Dn 11-14

11

1 moje potpore i moga okrilja. 2 A sada ću ti otkriti istinu.«

Perzijski kraljevi

»Evo: još će tri kralja ustati za Perziju: četvrti će biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve će podići protiv kraljevstva grčkoga.«

³ Aleksandar Veliki

»Ustat će junački kralj, vladat će silnom moću i činiti što ga bude volja. 4 A čim se ustane, njegovo će se kraljevstvo raspasti i bit će razdijeljeno na četiri vjetra nebeska, ali ne među njegove potomke; i neće više biti tako moćno kao za njegove vladavine, jer će njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.«

⁵ Borbe Ptolemejevića i Seleukovića

»Kralj će Juga postati moćan; jedan će od njegovih zapovjednika biti moćniji od njega i zavladat će većom moću nego što je njegova.
6 Nekoliko godina kasnije oni će se udružiti, a kći kralja Juga doći će kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neće sačuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neće održati: bit će predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagač u tim vremenima.
7 No jedan će se izdanak njezina korijena podići na njezino mjesto, navalit će na vojsku, prodrijet će u tvrđavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. 8 Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suđe, srebrno i zlatno, odnijet će kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit će jači od kralja Sjevera, 9 koji će onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle će se vratiti u svoju zemlju. 10 Ali će se onda njegovi sinovi naoružati, skupit će silnu vojsku, odlučno će navaliti i poput poplave proći, zatim će se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. 11 Tada će se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podići će silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. 12 Mnoštvo će biti uništeno, a on će se zbog toga uzoholiti; pobit će desetke tisuća, ali se neće održati: 13 kralj će Sjevera opet dići vojsku veću nego prije, i poslije nekoliko godina navalit će s velikom, dobro opremljenom vojskom. 14 U to vrijeme mnogi će se podići protiv kralja Juga; ustat će i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viđenje, ali će propasti.
15 Doći će kralj Sjevera: podići će nasipe da zauzme jedan utvrđeni grad. Mišice Juga neće odoljeti, pa ni izabrane čete neće imati snage da se odupru. 16 Onaj će navaliti protiv njega i učinit će s njime kako mu se prohtije – nitko mu se neće oprijeti: zaustavit će se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. 17 Čvrsto odlučivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit će s njim ugovor dajući mu jednu kćer za ženu da ga upropasti, ali mu neće uspjeti, neće se to zbiti. 18 Zatim će se okrenuti prema otocima i mnoge će osvojiti, ali će jedan zapovjednik dokrajčiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti.
19 Brže će nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali će posrnuti, pasti, više ga neće biti. 20 Na njegovo će mjesto doći jedan koji će u diku kraljevstva poslati poreznika, ali će u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja.«

²¹ Antioh Epifan

»Na njegovo će se mjesto uzdići nitkov kome ne pripada kraljevska čast. Ali on će iznenada doći i spletkama se domoći kraljevstva.
22 Pred njim će biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. 23 Unatoč sporazumu s njime, izdajnički će navaliti i svladati ga s malo ljudi. 24 Iznenada će upasti u bogate pokrajine i postupat će kako nisu postupali njegovi očevi ni očevi njegovih otaca, rasipajući među svoje plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme.
25 Pokrenut će, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut će u rat s mnogom i moćnom vojskom, ali neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke. 26 I oni koji jeđahu za njegovim stolom skršit će ga: njegova će vojska biti uništena i mnogi će posječeni popadati.
27 Oba će kralja smišljati zlo; sjedeći za istim stolom, govorit će laži jedan drugome: ali neće uspjeti, jer je svršetak odložen do određenog vremena. 28 Vratit će se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, učinit će svoje i vratiti se u svoju zemlju.
29 U određeno vrijeme opet će krenuti protiv Juga, ali sada neće biti kao prvi put. 30 Kitimski će brodovi navaliti na njega, i on će se uplašiti. Vratit će se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet će se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez.«

³¹ Progon Židova

»Čete će njegove doći i oskvrnuti svetište-tvrđu, dokinut’ svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. 32 Svojim će spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje. 33 Umnici u narodu poučavat će mnoštvo, ali će ih jedno vrijeme zatirati mačem i ognjem, izgnanstvom i pljačkanjem. 34 Dok ih budu zatirali, samo će im nekolicina pomagati, a mnogi će im se pridružiti prijevarno. 35 Od umnika neki će pasti, da se prokušaju, probrani, čisti do vremena svršetka, jer još nije došlo određeno vrijeme.«

³⁶ Borba protiv Boga

»Kralj će raditi što god mu se prohtije, uznoseći i uzdižući sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit će hule i uspijevat će dok se gnjev ne navrši – jer ono što je određeno, to će se ispuniti. 37 Neće mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženâ niti za kojega drugog boga: samog će sebe izdizati iznad sviju. 38 Mjesto njih častit će boga tvrđavâ, boga koga nisu poznavali njegovi očevi, častiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 39 Navalit će na tvrđave gradova pomoću stranog boga: one koji njega priznaju obasut će počastima i dat će im vlast nad mnoštvom i dijelit će im zemlju za nagradu.«

⁴⁰ SVRŠETAK PROGONITELJA

»U vrijeme svršetka kralj će se Juga zaratiti s njime; kralj će Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit će u zemlje i proći njima poput poplave. 41 Prodrijet će u Divotu i mnogi će pasti. Njegovim će rukama izmaći Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih.
42 Pružit će svoju ruku za zemljama: Egipat mu neće izmaći. 43 On će se domoći zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit će ga Libijci i Etiopljani. 44 Ali će ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te će poći vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. 45 Postavit će svoje dvorske šatore između mora i svete gore Divote. Ali će i njemu doći kraj, i nitko mu neće pomoći.«

12

¹ Uskrsnuće i plaća

»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti – svi koji se nađu zapisani u Knjizi.
2 Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. 3 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.«

⁴ Zapečaćeno proročanstvo

»A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti.«
5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. 6 Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad vodâ rijeke: »Kada će doći kraj tim čudesima?« 7 Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad vodâ rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim: »Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti.«
8 Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: »Gospodaru, kako će to svršiti?« 9 On reče: »Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. 10 Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti. 11 Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana. 12 Blago onomu koji dočeka i dosegne tisuću trista trideset i pet dana! 13 A ti idi i otpočini; ustat ćeš da primiš svoju baštinu na kraju danâ.«

13

¹ DANIEL IZBAVLJA SUZANU

U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim. 2 On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. 3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. 4 Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.
5 One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: »Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda.« 6 Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.
7 Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. 8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. 9 Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. 10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, 11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, 12 ali su živo nastojali da je svaki dan vide.
13 Jednom se rastadoše rekavši: »Hajdemo kući, doba je ručku.« I svaki ode na svoju stranu, 14 ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu. 15 I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo s dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. 16 Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. 17 Ona reče djevojkama: »Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!« 18 One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajnja vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.
19 Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. 20 »Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! 21 Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.« 22 Suzana zastenja: »Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. 23 Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom.« 24 I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, 25 a jedan potrča i otvori vrtna vrata.
26 Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27 Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. 28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29 Rekoše skupljenu narodu: »Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!« Poslaše po nju. 30 Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. 31 A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32 Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34 Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35 Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36 Starci rekoše: »Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona s dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. 37 Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. 38 Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. 39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. 40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo.«
Povjerova im zbor – ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

⁴² Danielov sud

Suzana povika iza glasa: »Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43 ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.«
44 Gospod usliši njezin vapaj. 45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. 46 On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine!« 47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« 48 Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? 49 Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.«
50 Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: »Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!«
51 Tada im reče Daniel: »Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati.« 52 Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: »Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, 53 donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: ‘Nedužna i pravedna da nisi ubio.’ 54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?« On odgovori: »Pod jednom trišljom.« 55 Daniel reče: »Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.«
56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: »Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57 Ovako ste radili s kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. 58 Reci mi, dakle, pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!« On odgovori: »Pod jasikom.« 59 Daniel mu reče: »Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.«
60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spašava one što se u nj uzdaju. 61 I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje. 62 I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema Zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bî spašena jedna nedužna krv.
63 Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini rođaci, što se na njoj ne nađe ništa sramotno.
64 I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda.

14

1 DANIEL I BELOVI SVEĆENICI

Daniel se ne klanja Belu

Kralj Astijag bî pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2 Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina. 4 I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. 5 Stoga mu reče kralj: »Zašto se ti ne klanjaš Belu?« On odgovori: »Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!« 6 Tada će kralj: »Ti, dakle, misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?« 7 I reče Daniel smiješeći se: »Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio.«
8 Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: »Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela.« 9 I reče Daniel kralju: »Neka bude po tvojoj riječi!« A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu.
10 Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. 11 Svećenici mu Belovi rekoše: »Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo – mi ili Daniel, naš klevetnik.«
12 Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.

¹³ Daniel otkriva varku

Ali kad oni izađoše i kralj dade postaviti jela Belu, 14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoše, zaključaše vrata, zapečatiše ih kraljevim prstenom te otiđoše. 15 Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. 16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. 17 I kralj ga zapita: »Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?« – »Nepovrijeđeni su, kralju«, odgovori Daniel. 18 Čim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: »Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!« 19 Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uđe, pa mu reče: »Pogledaj pod, istraži čije su ovo stope!« 20 »Vidim stope muškaraca, žena i djece«, reče kralj. 21 I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. 22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.

²³ Daniel ubija zmiju

A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. 24 Kralj reče Danielu: »Hoćeš reći da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: nećeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!« 25 Daniel odgovori: »Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage.« 26 I reče kralj: »Dajem ti!« 27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: »Gledajte čemu se klanjate!«

²⁸ Daniel u lavljoj jami

Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: »Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla.« 29 Navališe dakle kralju i rekoše: »Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!« 30 I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31 Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. 32 U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela.
33 A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34 I anđeo Gospodnji reče Habakuku: »Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!« 35 Habakuk odgovori: »Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!« 36 Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37 I povika Habakuk: »Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!« 38 A Daniel reče: »Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube.« 39 I ustade Daniel i blagova, a anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.
40 Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41 Tada kralj povika iza glasa: »Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!« 42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.