Dj 9-12
9
1 Savlov poziv
(Dj 22, 6–16; 26, 1–18)
Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
5 On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6 Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«
7 Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
10 U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
11 A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12 i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
13 Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. 14 On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
15 Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16 Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«
17 Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
18 I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19 i uzevši hrane, okrijepi se.
Savlovo propovijedanje u Damasku
Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku 20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?« 22 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: »Ovo je Krist!«
23 Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, 24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, 25 ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.
26 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29 Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
30 Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
32 Petar ozdravlja Eneju
Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. 33 Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34 Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. 35 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
36 Petar uskrisuje Tabitu
U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38 A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
39 Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. 40 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.
43 Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.
10
1 Petar i Kornelije
U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, 2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3 U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« 4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6 On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« 7 Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. 10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. 12 U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13 I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« 14 Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. 15 A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« 16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, 18 zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže. 20 De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.« 21 Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?« 22 Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« 23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. 24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26 Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« 27 I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge 28 te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. 29 Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!«
30 Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me 31 i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32 Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ 33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!«
34 Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, 35 nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. 36 Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37 Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
39 »Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40 Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – 41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«
42 »On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«
43 »Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
44 Krštenje prvih pogana
Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45 A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46 Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče: 47 »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« 48 I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.
11
1 Petar se opravdava u Jeruzalemu
Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5 »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7 Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ 8 Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9 A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«
11 »I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13 On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14 on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«
15 »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16 Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«
18 Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«
19 Crkva u Antiohiji
Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima. 20 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa. 21 Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
22 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23 Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. 24 Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.
25 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26 Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
27 Barnaba i Savao idu u Jeruzalem
U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29 Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji. 30 To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.
12
1 Petar zatvoren i čudesno oslobođen
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2 Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3 Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5 Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
6 One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. 7 Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. 8 Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« 9 Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10 Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11 Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.«
12 Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13 Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15 Oni joj rekoše: »Mahnitaš!« Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: »Bit će njegov anđeo!« 16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: »Javite to Jakovu i braći!« Onda izađe i ode u drugo mjesto.
18 Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19 Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
20 Smrt Heroda Agripe
A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednički dođoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 21 U određeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22 Narod izvikivaše: »Božji glas, a ne ljudski!« 23 Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anđeo Gospodnji te on rascrvotočen izdahnu.
24 Barnaba i Savao opet u Antiohiji
Riječ je pak Božja rasla i širila se. 25 Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
