Dj 22-24
22
1 »Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.« 2 Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: 3 »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«
6 Pavao o svom obraćenju
(Dj 9, 1–19; 26, 12–18)
»Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7 Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ 9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10 Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ 11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.«
12 »Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, 13 dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. 14 A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih 15 jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’«
17 »Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ 19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ 21 Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’«
22 Pavao rimski građanin
Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!« 23 Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, 24 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. 25 Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: »Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?«
26 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: »Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!«
27 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: »Reci mi, jesi li Rimljanin?« On odvrati: »Da.« 28 Tisućnik dometnu: »Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.« Pavao nato reče: »Ja sam se pak s njim i rodio.«
29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.
30 Pavao pred Vijećem
Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.
23
1 Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: »Braćo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega.« 2 Nato veliki svećenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3 Onda mu Pavao reče: »Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?« 4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: »Zar velikog svećenika Božjega da pogrđuješ?« 5 Pavao odvrati: »Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji.«
6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: »Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.«
7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreći: »Ništa zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anđeo?« 10 Kad razmirica posta još većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
11 Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: »Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!«
12 Urota protiv Pavla
Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo je više od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14 Oni odu k velikim svećenicima i starješinama pa reknu: »Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi.«
16 Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, približi se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17 Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: »Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu nešto dojaviti.« 18 On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: »Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti nešto reći.« 19 Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: »Što mi imaš dojaviti?« 20 »Židovi su se«, reče on, »dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. 21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka više od četrdeset onih koji se zakleše da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu.« 22 Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: »Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio.«
23 Pred Feliksom u Cezareji
Zatim dozva dva satnika i reče im: »Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. 24 Neka se pripravi živina na koju će se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu.« 25 Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26 »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu – pozdrav! 27 Ovoga čovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. 29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega.«
31 Vojnici dakle po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu. 32 Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uručiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34 Pošto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35 »Saslušat ću te«, reče, »kad pristignu i tužitelji tvoji.« Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.
24
1 Rasprava pred Feliksom
Nakon pet dana siđe veliki svećenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom, te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 2 Pošto dozvaše Pavla, poče ga Tertul optuživati: »Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošću narodu ovomu nastaje, 3 u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošću. 4 Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 5 Utvrdismo da je ovaj čovjek kuga, da pokreće bune među svim Židovima po svijetu, da je kolovođa nazaretske sljedbe, 6 da je čak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 8 Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo.« 9 Podržaše ga i Židovi tvrdeći da je tako.
10 Pavlova obrana
Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: »Kako znam da si već mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11 Ta možeš se osvjedočiti da nema više od dvanaest dana otkad uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. 12 A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13 I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju.«
14 »Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15 uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju. 16 Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima.«
17 »Nakon više godina dođoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18 dok sam ih prinosio, nađoše me posvećena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19 Ali neki Židovi iz Azije – da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20 Ili neka ovi sami kažu: koji su zločin na meni našli kad sam stajao pred Vijećem, 21 osim možda one jedne riječi koju doviknuh među njima stojeći: Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!«
22 Pavlovo cezarejsko sužanjstvo
Nato Feliks, koji je točno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: »Kada dođe tisućnik Lizija, riješit ću vaš spor.« 23 Satniku pak naredi da se Pavao čuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga.
24 Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom, koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. 25 Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budućem Sudu, Feliks uplašen reče: »Zasad idi, a kad nađem vremena, pozvat ću te.« 26 Ujedno se nadao da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim razgovarao.
27 Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
