Iv 1-3
1
1 PROSLOV
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2 Ona bijaše u početku u Boga.
3 Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4 u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
6 Bî čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
7 On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
9 Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
10 bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
11 K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
14 I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
15 Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
16 Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac – Bog –
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
I. PRVA PASHA
1. UVODNI TJEDAN
19 Ivanovo svjedočanstvo
(Mt 3, 1–17; Mk 1, 1–11; Lk 3, 1–22)
A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, 20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« 21 Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« 22 Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« 23 On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji:
Poravnite put Gospodnji!
– kako reče prorok Izaija.«
24 A neki izaslanici bijahu farizeji. 25 Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« 26 Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – 27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« 28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! 30 To je onaj o kojem rekoh:
Za mnom dolazi čovjek
koji je preda mnom
jer bijaše prije mene!«
31 »Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.« 32 I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ 34 I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
35 Prvi učenici
Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. 36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« 37 Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. 38 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« 39 Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. 41 On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. 42 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
43 Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: »Pođi za mnom!« 44 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip nađe Natanaela i javi mu: »Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« 46 Reče mu Natanael: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.«
47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: »Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!« 48 Kaže mu Natanael: »Odakle me poznaješ?« Odgovori mu Isus: »Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.« 49 Nato će mu Natanael: »Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!« 50 Odgovori mu Isus: »Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!« 51 I nadoda: »Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega.«
2
1 Svadba u Kani
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. 3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« 4 Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« 5 Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. 8 Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika 10 i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. 12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
2. BLAGDAN PASHE
13 Čišćenje Hrama
(Mt 21, 12–13; Mk 11, 15–17; Lk 19, 45–46)
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15 I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16 a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« 17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« 19 Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« 20 Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« 21 No on je govorio o hramu svoga tijela. 22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
23 Boravak u Jeruzalemu
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24 No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
3
1 3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA
Razgovor s Nikodemom
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2 On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« 3 Odgovori mu Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
tko se ne rodi nanovo, odozgor,
ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«
4 Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« 5 Odgovori Isus:
»Zaista, zaista, kažem ti:
ako se tko ne rodi iz vode i Duha,
ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Što je od tijela rođeno, tijelo je;
i što je od Duha rođeno, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh:
‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’
8 Vjetar puše gdje hoće;
čuješ mu šum,
a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.
Tako je sa svakim
koji je rođen od Duha.«
9 Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« 10 Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?
11 Zaista, zaista, kažem ti:
govorimo što znamo,
svjedočimo za ono što vidjesmo,
ali svjedočanstva našega ne primate.
12 Ako vam rekoh zemaljsko
pa ne vjerujete,
kako ćete vjerovati
kad vam budem govorio nebesko?
13 Nitko nije uzašao na nebo
doli onaj koji siđe s neba,
Sin Čovječji.
14 I kao što je Mojsije podigao
zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
15 da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.
16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.
17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet
da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu.
18 Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;
a tko ne vjeruje, već je osuđen
što nije vjerovao
u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
19 A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
20 Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
21 a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena.«
22 II. PUT U SAMARIJU I GALILEJU
Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo
Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24 Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.
25 Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. 26 Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.« 27 Ivan odgovori:
»Nitko ne može sebi uzeti ništa
ako mu nije dano s neba.
28 Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’
29 Tko ima zaručnicu, zaručnik je.
A prijatelj zaručnikov
koji stoji uza nj i sluša ga,
klikće od radosti na glas zaručnikov.
Ta se moja radost upravo ispunila.
30 On treba da raste,
a ja da se umanjujem.
31 Tko odozgor dolazi,
on je iznad sviju;
tko je sa zemlje,
zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba,
on je iznad sviju:
32 što je vidio i čuo – za to svjedoči,
a svjedočanstva njegova nitko ne prima.
33 Tko primi njegovo svjedočanstvo,
potvrđuje da je Bog istinit.
34 Uistinu, onaj koga Bog posla
Božje riječi govori
jer Bog Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina
i sve je predao u ruku njegovu.
36 Tko vjeruje u Sina,
ima vječni život;
a tko neće da vjeruje u Sina,
neće vidjeti života;
gnjev Božji ostaje na njemu.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
