvratiti svakom po djelima: 7 onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni; 8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba! 9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10 a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11 Ta u Boga nema pristranosti.
12 Unatoč Zakonu
Uistinu, koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni. 13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani. 14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. 16 To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
17 Židov kao i poganin
Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, 18 koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje 19 te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, 20 odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; 21 ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22 Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! 23 Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! 24 Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
25 Unatoč obrezanju
Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 26 Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28 Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29 na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
3
1 Unatoč obećanjima
Božjim Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja. 3 Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano:
Da pravedan budeš po obećanjima svojim
i pobijediš kada te sudili budu.
5 Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda – po ljudsku govorim – nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6 Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet? 7 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik? 8 I zar da ne »činimo zlo da dođe dobro«, kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!
9 Svi su grešni
Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, 10 kao što je pisano:
Nema pravedna ni jednoga,
11 nema razumna,
nema ga tko bi Boga tražio.
12 Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše,
nitko da čini dobro –
nijednoga nema.
13 Grob otvoren grlo je njihovo,
jezikom lažno laskaju,
pod usnama im je otrov ljutičin,
14 usta im puna kletve i grkosti;
15 noge im hitre da krv proliju,
16 razvaline i nevolja na njinim su putima,
17 put mira oni ne poznaju,
18 straha Božjega nemaju pred očima.
19 A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!
21 2. PRAVEDNOST BOŽJA I VJERA
Objavljenje spasiteljske pravednosti Božje
Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima, 22 pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23 Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 24 opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. 25 Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 26 htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme – da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.
27 Uloga vjere
Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djelâ? Ne, nego po zakonu vjere. 28 Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djelâ Zakona. 29 Ili je Bog samo Bog Židovâ? Nije li i poganâ? Da, i poganâ. 30 Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31 Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.
4
1 3. SVJEDOČANSTVO PISMA
Abraham opravdan vjerom
Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom. 3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. 4 Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug. 5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, 6 kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelâ:
7 Blaženi oni kojima je zločin otpušten,
kojima je grijeh pokriven!
8 Blago čovjeku
komu Gospodin ne ubraja krivnju.
9 Nezavisno od obrezanja
Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost. 10 A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11 I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih – te im se uračuna pravednost – 12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
13 Nezavisno od Zakona
Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje. 15 Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16 Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas – 17 kao što je pisano: Ocem mnoštva narodâ ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
18 Abrahamova i kršćanska vjera
U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem narodâ mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. 19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. 20 Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, 21 posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. 22 Zato mu se i uračuna u pravednost.
23 Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, 24 nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25 koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
