Mk 4-6
4
1 Isus govori u prispodobama
(Mt 13, 1–3; Lk 8, 4)
I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 Prispodoba o sijaču
(Mt 13, 3–9; Lk 8, 5–8)
»Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. 4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. 7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.«
9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
10 Svrha prispodoba
(Mt 13, 10–15; Lk 8, 9–10)
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 da gledaju, gledaju – i ne vide,
slušaju, slušaju – i ne razumiju,
da se ne obrate
pa da im se otpusti.«
13 Tumačenje prispodobe o sijaču
(Mt 13, 18–23; Lk 8, 11–15)
I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? 14 Sijač sije Riječ. 15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. 16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, 19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. 20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shvaćanje evanđelja
(Mt 5, 15; 10, 26; 13, 12; Lk 8, 16–18)
I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! 23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.«
24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. 25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.«
26 Prispodoba o sjemenu koje samo raste
I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; 28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
30 Prispodoba o gorušičinu zrnu
(Mt 13, 31–32; Lk 13, 18–19)
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
33 Zaključak o prispodobama
(Mt 13, 34–35)
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. 34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 Stišana oluja
(Mt 8, 23–27; Lk 8, 22–25)
Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« 36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. 37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. 38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« 39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« 41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
5
1 Opsjednuti Gerazenac
(Mt 8, 28–34; Lk 8, 26–39)
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom. 3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se, 7 a onda u sav glas povika: »Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!« 8 Jer Isus mu bijaše rekao: »Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!« 9 Isus ga nato upita: »Kako ti je ime?« Kaže mu: »Legija mi je ime! Ima nas mnogo!« 10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12 Zaklinjahu ga dakle: »Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!« 13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo. 15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: »Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.« 20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
21 Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene
(Mt 9, 18–26; Lk 8, 40–56)
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23 pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« 24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28 Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« 29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« 31 A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« 32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34 On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« 36 Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« 37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39 Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« 40 A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41 Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« 42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
6
1 Isus nije priznat u svom zavičaju
(Mt 13, 53–58; Lk 4, 16–30)
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. 2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.
4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« 5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. 6 I čudio se njihovoj nevjeri.
Slanje apostolâ
(Mt 10, 1–15; Lk 9, 1–6)
Obilazio je selima uokolo i naučavao.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. 8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, 9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje, 13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14 Umorstvo Ivana Krstitelja
(Mt 14, 1–12; Lk 9, 7–9; 3, 19–20)
Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« 15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« 16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, 19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. 22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« 23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« 24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« 25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30 Isus hrani pet tisuća ljudi
(Mt 14, 13–21; Lk 9, 10–17; Iv 6, 1–13)
Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. 31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. 33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. 36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« 37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«
38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42 I jeli su svi i nasitili se. 43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. 44 A jelo je pet tisuća muškaraca.
45 Isus hoda po moru
(Mt 14, 22–33; Iv 6, 16–21)
On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. 48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. 49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« 51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53 Ozdravljenje u genezaretskom kraju
(Mt 14, 34–36)
Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. 54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju 55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. 56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
