Mt 22-24
22
1 Prispodoba o svadbenoj gozbi
(Lk 14, 15–24)
Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 4 Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«
5 »Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.«
8 »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9 Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
10 »Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12 Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. 13 Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ 14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
15 Porez caru
(Mk 12, 13–17; Lk 20, 20–26)
Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? 19 Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. 20 On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« 21 Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
23 Uskrsnuće mrtvih
(Mk 12, 18–27; Lk 20, 27–40)
Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24 »Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25 Bijahu tako u nas sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27 A nakon svih umrije i žena. 28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.«
29 Odgovori im Isus: »U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30 Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. 31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!«
33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34 Najveća zapovijed
(Mk 12, 28–34; Lk 10, 25–28)
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36 »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« 37 A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38 To je najveća i prva zapovijed. 39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
41 Krist, sin i Gospodin Davidov
(Mk 12, 35–37; Lk 20, 41–44)
Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42 »Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Kažu mu: »Davidov.« 43 A on će njima: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44 Reče Gospod Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim?’
45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?« 46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.
23
1 Licemjerje i taština pismoznanaca i farizeja
(Mk 12, 37–40; Lk 20, 45–47)
Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: 2 »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. 3 Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. 4 Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. 5 Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. 6 Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 7 pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. 8 Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. 9 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. 10 I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. 11 Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. 12 Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
13 »Jao vama, pismoznanci i farizeji!«
(Lk 11, 39–52)
»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.« 14
15 »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«
16 »Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ 17 Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? 18 Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ 19 Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? 20 Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«
23 »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. 24 Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!«
25 »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. 26 Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.«
27 Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. 28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«
29 »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30 te govorite: ‘Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.’ 31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojicâ prorokâ. 32 Dopunite samo mjeru otaca svojih!«
33 Skora kazna
(Lk 11, 49–51)
»Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? 34 Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 35 da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. 36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!«
37 Prijekor Jeruzalemu
(Lk 13, 34–35)
»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. 38 Evo, napuštena vam kuća. 39 Doista, kažem vam, odsada me nećete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«
24
1 2. ESHATOLOŠKA BESJEDA – DOVRŠENJE BOŽJEG DJELA
Uvod
(Mk 13, 1–2; Lk 21, 5–6)
Isus iziđe iz Hrama. Putem mu pristupiše učenici pokazujući mu hramsko zdanje. 2 A on im reče: »Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
3 Početak nevolja
(Mk 13, 3–13; Lk 21, 7–19)
Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: »Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?«
4 Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede! 5 Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I mnoge će zavesti.«
6 »A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 7 Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. 8 Ali sve je to samo početak trudova.«
9 »Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10 Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom. 11 Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12 Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13 Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«
14 »I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.«
15 Razorenje Jeruzalema
(Mk 13, 14–23; Lk 21, 20–24)
»Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu – tko čita, neka razumije: 16 koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; 17 tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; 18 i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!«
19 »A jao trudnicama i dojiljama u one dane!«
20 »I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom, 21 jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti.«
22 »I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni.«
23 »Ako vam tada tko rekne: ‘Gle, evo Krista!’ ili: ‘Eno ga!’ – ne povjerujte! 24 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.«
25 »Eto, prorekao sam vam.«
26 Dolazak Sina Čovječjega
(Mk 13, 24–27; Lk 21, 25–28)
»Reknu li vam dakle: ‘Evo, u pustinji je!’, ne izlazite; ‘Evo ga u ložnicama!’, ne vjerujte. 27 Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega.«
28 »Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi.«
29 »A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati
i mjesec neće više svijetljeti
i zvijezde će s neba padati
i sile će se nebeske poljuljati.«
30 »I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. 31 I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.«
32 Iznenadnost ovih događaja
(Mk 13, 28–37; Lk 21, 29–33; 17, 26–30. 34–36)
»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. 33 Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!«
34 »Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 35 Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.«
36 »A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 37 Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 38 Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju 39 i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. 40 Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. 41 Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.«
42 »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43 A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. 44 Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«
45 Prispodoba o budnom upravitelju
(Lk 12, 41–48)
»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? 46 Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi! 47 Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«
48 »No rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ 49 pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, 50 doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; 51 rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubî.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
