Dn 6-10
6
1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine.
2 DANIEL U LAVLJOJ JAMI
Zavist satrapâ
Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3 Njima na čelo stavi tri pročelnika – Daniel bijaše jedan od njih – kojima će satrapi polagati račun da se ne bi dosađivalo kralju. 4 Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pročelnikâ i satrapâ te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom.
5 Tada pročelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog čega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naći ništa takvo, ništa zbog čega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrješenja. 6 Ti ljudi rekoše tada: »Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga.«
7 Kralj izdaje bezbožnu naredbu
Tada pročelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: »O kralju Darije, živ bio dovijeka! 8 Svi pročelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, bit će bačen u lavlju jamu. 9 O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!«
10 Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.
11 Daniel se ne pokorava zabrani
Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiđe u svoju kuću. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga, kako je uvijek činio. 12 Oni ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 13 Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: »Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.« 14 Tada rekoše kralju: »Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.«
15 Čuvši te riječi, kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. 16 Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: »Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!«
17 Daniel među lavovima
Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavlju jamu. Kralj reče Danielu: »Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.« 18 Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
19 Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. 20 Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavljoj jami. 21 Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: »Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« 22 Daniel odgovori: »O kralju, živ bio dovijeka! 23 Moj je Bog poslao svog anđela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« 24 Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 25 Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavlju jamu – njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
26 Kralj priznaje Boga
Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: »Obilovali mirom! 27 Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka!
Njegovo kraljevstvo neće propasti,
njegovoj vlasti nema kraja!
28 On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa
na nebesima i na zemlji!
On je spasio Daniela iz šapa lavljih!«
29 Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.
7
1 DANIELOV SAN
Četiri nemani
Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. 2 Kazivaše ovako:
Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 3 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. 4 Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje. 5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: »Ustani, nažderi se mesa!« 6 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć. 7 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 8 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.
9 Pradavni sudi nemanima
Gledao sam:
Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede.
Odijelo mu bijelo poput snijega;
vlasi na glavi kao čista vuna.
Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni
i točkovi kao žarki oganj.
10 Rijeka ognjena tekla,
izvirala ispred njega.
Tisuću tisuća služahu njemu,
mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede,
knjige se otvoriše.
11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bî ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. 12 Ostalim nemanima vlast bî oduzeta, ali im duljina života bî na jedno vrijeme i rok.
13 Vlast svijeta predana
Sinu čovječjemu Gledah u noćnim viđenjima
i gle, na oblacima nebeskim dolazi
kao Sin čovječji.
On se približi Pradavnome
i dovedu ga k njemu.
14 Njemu bî predana vlast,
čast i kraljevstvo,
da mu služe svi narodi, plemena i jezici.
Vlast njegova vlast je vječna
i nikada neće proći,
kraljevstvo njegovo neće propasti.
15 Anđeo tumači viđenje
Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:
17 »One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji. 18 Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova.«
19 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše – o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi. 21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22 dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. 23 On reče: »Četvrta neman
bit će četvrto kraljevstvo na zemlji,
različito od svih kraljevstava.
Progutat će svu zemlju,
zgazit’ je i smrviti.
24 A deset rogova:
Od ovoga kraljevstva
nastat će deset kraljeva,
a iza njih će se podići jedan drugi
različit od onih prvih –
i oborit će tri kralja.
25 On će huliti na Svevišnjega,
zatirati Svece Svevišnjega;
pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon,
i Sveci će biti predani u njegove ruke
na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
26 Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti,
razoriti, sasvim uništiti.
27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo
pod svim nebesima
dat će se puku Svetaca Svevišnjega.
Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno,
i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu.«
28 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu.
8
1 DANIELOVO VIĐENJE: OVAN I JARAC
Borba ovna i jarca
Treće godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viđenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2 Gledah viđenje, i dok gledah, nađoh se u Šušanu, čvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viđenju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3 Podigoh oči, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 4 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeći. Činio je što je htio, osilio se.
5 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujući tla; jarac imaše silan rog među očima. 6 Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrča na njega u svoj žestini svoje snage. 7 Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 8 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše četiri velika roga prema četiri vjetra nebeska.
9 Mali rog
Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo sveto mjesto. 12 Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opačine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što činjaše.
13 Trajanje kušnjâ
Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: »Dokle će trajati ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?« 14 Odgovori: »Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.«
15 Tumačenje viđenja
Kad sam ja, Daniel, gledajući ovo viđenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki čovjek. 16 Začuh glas čovječji gdje viče preko Ulaja: »Gabriele, objasni mu to viđenje!« 17 On pođe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reče: »Sine čovječji, razumij: jer ovo je viđenje za vrijeme posljednje.« 18 On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotače i uspravi na mom mjestu. 19 I reče: »Evo, kazat ću ti što će doći na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 20 Ovan što si ga vidio – njegova dva roga – to su kraljevi Medije i Perzije. 21 Rutavi jarac jest kralj Grčke; veliki rog među njegovim očima jest prvi kralj; 22 slomljeni rog i četiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su četiri kraljevstva što će izići iz njegova naroda, ali neće imati njegovu moć.
23 I potkraj njihova kraljevanja,
kad bezakonici navrše mjeru,
ustat će kralj, drzak i lukav.
24 Njegova će moć porasti, ali ne svojom snagom;
nesmiljeno će pustošiti,
uspijevat će u svojim pothvatima,
zatirat’ junake
i narod Svetaca.
25 Zbog njegove lukavosti
prijevara će uspijevati u njegovoj ruci.
On će se uznijeti u svome srcu,
iz čista mira upropastit će mnoge.
Suprotstavit će se Knezu nad knezovima,
ali će – ne rukom – biti skršen.
26 Viđenje o večerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je;
no ti ga zapečati, jer je za daleke dane.«
27 Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viđenja, no nitko to nije dokučio.
9
1 SEDAMDESET SEDMICA
Povod i vrijeme proročanstva
Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se – prema riječi koju Jahve uputi proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajući:
»Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i čuvaju zapovijedi tvoje! 5 Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6 Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje. 7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 8 Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, jer sagriješismo protiv tebe! 9 U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10 i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima.
11 Sav je Izrael prestupio zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajući tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega – jer sagriješismo protiv Njega. 12 Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreću te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13 Sva ova nesreća, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14 Jahve je bdio nad nesrećom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja učini, a mi nismo slušali glas njegov.
15 A sada, Gospode, Bože naš, koji si moćnom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske – i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo učinismo. 16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju.«
17 Danielova molitva za izbavljenje naroda
»A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! 18 Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. 19 Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!«
20 Anđeo Gabriel tumači proroštvo
Ja sam još govorio, moleći se i priznavajući grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjući Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21 Dok sam, dakle, ja još govorio moleći se, onaj čovjek Gabriel, koga vidjeh na početku viđenja, doletje u brzu letu, dotače me se u vrijeme večernjeg prinosa 22 i pouči me: »Daniele, evo me: dođoh da te poučim. 23 Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.«
24 Objava o sedamdeset sedmica
»Sedamdeset je sedmica određeno
tvom narodu i tvom svetom gradu
da se dokrajči opačina,
da se stavi pečat grijehu,
da se zadovolji za bezakonje,
da se uvede vječna pravednost,
da se stavi pečat viđenju i prorocima,
da se pomaže Sveti nad svetima.
25 Znaj i razumij:
Od časa kad izađe riječ
‘Neka se vrate
i neka opet sagrade Jeruzalem’
pa do Kneza Pomazanika:
sedam sedmica,
a onda šezdeset i dvije sedmice,
i bit će opet sagrađeni trg i opkop,
i to u teško vrijeme.
26 A poslije šezdeset i dvije sedmice
bit će Pomazanik pogubljen,
ali ne za sebe.
Narod jednog kneza koji će doći
razorit će Grad i Svetište:
svršetak im je u propasti,
a do svršetka rat
i određena pustošenja.
27 I sklopit će savez s mnogima
za jednu sedmicu:
a u polovici sedmice
prestat će žrtva i prinos:
na vrhu Hrama bit će grozota pustoši
sve do svršetka,
dok se određeno pustošenje
ne obori na pustošnika.«
10
1 VELIKO VIĐENJE
VRIJEME GNJEVA
Čovjek u lanenim haljinama
Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bî objavljena riječ – riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bî mu dano u viđenju.
2 U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: 3 nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. 4 Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 5 podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine,
oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,
6 tijelo mu poput krizolita,
lice kao munja,
oči kao baklje ognjene,
ruke i noge poput mjedi uglađene,
zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva.
7 Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 8 Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
9 Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 10 I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. 11 On mi reče: »Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.« To reče, a ja ustadoh dršćući.
12 I kaza mi: »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. 13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, 14 a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.«
15 Anđeo hrabri Daniela
Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. 16 I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah. 17 I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?« 18 Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. 19 On reče: »Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!« I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: »Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!«
20 Tada će on: »Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; a čim svršim, doći će knez Grčke. 21 Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega,
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
