bibija_365_1-min.png

 

Lk 7-9


7

1 Vjera rimskog satnika
(Mt 8, 5–13)

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. 2 Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3 Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. 4 Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš 5 jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« 6 Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. 7 Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. 8 Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
9 Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere.«
10 Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

11 Uskrišenje sina udovice iz Naina

Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. 12 Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13 Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« 14 Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« 15 I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« 17 I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

18 Isusovo svjedočanstvo o Ivanu

(Mt 11, 2–15)

Sve to dojaviše Ivanu njegovi učenici. On dozva dvojicu svojih učenika 19 i posla ih Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« 20 Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’«
21 Upravo u taj čas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22 Tada im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. 23 I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
24 Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25 Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26 Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27 On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da pripravi put pred tobom.

28 Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.«
29 Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. 30 Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.

31 Isusov sud o suvremenicima
(Mt 11, 16–19)

»S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 32 Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!’ 33 Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: ‘Đavla ima!’ 34 Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: ‘Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ 35 Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

36
Isusov odnos prema grešnicima


Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37 Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
39 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« 40 A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: 41 »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42 Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« 43 Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« 44 I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47 Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« 48 A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« 49 Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« 50 A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

 

 

8

1 Žene u službi Isusovoj

Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2 i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; 3 zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

4 Prispodoba o sijaču
(Mt 13, 1–9; Mk 4, 1–9)

Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
5 »Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7 Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

9 Zašto Isus govori u prispodobama
(Mt 13, 10–17; Mk 4, 10–12)

Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10 A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama – da gledajući ne vide
i slušajući ne razumiju.«
11 »A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12 Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13 A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14 A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15 Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«

16 Prispodoba o svjetiljci

(Mt 5, 15; 10, 26; 13, 12; Mk 4, 21–25)

»Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17 Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći.«
18 »Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

19 Prava rodbina Isusova
(Mt 12, 46–50; Mk 3, 21. 31–35)

A majka i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20 Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« 21 A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

22 Stišana oluja
(Mt 8, 23–27; Mk 4, 35–41)

Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: »Prijeđimo na onu stranu jezera.« I otisnuše se. 23 Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Učitelju, učitelju, propadosmo!« On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25 A on će im: »Gdje vam je vjera?« A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: »Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?«

26 Ozdravljenje opsjednutoga
(Mt 8, 28–34; Mk 5, 1–20)

Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27 Čim iziđe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog čovjeka koji imaše zloduhe. Već dugo vremena nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama. 28 Kad opazi Isusa, zastenja, pade ničice preda nj i u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« 29 Jer bijaše zapovjedio nečistom duhu da iziđe iz toga čovjeka. Da, dugo ga je već vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama čuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30 Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« On reče: »Legija«, jer u nj uđoše mnogi zlodusi. 31 I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
32 A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. 33 Tada zlodusi iziđoše iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se.
34 Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 35 A ljudi iziđoše vidjeti što se dogodilo. Dođoše Isusu i nađoše čovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obučen i zdrave pameti. I prestraše se. 36 A očevici im ispripovjediše kako je opsjednuti ozdravio.
37 I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade.
On uđe u lađu i vrati se.
38 A moljaše ga čovjek iz koga iziđoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreći: 39 »Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog.« On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.

40 Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
(Mt 9, 18–26; Mk 5, 21–43)

Na povratku Isusa dočeka mnoštvo jer su ga svi željno iščekivali. 41 I gle, dođe čovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dođe u njegovu kuću. 42 Imaše kćer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud.
43 A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na liječnike i nitko je nije mogao izliječiti, 44 priđe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje.
45 I reče Isus: »Tko me se to dotaknu?« Svi se branili, a Petar će: »Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.« 46 A Isus: »Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene.« 47 A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48 A on joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«
49 Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: »Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.« 50 Čuo to Isus pa mu reče: »Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!«
51 Uđe u kuću, ali nikomu ne dopusti da s njim uđe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52 A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: »Ne plačite! Nije umrla, nego spava!« 53 No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. 54 On je uhvati za ruku i povika: »Dijete, ustani!« 55 I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56 Njezini se roditelji začudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.

 

 

9

1 Poslanje dvanaestorice
(Mt 10, 1–15; Mk 6, 7–13)

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. 2 I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. 3 I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 4 U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. 5 Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.«
6 Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

7 Herod i Isus
(Mt 14, 1–2; Mk 6, 14–16)

Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; 8 drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« 9 A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

10 Isus hrani pet tisuća ljudi

(Mt 14, 13–21; Mk 6, 30–34; Iv 6, 1–14)

Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11 Saznalo to mnoštvo pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.
12 Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: »Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.« 13 A on im reče: »Podajte im vi jesti!« Oni rekoše: »Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.« 14 A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Nato će on svojim učenicima: »Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.« 15 I učine tako: sve ih posjedaju. 16 A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo.
17 Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

18 Petrova vjeroispovijest
(Mt 16, 13–20; Mk 8, 27–30; Iv 6, 67–70)

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« 19 Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« 20 A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!«
21 A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

22 Prvi navještaj muke i uskrsnuća
(Mt 16, 21–23; Mk 8, 31–33)

Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

23 Uvjeti za nasljedovanje Isusa
(Mt 16, 24–28; Mk 8, 34 – 9, 1; Iv 12, 25–26)

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25 Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«
26 »Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.«
27 »A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.«

28 Preobraženje
(Mt 17, 1–8; Mk 9, 2–8)

Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29 I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
30 I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31 Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32 No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33 I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
34 Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35 A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« 36 I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

37 Opsjednuti padavičar
(Mt 17, 14–21; Mk 9, 14–29)

A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38 I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: »Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39 a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40 Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
41 Isus odvrati: »O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!« 42 I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. 43 Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega.

Drugi navještaj muke i uskrsnuća
(Mt 17, 22–23; Mk 9, 30–32)

Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: 44 »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« 45 Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

46 Tko je najveći?

(Mt 18, 1–5; Mk 9, 33–37)

U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. 47 Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 48 i reče im: »Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«

49 »Tko nije protiv vas, za vas je«

(Mt 9, 38–40)

Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama.« 50 Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

51 IV. ISUS NA PUTU PREMA JERUZALEMU

Negostoljubivi Samarijanci

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52 I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53 No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54 Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« 55 No on se okrenu i prekori ih. 56 I odoše u drugo selo.

57 Zahtjevi apostolskog poziva

(Mt 8, 19–22)

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« 58 Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
59 Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« 60 Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
61 I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« 62 Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

 

 


Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

 

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.

Radio Marija

13:00 Čitamo knjigu - Alfred Schneider: Mariologija
13:30 Obavijesti i najava programa
13:45 Glazba
14:00 Pozdravi, čestitke i preporuke

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića u svibnju - II. dan

VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU »OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA« Četvrta devetnica od 20. do 28. svibnja 2024. 2. DAN FATIMSKA...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Svibanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.