Ez 33-36
33
1 III. ZA OPSADE JERUZALEMA I NAKON NJE
Prorok kao stražar grada
Dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: ‘Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za stražara, 3 a on – videći da mač dolazi na zemlju – zatrubi u rog i opomene sav narod: 4 ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga – krv njegova past će na glavu njegovu: 5 jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti – krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. 6 A opet, ako stražar – videći da mač dolazi na zemlju – ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.’
7 I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 8 Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. 9 Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.«
10 Obraćenje i zastranjenje
»Sine čovječji, reci domu Izraelovu: ‘Vi govorite: ‘Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?’ 11 Odgovori im: ‘Života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov?’
12 Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: ‘Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti će bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neće moći ostati na životu u dan kad sagriješi. 13 Reknem li ja pravedniku: ‘Živjet ćeš!’ a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde što je počini! 14 A reknem li bezbožniku: ‘Umrijet ćeš!’ a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15 vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja – živjet će, neće umrijeti! 16 I svi grijesi njegovi što ih bijaše počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet će!’
17 Ali sinovi naroda tvoga govore: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Njihov put nije pravedan! 18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. 19 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga živjeti. 20 A vi velite: ‘Jahvin put nije pravedan!’ Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!«
21 Zauzeće grada
Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: »Pade grad!« 22 Ruka se Jahvina spustila na me uvečer, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem.
23 Opustošenje zemlje
I dođe mi riječ Jahvina: 24 »Sine čovječji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: ‘Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo – nama je zemlja dana u posjed!’ 25 Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Vi blagujete po gorama, oči podižete kumirima svojim, krv prolijevate – i još da posjedujete ovu zemlju? 26 Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega – i još da posjedujete ovu zemlju?’ 27 Ovo im reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Života mi moga, oni koji su u ruševinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! 28 Tako ću zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko više neće njima prolaziti. 29 I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih počiniše.’«
30 Učinci propovijedi
»A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: ‘Hajde da čujemo kakva je to riječ došla od Jahve!’ 31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. 33 Ali kad sve ovo dođe – gle, već dolazi – znat će da prorok bijaše među njima!«
34
1 Pastir Izraelov
I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? 3 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 4 Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 5 I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. 6 Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.’
7 Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 8 ‘Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć’ pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže, nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega’ – 9 zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu: 10 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.’
11 Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! 12 Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. 13 Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. 14 Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. 15 Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – riječ je Jahve Gospoda. 16 ‘Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’
17 A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca! 18 Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? 19 A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.’
20 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me da sudim između ovce pretile i mršave! 21 Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 22 Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce. 23 Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir, 24 a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh! 25 I sklopit ću s njima savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama. 26 Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova. 27 I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 28 I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti. 29 I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodâ. 30 I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj’ – riječ je Jahve Gospoda. 31 ‘Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš’ – riječ je Jahve Gospoda.«
35
1 Protiv gora edomskih
I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 3 Reci joj:
Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. 4 Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve! 5 Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha. 6 Zato, života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti! 7 Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika. 8 Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni. 9 Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!
10 Ti reče: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!’
11 Zato, života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘postupit ću s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi! 12 I znat ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: ‘Opustješe, nama su dane za hranu!’ 13 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!’ 14 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš. 15 Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!’«
36
1 Proroštvo o gorama izraelskim
»Sine čovječji, prorokuj gorama Izraelovim i reci:
O gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu: 2 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Neprijatelji vaši govore o vama: ‘Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed!’’ 3 I zato prorokuj i reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj.’ 4 Zato, gore Izraelove, čujte riječ Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo – 5 ovako, dakle, govori Jahve Gospod: ‘Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošću u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljačka.’
6 Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: ‘Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug narodâ.’ 7 Zato ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit će sami svoju sramotu! 8 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji će skoro doći. 9 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ću vas i zasijati! 10 Razmnožit ću ljude po vama – sav dom Izraelov – gradove vam napučiti, razvaline vaše opet podići! 11 Razmnožit ću po vama ljude i stoku, oni će se namnožiti i naploditi – te ću vas napučiti kao nekoć i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ćete da sam ja Jahve! 12 Dovest ću k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest će te i bit ćeš im baština i nećeš im više djecu otimati.’«
13 Ovako govori Jahve Gospod: »A što se o tebi govori: ‘Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima’ – 14 ti više nećeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati« – riječ je Jahve Gospoda. 15 »Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: nećeš više narodu svojem djece otimati« – riječ je Jahve Gospoda.
16 Dođe mi riječ Jahvina: 17 »Sine čovječji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao nečistoća žene nečiste. 18 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 19 Rasprših ih među narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 20 Ali u narodima među koje dođoše, među svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: ‘To je Jahvin narod, a morade otići iz zemlje Jahvine!’ 21 I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeščasti u narodima među koje dođe.
22 Reci zato domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Što činim, ne činim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste među narodima u koje dođoste. 23 Ja ću posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodâ u koje dođoste! I znat će narodi da sam ja Jahve’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju. 24 Tada ću vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25 Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. 26 Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. 27 Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe. 28 I nastanit ćete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog. 29 Izbavit ću vas od svih vaših nečistoća i dozvat ću žito i umnožiti ga, i nikad vas više neću izvrgnuti gladi. 30 Umnožit ću plod drveća i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu među narodima. 31 I tada ćete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ćete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32 A što činim, znajte dobro, ne činim radi vas’ – riječ je Jahve Gospoda! ‘Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!’
33 Ovako govori Jahve Gospod: ‘A kad vas očistim od svih bezakonja vaših, napučit ću opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 34 opustjela zemlja, nekoć pustinja naočigled svakom prolazniku, bit će opet obrađena. 35 Tada će se reći: ‘Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrđeni i napučeni!’ 36 I narodi oko vas koji preostanu znat će da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bî opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i učinit ću!’
37 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Još će ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38 Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoć razvaline, napučit će se ljudstvom. I znat će da sam ja Jahve.’«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
