Tuž 1-5
1
1 PRVA TUŽALJKA ALEF
Kako osamljena sjedi
prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica,
nekoć velika među narodima.
Vladarica nad pokrajinama,
na tlaku sad ide.
2 BET Noći provodi gorko plačući,
suzama pokriva obraze.
Nikog nema da je utješi,
od svih koji su je ljubili.
Svi je prijatelji iznevjeriše
i postaše joj neprijatelji.
3 GIMEL Izagnan je Juda, u nevolji je
i u progonstvu teškom.
Sad živi među poganima,
ne nalazi počinka.
Svi ga gonitelji sustižu
u tjesnacima.
4 DALET Putovi sionski tuguju
jer nitko ne dolazi na svetkovine.
Sva su vrata razvaljena,
svećenici uzdišu,
ucviljene su djevice njegove,
a on je pun gorčine.
5 HE Tlačitelji njegovi sada gospodare,
neprijatelji likuju:
Jahve ga ucvili
zbog grijeha njegovih premnogih.
Djeca mu otišla u izgnanstvo
pred tlačiteljem.
6 VAU Povukla se od Kćeri sionske
sva slava njezina.
Knezovi joj postadoše k'o ovnovi
koji paše ne nalaze;
nemoćni vrludaju
ispred goniča.
7 ZAJIN Jeruzalem se spominje
danâ bijede i lutanja,
kad mu narod dušmanu u ruke pade
a nitko mu pomoći ne pruži.
Tlačitelji ga gledahu
smijući se njegovoj propasti.
8 HET Teško sagriješi Jeruzalem,
postade kao nečistoća ženina.
Svi što ga štovahu, sada ga preziru:
jer vidješe golotinju njegovu.
On samo plače
i natrag se okreće.
9 TET Skuti su mu uprljani,
nije ni sanjao što ga čeka.
Duboko je pao,
a nikog da ga tješi.
»Pogledaj, Jahve, moju nevolju:
jer neprijatelj likuje.«
10 JOD Neprijatelj poseže rukom
za svim dragocjenostima njegovim.
Gledao je gdje pogani
provaljuju u njegovo Svetište,
oni kojima si zabranio
i pristup u svoj zbor.
11 KAF Sav narod njegov jeca,
tražeći kruha;
svi daju dragulje za hranu
da bi ponovno živnuli.
Evo, Jahve, pogledaj
kako sam prezren.
12 LAMED Svi vi što putem prolazite,
pogledajte i vidite
ima li boli kakva je bol
kojom sam ja pogođen,
kojom me Jahve udari
u dan žestokoga gnjeva svoga!
13 MEM S visine pusti oganj,
utjera ga u kosti moje.
Pred noge mrežu mi razape
i tako me nauznak obori;
ucvili me, ožalosti
za sva vremena.
14 NUN Natovario me mojim grijesima,
rukom ih svojom pritegnuo;
na vrat mi ih navalio,
snagu mi oduzeo.
Predao me Gospod u ruke njihove,
ne mogu se uspraviti.
15 SAMEK Sve junake iz moje sredine
Gospod odbaci:
digao je zbor protiv mene
da uništi uzdanicu moju.
U tijesku izgazi Gospod mene,
djevicu, kćerku Judinu.
16 AJIN Zato moram plakati,
oči mi suze liju,
jer daleko je od mene moj tješitelj
da mi duh povrati.
Sinovi su moji poraženi,
odveć silan bijaše neprijatelj.
17 PE Sion pruža ruke:
nema mu tješitelja.
Jahve je protiv Jakova
sa svih strana pozvao tlačitelje;
i tako Jeruzalem postade
među njima strašilo.
18 SADE Jahve, on je pravedan;
jer riječi se njegovoj protivih.
Oh, čujte, narodi svi,
gledajte moju bol:
djevice moje, moji mladići,
svi odoše u izgnanstvo!
19 KOF Pozvah sve ljubavnike svoje,
ali me oni prevariše.
Moji svećenici i starješine
pogiboše u gradu
tražeći hrane
da bi ponovno živnuli.
20 REŠ Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi,
moja utroba strepi,
srce mi se u grudima grči
jer bijah opako prkosan!
Vani mač pokosi moje sinove,
a unutra – smrt.
21 ŠIN Čuj kako stenjem:
nema mi tješitelja!
Svi neprijatelji čuju za moju nesreću
i likuju što si to učinio!
Daj da dođe dan što si ga objavio,
da njima bude kao meni.
22 TAU Neka se pokaže sva njina zloća pred licem tvojim,
a onda postupaj s njima
kao što si sa mnom postupio
za sve grijehe moje!
Jer samo uzdišem,
a srce moje tuguje.
2
1 DRUGA TUŽALJKA ALEF
Kako mrakom zastrije Gospod
u svom gnjevu Kćer sionsku.
S neba na zemlju baci
slavu Izraelovu!
I ne sjeti se podnožja svoga
u dan gnjeva svojega!
2 BET Bez milosti Gospod satrije
sve stanove Jakovljeve,
u svom gnjevu razori
tvrđave kćeri Judine;
sa zemljom je sravnio i prokleo
kraljevstvo i njegove knezove.
3 GIMEL U rasplamtjelom gnjevu svojem
razbi svu snagu Izraelovu,
povuče svoju desnicu
pred neprijateljem;
u Jakovu raspiri plamen ognjeni
koji sve uokolo proždire.
4 DALET Nategao je lûk k'o neprijatelj,
kao dušman ispružio desnicu,
ubijajući sve
što mu drago bijaše.
Na šator Kćeri sionske
sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni.
5 HE K'o neprijatelj Gospod bijaše:
razorio je Izraela,
razorio sve dvore njegove,
porušio njegove utvrde,
umnožio kćeri Judinoj
uzdisaje i jecaje.
6 VAU Kao vrtu razvali mu sjenicu,
razori mjesto sastanka.
Baci Jahve u zaborav
svetkovine i subote na Sionu;
u gnjevu svojem prezre
kralja i svećenika.
7 ZAJIN Svoj oltar je Gospod odbacio,
zgadilo mu se svetište njegovo.
U ruke neprijatelja je predao
bedeme svoje i dvorove.
Bučili su u domu Jahvinu,
kao u dan blagdanji.
8 HET Jahve naumi razvaliti
zidove Kćeri sionske.
Nape uže mjerničko,
ne ustegnu ruku od rušenja.
Predziđe, zidine zavi u tugu:
oronuše zajedno.
9 TET Vrata njina utonuše u zemlju,
on im je razbio zasune;
kralj i knezovi su među pucima,
Zakona nema!
Ni u prorokâ više se ne nalaze
viđenja Jahvina.
10 JOD Starješine Kćeri sionske
na zemlji sjede i šute,
posiplju glavu prašinom,
kostrijet pripasuju.
K zemlji glave obaraju
djevice jeruzalemske.
11 KAF Iščilješe mi oči od suza,
utroba moja ustreptala,
jetra mi se na zemlju prosula
zbog sloma kćeri naroda mojega,
jer djeca i dojenčad umiru
po trgovima Grada.
12 LAMED Govore majkama svojim:
»Gdje je žito i vino?«
dok obamiru kao ranjeni
po trgovima Grada,
dok ispuštaju dušu svoju
na grudima matera svojih.
13 MEM S čime da te prispodobim? Na koga si nalik,
Kćeri jeruzalemska?
S kime da te usporedim, kako utješim,
djevice, Kćeri sionska?
Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna.
Tko će te iscijeliti?
14 NUN Viđenja tvojih proroka
bijahu varka i laž,
oni nisu objavili krivnju tvoju
da te od izgnanstva odvrate.
Varali su te utvarama
lažnim i zamamnim.
15 SAMEK Nad tobom plješću rukama
svi koji putem prolaze,
zvižde i vrte glavom
zbog Kćeri jeruzalemske:
»Je li to grad na glasu ljepotom,
radost svemu svijetu?«
16 AJIN Na tebe otvaraju usta
svi neprijatelji tvoji,
zvižde, škrguću zubima
i govore: »Proždrijesmo je!
To je dan za kojim čeznusmo,
doživjesmo, vidjesmo!«
17 PE Jahve izvrši naum svoj,
održa svoju riječ
koju naredi u davnim danima:
nemilice te razorio.
Neprijatelj likuje zbog tebe,
tvoj protivnik rog svoj podiže.
18 SADE U sav glas viči Gospodu,
jecaj, Kćeri sionska!
Neka k'o potok teku tvoje suze
danju i noću.
Ne daj počinka sebi,
neka se zjenica oka tvoga ne odmori.
19 KOF Ustani, viči noću
za svake promjene straže.
K'o vodu izlij srce
pred licem Gospodnjim,
k njemu podiži ruke
i traži milost za svoju nejačad
koja od glada obamire
po uglovima ulica.
20 REŠ Pogledaj, Jahve, i vidi
kome si to učinio.
Zar žene da jedu porod svoj,
djecu što njišu u naručju?
Zar moradoše biti poklani u svetištu Gospodnjem
svećenici i proroci?
21 ŠIN U uličnoj prašini leže
djeca i starci;
moje djevice i moji mladići
od mača padoše.
Ti ih pomori u dan gnjeva svojega,
ti ih pokla nemilice.
22 TAU Ti si, kao na dan svečani,
sa svih strana sazvao užase moje.
U dan gnjeva Jahvina
nitko nije preživio, nitko se nije spasio.
One koje sam odnjihala i odgojila
neprijatelj moj sve je istrijebio.
3
1 TREĆA TUŽALJKA ALEF
Ja sam čovjek što upozna bijedu
pod šibom gnjeva njegova.
2 Mene je odveo i natjerao da hodam
u tmini i bez svjetlosti.
3 I upravo mene bije i udara
bez prestanka njegova ruka.
4 BET Iscijedio je moje meso, kožu moju,
polomio kosti moje.
5 Načinio mi jaram,
glavu obrubio tegobama.
6 Pustio me da živim u tminama
kao mrtvaci vječiti.
7 GIMEL Zazidao me, i ja ne mogu izaći,
otežao je moje okove.
8 Kada sam vikao i zapomagao,
molitvu je moju odbijao.
9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom,
zakrčio je putove moje.
10 DALET Meni on bijaše medvjed koji vreba,
lav u zasjedi.
11 U bespuća me vodio, razdirao,
ostavljao me da umirem.
12 Napinjao je lûk svoj i gađao me
kao metu za svoje strelice.
13 HE U slabine mi sasuo strelice,
sinove svoga tobolca.
14 Postao sam smiješan svome narodu,
rugalica svakidašnja.
15 Gorčinom me hranio,
pelinom me napajao.
16 VAU Puštao me da zube kršim kamen grizući,
zakapao me u pepeo.
17 Duši je mojoj oduzet mir
i više ne znam što je sreća!
18 Rekoh: »Dotrajao je život moj
i nada koja mi od Jahve dolazi.«
19 ZAJIN Spomeni se bijede moje i stradanja,
pelina i otrova!
20 Bez prestanka na to misli
i sahne duša u meni.
21 To nosim u srcu
i gajim nadu u sebi.
22 HET Dobrota Jahvina nije nestala,
milosrđe njegovo nije presušilo.
23 Oni se obnavljaju svako jutro:
tvoja je vjernost velika!
24 »Jahve je dio moj«, veli mi duša,
»i zato se u nj pouzdajem.«
25 TET Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje,
duši koja ga traži.
26 Dobro je u miru čekati
spasenje Jahvino!
27 Dobro je čovjeku da nosi
jaram za svoje mladosti.
28 JOD Neka sjedi u samoći i šuti,
jer mu On to nametnu;
29 neka usne priljubi uz prašinu,
možda još ima nade!
30 Neka pruži obraz onome koji ga bije,
neka se zasiti porugom.
31 KAF Jer Gospod ne odbacuje
nikoga zauvijek:
32 jer ako i rastuži, on se smiluje
po svojoj velikoj ljubavi.
33 Jer samo nerado on ponižava
i rascvili sinove čovjeka.
34 LAMED Kad se gaze nogama
svi zemaljski sužnjevi,
35 kad se izvrće pravica čovjeku
pred licem Svevišnjeg,
36 kad se krivica nanosi čovjeku u parnici,
zar Gospod ne vidi?
37 MEM Tko je rekao nešto i zbilo se?
Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega
i dobro i zlo?
39 Na što se tuže živi ljudi?
Svatko na svoj grijeh.
40 NUN Ispitajmo, pretražimo pute svoje
i vratimo se Jahvi.
41 Dignimo svoje srce i ruke svoje
k Bogu koji je na nebesima.
42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni,
a ti, ti nisi praštao!
43 SAMEK Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas,
ubijao i nisi štedio.
44 Oblakom si se obastro
da molitva ne prodre do tebe.
45 Načinio si od nas smeće
i odmet među narodima.
46 PE Razjapili usta na nas
svi neprijatelji naši.
47 Užas i jama bila nam sudbina,
propast i zator!
48 Potoci suza teku iz očiju mojih
zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 AJIN Moje oči liju suze bez prestanka,
jer prestanka nema
50 dok ne pogleda i ne vidi
Jahve s nebesa.
51 Moje mi oko bol zadaje
zbog kćeri svih mojega grada.
52 SADE Uporno me k'o pticu progone
svi što me mrze, a bez razloga.
53 U jamu baciše moj život
i zatrpaše je kamenjem.
54 Voda mi dođe preko glave,
rekoh sam sebi: »Pogiboh!«
55 KOF I tada zazvah ime tvoje, Jahve,
iz najdublje jame.
56 Ti oču moj glas:
»Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.«
57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog,
govoraše: »Ne boj se!«
58 REŠ Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju,
ti si život moj izbavio.
59 Ti, Jahve, vidje kako me tlače,
dosudi mi pravdu.
60 Ti vidje svu osvetu njinu,
sve podvale protiv mene.
61 ŠIN Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo,
sve podvale protiv mene.
62 Usne protivnika mojih i misli njine
protiv mene su cio dan.
63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo:
ja sam im pjesma rugalica.
64 TAU Vrati im, Jahve, milo za drago,
po djelu ruku njihovih.
65 Učini da srca im otvrdnu,
udari ih prokletstvom svojim.
66 Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi
pod nebesima svojim, Jahve!
4
1 ČETVRTA TUŽALJKA ALEF
Jao, potamnje zlato,
to suho zlato!
Sveto se kamenje prosu
na uglovima svih ulica.
2 BET Sinovi sionski, nekoć cijenjeni
kao najčišće zlato,
ah, sada ih cijene kao sudove glinske,
kao djelo ruku lončarevih!
3 GIMEL Čak i šakali pružaju dojke
i doje mladunčad,
ali kćeri naroda moga postaše okrutne
kao nojevi u pustinji.
4 DALET Jezik dojenčeta
za nepce se lijepi od žeđi.
Djeca vape za kruhom,
a nikog da im ga pruži.
5 HE Oni što se nekoć sladiše biranim jelima
ginu po ulicama;
nekoć nošeni u grimizu,
sada se valjaju po buništu.
6 VAU Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga
od grijeha Sodome,
što u tren oka bi razorena,
a ničija se ruka ne diže na nju.
7 ZAJIN Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega,
bjelji od mlijeka,
od koralja rumenija bijahu im tijela,
lice glatko k'o safir.
8 HET Sad im je obraz crnji od čađe,
ne prepoznaju se više na ulici.
Koža im se lijepi za kosti,
suha kao drvo.
9 TET Kako su sretni oni što ih mač probode,
sretniji od onih koje pomori glad;
koji padaju, iscrpljeni,
jer im nedostaju plodovi zemljini.
10 JOD Žene, tako nježne,
kuhaše djecu svoju,
njima se hraniše
za propasti Kćeri naroda moga.
11 KAF Jahve je utolio svoj bijes,
izlio jarosnu srdžbu svoju,
na Sionu raspirio požar
što sažiže i same temelje njegove.
12 LAMED Nisu vjerovali kraljevi zemaljski
ni svekoliko stanovništvo zemlje
da će ugnjetač i neprijatelj
ući na vrata jeruzalemska –
13 MEM zbog grijeha svojih proroka,
zbog bezakonja svećenikâ
koji usred grada prolijevahu
krv pravednikâ!
14 NUN K'o slijepi teturahu ulicama,
omašteni krvlju,
te nitko nije smio da se takne
odjeće njihove.
15 SAMEK »Natrag, nečisti!« – viču im.
»Natrag! Ne dirajte!«
I tada pobjegoše poganima,
al' ne smjedoše ondje ostati.
16 PE Raspršilo ih lice Jahvino,
on ih više nije gledao.
Ne poštuju više svećenikâ,
ne sažaljuju staraca.
17 AJIN Već nam oči iščilješe
iščekujući pomoć, ali uzalud;
s kula naših zureć' u daljinu
očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
18 SADE Vrebaju nam na korake
da ne hodamo po trgovima svojim.
Bliži nam se kraj, navršili nam se dani,
naš konac dolazi.
19 KOF Naši gonitelji bijahu brži
od orlova na nebu;
u planini nas ganjahu,
u pustinji dočekivahu u zasjedi.
20 REŠ Naš životni dah, Jahvin pomazanik,
pade u njihove jame –
on za koga govorasmo: »U sjeni njegovoj
živjet ćemo među narodima.«
21 ŠIN Raduj se i veseli se, Kćeri edomska,
ti koja živiš u zemlji Usu:
doći će i do tebe čaša,
opit ćeš se i razgoliti.
22 TAU Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska,
neće te više u izgnanstvo voditi.
Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska,
razotkriti grijehe tvoje.
5
1 PETA TUŽALJKA
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo,
pogledaj, vidi sramotu našu!
2 Baština naša pade u ruke strancima,
domovi naši pripadoše tuđincima.
3 Siročad smo: oca nemamo,
majke su nam kao udovice.
4 Vodu što pijemo plaćamo novcem,
i za drvo valja nam platiti.
5 Jaram nam je o vratu, gone nas,
iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji
da se kruha nasitimo.
7 Oci naši zgriješiše i više ih nema,
a mi nosimo krivice njihove.
8 Robovi nama zapovijedaju,
a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 Kruh svoj donosimo
izlažući život maču u pustinji.
10 Koža nam gori kao peć užarena,
ognjicom od plamena gladi.
11 Oskvrnuli su žene na Sionu
i djevice u gradovima judejskim.
12 Svojim su rukama vješali knezove,
ni lica staračka nisu poštivali.
13 Mladići su nosili žrvnjeve,
djeca padala pod bremenom drva.
14 Starci su ostavili vrata,
mladići više ne sviraju na lirama.
15 Radosti nesta iz naših srdaca,
naš ples se pretvori u tugovanje.
16 Pao je vijenac s naše glave,
jao nama što zgriješismo!
17 Evo zašto nam srce boluje,
evo zašto nam oči se zastiru:
18 zato što gora sionska opustje
i po njoj se šuljaju šakali.
19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek,
tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek,
da nas ostaviš za mnoge dane?
21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se,
obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti
i na nas se beskrajno srditi?
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
