Iv 7-9
7
1 IV. PASHA KRUHA ŽIVOTA
Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mt 14, 13–21; Mk 6, 30–34; Lk 9, 10–17)
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. 3 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. 4 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
5 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« 6 To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. 7 Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« 8 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9 »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« 10 Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. 11 Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. 12 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« 13 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
14 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« 15 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
16 Isus hoda po moru
(Mt 14, 22–23; Mk 6, 45–52)
Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, 17 uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 18 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 19 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, 20 a on će njima: »Ja sam! Ne bojte se!« 21 Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
22 Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života
Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. 23 Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. 25 Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« 26 Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
27 Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac – Bog – opečati.«
28 Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« 29 Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« 30 Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.«
32 Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije vam Mojsije dao kruh s neba,
nego Otac moj daje vam kruh s neba,
kruh istinski;
33 jer kruh je Božji
Onaj koji silazi s neba
i daje život svijetu.«
34 Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« 35 Reče im Isus:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
36 No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
37 Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
38 jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
39 A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
40 Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
41 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« 42 Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba’?«
43 Isus im odvrati:
»Ne mrmljajte među sobom!
44 Nitko ne može doći k meni
ako ga ne povuče Otac koji me posla;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45 Pisano je u Prorocima:
Svi će biti učenici Božji.
Tko god čuje od Oca i pouči se,
dolazi k meni.
46 Ne da bi tko vidio Oca,
doli onaj koji je kod Boga;
on je vidio Oca.
47 Zaista, zaista, kažem vam:
tko vjeruje, ima život vječni.
48 Ja sam kruh života.
49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu
i pomriješe.
50 Ovo je kruh koji silazi s neba:
da tko od njega jede,
ne umre.
51 Ja sam kruh živi
koji je s neba sišao.
Tko bude jeo od ovoga kruha,
živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati
tijelo je moje
– za život svijeta.«
52 Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« 53 Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
54 Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
56 Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«
59 To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. 60 Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« 61 A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? 62 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«
63 »Duh je onaj koji oživljuje,
tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio
duh su i život su.«
64 »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65 I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
66 Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
67 Petrova ispovijest
(Mt 16, 13–20; Mk 8, 27–30; Lk 9, 18–21)
Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« 68 Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! 69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« 70 Odgovori im Isus: »Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.« 71 Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
8
1 V. BLAGDAN SJENICA
Isus ide u Jeruzalem
Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 2 Bijaše blizu židovski Blagdan sjenicâ. 3 Rekoše mu stoga njegova braća: »Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. 4 Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu.« 5 Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. 6 Reče im nato Isus: »Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka. 8 Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo.« 9 To im reče i ostade u Galileji.
10 Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. 11 A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući: »Gdje je onaj?« 12 I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: »Dobar je!« Drugi pak: »Ne, nego zavodi narod.« 13 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.
14 Isus proglašuje svoje božansko poslanje
Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. 15 Židovi se u čudu pitahu: »Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?« 16 Nato im Isus odvrati:
»Moj nauk nije moj,
nego onoga koji me posla.
17 Ako tko hoće vršiti volju njegovu,
prepoznat će da li je taj nauk od Boga
ili ja sâm od sebe govorim.
18 Tko sâm od sebe govori,
svoju slavu traži,
a tko traži slavu onoga koji ga posla,
taj je istinit
i nema u njemu nepravednosti.
19 Nije li vam Mojsije dao Zakon?
Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona.«
»Zašto tražite da me ubijete?« 20 Odgovori mnoštvo: »Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?« 21 Uzvrati im Isus: »Jedno djelo učinih i svi se čudite. 22 Mojsije vam dade obrezanje – ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca – i vi u subotu obrezujete čovjeka. 23 Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? 24 Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!«
25 Rasprave o Isusovu podrijetlu
Rekoše tada neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 26 A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!«
28 Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me
i znate odakle sam!
A ipak ja nisam došao sam od sebe:
postoji jedan istiniti koji me posla.
Njega vi ne znate.
29 Ja ga znadem
jer sam od njega
i on me poslao.«
30 Isus navješćuje svoj odlazak
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. 31 A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: »Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?« 32 Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate.
33 Tada Isus reče:
»Još sam malo vremena s vama
i odlazim onomu koji me posla.
34 Tražit ćete me
i nećete me naći;
gdje sam ja,
vi ne možete doći.«
35 Rekoše nato Židovi među sobom: »Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? 36 Što li znači besjeda koju reče:
‘Tražit ćete me
i nećete me naći;
gdje sam ja,
vi ne možete doći’?«
37 Obećanje Duha Svetoga
U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika:
»Ako je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka pije 38 koji vjeruje u mene!
Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’« 39 To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.
40 Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu
Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« 41 Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« 43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44 Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
45 Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: »Zašto ga ne dovedoste?« 46 Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« 47 Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? 48 Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49 Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!« 50 Kaže im Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51 »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« 52 Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« 53 I otiđoše svaki svojoj kući.
9
1 Preljubnica
A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4 i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« 6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« 8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9 A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. 10 Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« 11 Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
12 Isus – svjetlost svijeta
Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života.«
13 Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«
14 Odgovori im Isus:
»Ako ja i svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo je moje istinito
jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate
ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu;
ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim,
sud je moj istinit
jer nisam sam,
nego – ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše
da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedočim za sebe,
a svjedoči za mene i onaj
koji me posla, Otac.«
19 Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus:
»Niti mene poznajete niti Oca mojega.
Kad biste poznavali mene,
i Oca biste moga poznavali.«
20 Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 Upozorenje nevjernim Židovima
Reče im ponovno Isus:
»Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.«
22 Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« 23 A Isus nastavi:
»Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh:
‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.«
25 Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:
26 »Ta što da vam s početka opet zborim?
Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od njega,
to ja zborim svijetu.«
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 28 Isus im nato reče:
»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sáma
jer ja uvijek činim što je njemu milo.«
30 Vjera u Isusa daje slobodu
Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
»Ako ostanete u mojoj riječi,
uistinu, moji ste učenici;
32 upoznat ćete istinu
i istina će vas osloboditi.«
33 Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34 Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo,
a ipak tražite da me ubijete
jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca,
a vi činite
što čuste od svog oca.«
39 Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus:
»Da ste djeca Abrahamova,
djela biste Abrahamova činili.
40 A eto, tražite da ubijete mene,
mene koji sam vam govorio istinu
što sam je od Boga čuo.
Takvo što Abraham nije učinio!
41 Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.«
42 Reče im Isus:
»Kad bi Bog bio vaš Otac,
ljubili biste mene
jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sâm od sebe došao,
nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete?
Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 Vama je otac đavao
i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše čovjekoubojica od početka
i ne stajaše u istini
jer nema istine u njemu:
kad govori laž,
od svojega govori
jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim,
meni ne vjerujete.
46 Tko će mi od vas dokazati grijeh?
Ako istinu govorim,
zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga,
riječi Božje sluša;
vi zato ne slušate
jer niste od Boga.«
48 Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« 49 Odgovori Isus:
»Ja nemam zloduha,
nego častim svoga Oca,
a vi me obeščašćujete.
50 No ja ne tražim svoje slave;
ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam:
ako tko očuva moju riječ,
neće vidjeti smrti dovijeka.«
52 Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ 53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
54 Odgovori Isus:
»Ako ja sam sebe slavim,
slava moja nije ništa.
Ima koji me slavi – Otac moj,
a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga,
a ja ga znam.
Ako vam reknem da ga ne znam,
bit ću lažac jednak vama.
No znam ga
i riječ njegovu čuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se.«
57 Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« 58 Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!«
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
