Lk 16-18

16

¹ Nepošteni upravitelj

Govoraše i svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. 2 Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ 3 Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4 Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
5 »I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ 6 A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ 7 Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
8 »I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«

⁹ Ne može se služiti dvojici gospodara

»I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«
10 »Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. 11 Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? 12 I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«
13 »Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

¹⁴ Protiv pohlepnih farizeja

Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. 15 On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«

¹⁶ Vječnost Zakona
(Mt 11, 12–13; 5, 18)

»Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. 17 Lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti i jedan potezić Zakona.«

¹⁸ Nerazrješivost ženidbe
(Mt 19, 9; Mk 10, 11–12)

»Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.«

¹⁹ Bogataš i Lazar

»Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20 A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima 21 i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
22 »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23 Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24 pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ 25 Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. 26 K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
27 »Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. 28 Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
29 Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ 30 A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ 31 Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

17

¹ Sablazan
(Mt 18, 6–7; Mk 9, 42)

I reče svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; 2 je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 3 Čuvajte se!«

Bratska opomena
(Mt 18, 15)

»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 4 Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«

⁵ Moć vjere
(Mt 17, 19–21; Mk 9, 28–29)

Apostoli zamole Gospodina: »Um-noži nam vjeru!« 6 Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«

⁷ Služiti ponizno

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ‘Dođi brzo i sjedni za stol?’ 8 Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti’? 9 Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 10 Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’«

¹¹ Deset gubavaca

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. 12 Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13 i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« 14 Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. 15 Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. 16 Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17 Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? 18 A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« 19 A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

²⁰ Bog će uspostaviti svoje kraljevstvo
(Mt 24, 23–28. 37–41)

Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 21 Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!«
22 Zatim reče učenicima: »Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. 23 Govorit će vam: ‘Eno ga ondje, evo ovdje!’ Ne odlazite i ne pomamite se! 24 Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. 25 No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«
26 »I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: 27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. 28 Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 29 A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. 30 Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«
31 »U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. 32 I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! 33 Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«
34 »Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« 37 Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

18

¹ Ustrajnost u molitvi

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2 »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ 4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
6 Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! 7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

⁹ Farizej i carinik

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10 »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ 13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ 14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

¹⁵ Isus i djeca
(Mt 19, 13–15; Mk 10, 13–16)

A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 16 A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.«
17 »Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.«

¹⁸ Opasnost bogatstva
(Mt 19, 16–30; Mk 10, 17–31)

I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« 19 Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20 Zapovijedi znaš:
Ne čini preljuba!
Ne ubij!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca svoga i majku!«

21 A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.« 22 Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« 23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
24 Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
26 Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« 27 A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.«
28 Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.« 29 Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.«

³¹ Treći navještaj muke i uskrsnuća
(Mt 20, 17–19; Mk 10, 32–34)

I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.«
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

³⁵ Jerihonski slijepac

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37 Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« 38 Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« 39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41 »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« 42 Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« 43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.