Jer 50-52
50
1 Proročanstvo protiv Babilona
Riječ koju Jahve reče protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:
2 »Objavite narodima!
Razglasite, ne tajite, recite:
‘Zauzet je Babilon! Bel je postiđen:
Marduk razbijen!
Posramljeni su kipovi njegovi,
razmrskani njegovi likovi.
3 Jer sa sjevera na nj se diže narod
koji će mu zemlju prometnuti u pustinju;
nitko više neće u njoj živjeti,
i ljudi i stoka pobjeći će i otići.’«
4 »U one dane i u vrijeme ono« – riječ je Jahvina –
»vratit će se sinovi Izraelovi,
ići će plačuć’
i tražeći Jahvu, Boga svojega.
5 Pitat će za put na Sion,
onamo će pogled upravljati:
‘Hodite, prionimo uz Jahvu
savezom vječnim, nezaboravnim!’«
6 »K’o izgubljene ovce bijaše narod moj,
pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima:
moradoše s brda na brežuljke,
zaboraviše gdje su im torovi.
7 Tko ih nađe, proždire ih,
neprijatelji njini zborahu:
‘Nismo mi krivi,
jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde,
Jahvi, nadi otaca svojih!’
8 Bježite iz Babilona!
Izađite iz zemlje kaldejske!
Budite poput ovnova
pred stadom.
9 Jer evo ću dići i dovesti na Babilon
mnoštvo velikih naroda;
u zemlji sjevernoj
svrstat će se protiv njega –
odanle će biti osvojen.
Strijele su im k’o u sretna junaka,
prazne se ne vraćaju.
10 Kaldeja će biti oplijenjena,
do mile volje nju će pljačkati« –
riječ je Jahvina.
11 »Da! Radujte se samo i klikujte,
vi pljačkaši moje baštine!
Poskakujte k’o june na paši!
Ržite kao ždrebad!
12 Mati vaša teško se osramoti,
postidi se roditeljka vaša.
Evo, posljednja je među narodima:
pustinja, zemlja prljuša.
13 Zbog gnjeva Jahvina bit će bez življa,
sva će opustjeti.
Tko god prođe mimo Babilon, zgrozit će se
i zviždat će nad njegovim ranama.
14 Svrstajte se protiv Babilona,
opkolite ga.
Strijelci, strijeljajte na nj,
ne žalite strelica – Jahvi je zgriješio.
15 Sa svih strana nek’ zaore poklici bojni.
On se predaje!
Stupovi mu padaju,
bedemi se ruše:
to Jahvina je osveta!
Osvetite se Babilonu,
vratite mu milo za drago!
16 Istrijebite Babilonu i sijača i žeteoca
što srpom zamahuje u dane žetvene!
Pred mačem silničkim
nek’ svak’ se vrati svome narodu,
neka bježi zemlji svojoj.«
17 Izrael bijaše stado razagnano,
lavovi ga raspršiše.
Prvi ga kralj asirski proždrije,
a onda mu Nabukodonozor,
kralj babilonski, kosti polomi.
18 Zato ovako govori Jahve nad vojskama,
Bog Izraelov:
»Evo, kaznit ću kralja babilonskoga i zemlju njegovu,
kao što kaznih kralja asirskoga.
19 I vratit ću Izraela pašnjaku njegovu
da pase po Karmelu, Bašanu,
brdima efrajimskim i u Gileadu,
da se sit najede.
20 U one dane, u vrijeme ono« –
riječ je Jahvina –
»tražit će grijeh Izraelov,
ali ga više neće biti;
tražit će opačine judejske,
ali ih neće naći.
Jer oprostih svima koje sačuvah.«
21 Pad Babilona objavljen u Jeruzalemu
»Na zemlju meratajimsku!
Kreni na nju
i na stanovnike Pekoda,
zatri ih do temelja,
uništi iza njih sve«
– riječ je Jahvina –
»izvrši sve kako ti zapovjedih!«
22 Ratna se vika čuje u zemlji,
poraz strašan.
23 O, kako li je skršen, razbijen
malj cijele zemlje!
Kako li Babilon posta
strašilo narodima!
24 Zamku ti metnuh, Babilone,
ti se uhvati i ne vidje.
Zatečen si i uhvaćen,
jer se s Jahvom zarati!
25 Jahve otvori svoju oružnicu,
izvuče oružje gnjeva svojega,
jer ima posla za Jahvu nad vojskama
u zemlji kaldejskoj.
26 Udarite na nju sa svih strana,
otvorite žitnice njene,
slažite je kao snoplje,
zatrite Babilon kletim uništenjem,
da od njega ne ostane ništa.
27 Pokoljite svu junad njegovu,
u klaonicu neka siđu!
Jao njima, došao je njihov dan,
vrijeme kazne njihove!
28 Čujder glasa onih što pobjegoše,
što utekoše iz zemlje babilonske
da jave na Sionu
osvetu Jahve, Boga našega,
osvetu Hrama njegova!
29 Grijeh bezočnosti
Sazovite na Babilon strijelce,
sve što zapinju lukove,
opkolite ga sa svih strana:
nitko da ne uteče!
Platite mu po zasluzi,
vratite mu milo za drago,
jer bi se oholio na Jahvu,
Sveca Izraelova.
30 »Zato će mu svi mladići popadati po trgovima i svi će mu ratnici u onaj dan izginuti« – riječ je Jahvina.
31 »Evo me na te, Oholice!« –
riječ je Gospoda Jahve nad vojskama –
»došao je dan tvoj,
vrijeme pohoda na te.
32 Oholica će posrnuti, pasti,
i nitko ga neće podići.
Oganj ću podmetnuti gradovima njegovim
i proždrijet će sve uokolo.«
33 Jahve, Izbavitelj Izraelov
Ovako govori Jahve nad vojskama:
»Potlačeni su sinovi Izraelovi,
zajedno sa sinovima Judinim.
Oni što ih zarobiše, drže ih čvrsto
i neće da ih puste.
34 Ali, moćan je njihov otkupitelj,
ime mu Jahve nad vojskama.
On će obraniti parnicu njihovu –
zemlji mir donijeti
i smesti pučanstvo Babilona.«
35 Mač na Kaldejce – riječ je Jahvina –
na pučanstvo Babilona,
na knezove i mudrace njegove!
36 Mač na brbljavce njegove,
neka polude!
Mač na njegove ratnike,
neka se prestrave!
37 Mač na njegove konje i bojna kola
i na svu gomilu posred njega:
nek postanu kao žene!
Mač na njihove riznice;
nek ih opljačkaju!
38 Mač na vode njihove,
neka presahnu!
Jer to je zemlja idola,
zaludiše ih kipovi, strašila njihova.
39 Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima,
i nojevi će ondje obitavat’.
Dovijeka će ostat’ mjesto bez življa,
nitko ondje neće živjeti od koljena do koljena.
40 Razorit će ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru
i susjede njihove –
riječ je Jahvina.
Čovjek ondje neće stanovati,
sin čovječji neće u njem boraviti.
41 Narod sa sjevera i lav s Jordana
Evo dolazi narod sa sjevera,
puk velik i mnogi kraljevi,
i dižu se s krajeva zemlje.
42 U ruci im lûk i koplje,
okrutni su, nemilosrdni.
Graja im buči poput mora,
jašu na konjima,
kao jedan za boj spremni
protiv tebe, kćeri babilonska.
43 Kralj babilonski ču vijest o njima:
i ruke mu klonuše,
muka ga spopade,
bolovi ga obuzeše kao rodilju.
44 »Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske
na pašnjake vječno zelene.
Al’ ja ću ga učas otjerati
i smjestiti ondje svog izabranika.
Jer, tko je meni ravan?
I tko će mene na račun pozvati?
I koji će mi pastir odoljeti?«
45 Zato, čujte što je Jahve naumio
da učini Babilonu,
čujte što je nakanio
protiv zemlje kaldejske:
i najsitniju jagnjad on će odvući;
i sam njihov pašnjak
zgrozit će se nad njima.
46 Na glas da je pao Babilon
zemlja će se potresti:
razlijegat će se vapaj
među narodima.
51
1 Jahve protiv Babilona
Ovako govori Jahve: »Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog
vjetar zatornički.
2 Poslat ću na Babilon vijače da ga viju
i prorešetaju zemlju njegovu.
Kad ga sa svih strana opkole
u kobni dan,
3 nek’ strijelac luka ne odlaže,
nek’ ne skida oklopa!
Ne štedite mladića njihovih,
svu mu vojsku kleto uništite!
4 Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj,
probodeni po ulicama njegovim.«
5 Ne, Izrael – Judeja – nije udovica
Boga svojega,
Jahve nad vojskama,
iako je zemlja njihova puna krivice
protiv Sveca Izraelova.
6 Bježite iz Babilona,
nek’ svak’ spasi život svoj,
da ne izginete s njegova bezakonja,
jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde,
svakom plaća po zasluzi!
7 Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj,
pehar koji opi svijet cijeli.
Vinom tim se puci opiše,
i zato se puci obezumiše.
8 Iznenada pade Babilon, razmrskan:
zakukajte nad njim!
Potražite balzama rani njegovoj:
možda će ozdravit’!
9 Liječili smo Babilon, al’ se ne izliječi.
Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj!
Jer do neba dopire njegova osuda
i diže se pod oblake.
10 Jahve je iznio pravdu našu!
Hajde da Sionu objavimo
djelo Jahve, Boga našega.
11 Naoštrite strelice,
napunite tobolce!
Jahve potače duh kraljeva medijskih
jer naumi zatrti Babilon,
Jahvina je to osveta,
osveta za Hram njegov.
12 Razvijte stijeg, zidine babilonske!
Pojačajte straže!
Postavite stražare!
Razmjestite zasjede!
Jer Jahve što naumi
to sad izvodi, kako je rekao
protiv Babilona.
13 O, ti što prebivaš na velikim vodama
i bogat blagom svakojakim!
Sad ti svršetak dođe,
kraj tvojoj lakomosti.
14 Životom svojim zakle se Jahve nad vojskama:
»Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima,
zaorit će protiv tebe vika bojna.«
15 On snagom svojom stvori zemlju,
mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski
i umom svojim razape nebesa.
16 Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima,
oblake diže s kraja zemlje:
stvara kiši munje,
vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
17 Svakom čovjeku pamet stane,
svaki se zlatar zastidi svoga kipa,
jer svi su mu kipovi samo varka,
nema u njima duha.
18 Isprazni su oni, smiješne tvorevine,
propast će u dan kazne.
19 »Jakovljev dio« nije kao oni:
jer on je sve stvorio,
Izrael pleme je baštine njegove.
Jahve nad vojskama ime je njegovo.
20 Malj Jahvin i gora golema »Ti si mi bio malj,
oružje ratno.
Pomlatih tobom narode,
razmrskah tobom kraljevstva.
21 Pomlatih tobom konja i konjanika,
pomlatih tobom bojna kola i vozača.
22 Pomlatih tobom čovjeka i ženu,
pomlatih tobom starca i dijete.
Pomlatih tobom mladića i djevojku,
pomlatih tobom pastira i stado.
23 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu,
pomlatih tobom namjesnike i upravljače.
24 Ali na vaše oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učiniše Sionu« – riječ je Jahvina.
25 »Evo me na te, goro zatornice« –
riječ je Jahvina –
»zatornice svega svijeta!
Zamahnut ću rukom protiv tebe,
svalit ću te s litice,
pretvorit ću te u goru spaljenu.
26 Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni
ni kamen temeljac,
bit ćeš vječna pustinja« –
riječ je Jahvina.
27 Ususret kraju
Podignite stijeg u zemlji,
zatrubite u rog među narodima!
Pripremite na nj narode,
sazovite na nj kraljevstva –
Ararat, Mini, Aškenaz!
Postavite protiv njega pozivnike,
nek’ nasrnu konji k’o dlakavi skakavci!
28 Spremite na nj narode,
kraljeve medijske,
vojvode i namjesnike njihove
i svu zemlju kojom vladaju.
29 Zemlja će se tresti, drhtati,
kad se stanu uspinjati k Babilonu
svi naumi Jahvini
da pretvori zemlju babilonsku
u pustinju nenastanjenu.
30 Nebojše babilonske odustaše od borbe,
u utvrdama posjedaše,
nesta sile njihove:
postadoše kao žene.
Spaljeni su domovi njihovi,
polomljeni zasuni na vratima.
31 Teklič tekliča prestiže,
glasnik juri za glasnikom,
da jave kralju babilonskom
da mu je grad sa svih strana zauzet,
32 prijelazi zaposjednuti,
tvrđave ognjem popaljene,
a ratnici prestrašeni.
33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov:
»Kći je babilonska kao gumno
u vrijeme kad se po njem gazi;
još malo, i doći će joj vrijeme žetve.«
34 Jahvina osveta
Izjeo me, satro babilonski kralj,
odgurnuo me kao prazan pladanj,
k’o zmaj me on progutao,
napunio trbušinu,
iz mog me istjerao Edena.
35 »Nasilje i patnje moje na Babilon!«
– govore stanovnici Siona.
»Krv moja na Kaldejce!«
– govori Jeruzalem.
36 Zato ovako govori Jahve:
»Gle, ja ću braniti parnicu tvoju
i krvavo te osvetiti.
Sasušit ću more njegovo
i presahnut ću izvore njegove.
37 Babilon će biti hrpa ruševina,
brlog čagljima,
užas i ruglo,
kraj nenastanjen.
38 Svi zajedno riču k’o lavovi,
zavijaju kao lavići.
39 Kad se ugriju, priredit ću im pijanku,
napojiti ih da se provesele,
da zaspe vječnim snom,
da se više ne probude« –
riječ je Jahvina.
40 »Odvest ću ih k’o janjce na klanje,
kao jarce i ovnove.«
41 Plač nad Babilonom
»Kako li je zauzet,
kako osvojen taj ponos zemlje sve?
Kako li Babilon posta
strašilo narodima?
42 Uzdiglo se more protiv Babilona,
prekrilo ga valovlje njegovo.
43 Gradovi mu pustoš postali,
zemlja suha, pustara:
čovjek u njoj ne stanuje,
niti njom prolazi sin čovječji.«
44 Jahvin pohod na kipove
»Kaznit ću Bela babilonskog,
iz ralja mu otet’ što je progutao.
Neće više k njemu hrliti narodi,
srušit će se babilonske zidine.
45 Izađi iz njega, narode moj!
Nek’ svaki spasi život svoj
od jarosnoga gnjeva Jahvina!
46 Neka vam srce ne klone!
Ne bojte se glasâ što se zemljom šire,
jedne godine ovakvi, druge onakvi,
i što u zemlji vlada nasilje,
te silnik za silnikom ustaje.
47 Jer evo dolaze dani
kada ću kazniti kipove babilonske,
i sva će mu se zemlja postidjeti,
i svi će mu pobijeni ležat’ posred grada.
48 Tada će nad Babilonom klicati
nebo i zemlja i sve što je na njima,
jer će sa sjevera navaliti na grad,
zatornici njegovi« –
riječ je Jahvina!
49 »I Babilon mora pasti
za pobijene Izraelce,
kao što su za Babilon padali
pobijeni po svem svijetu.
50 Vi što umakoste maču,
idite, ne ostajte ovdje.
Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj,
i neka vam Jeruzalem bude na srcu:
51 ‘Stidjeli smo se slušajuć’ sramotu,
rumenilo nam prekrilo lice
kad ono tuđinci nahrupiše
u svetište doma Jahvina.’
52 Zato, evo, dolaze dani« –
riječ je Jahvina –
»kad ću kazniti kipove njegove
i po svoj će mu zemlji stenjat’ ranjenici.
53 Da se Babilon popne do neba,
da se utvrdi na visu nedostupnu,
na moju će zapovijed na nj navalit’ pustošnici« –
riječ je Jahvina.
54 Čujte vapaj iz Babilona,
i strašan poraz iz zemlje kaldejske!
55 Jer sâm Jahve pustoši Babilon,
on stišava strašnu buku njegovu:
bučili su vali njegovi k’o vode velike,
razlijegala se huka njihova.
56 Jest, pustošnik dođe na Babilon,
uhvaćeni su ratnici njegovi,
lukovi im polomljeni.
Zaista, Jahve je Bog osvetnik
koji plaća po zasluzi!
57 »Opojit ću mu knezove i mudrace,
vojvode, namjesnike i ratnike:
da zaspe vječnim snom
pa se više ne probude« –
govori Kralj,
ime mu je Jahve nad vojskama.
58 Babilon sravnjen sa zemljom
Ovako govori Jahve nad vojskama:
»Široke zidine babilonske
bit će do temelja razvaljene,
a visoka trava njegova
bit će ognjem spaljena.
Narodi se zalud trudili,
puci se za oganj mučili!«
59 Proročanstvo bačeno u Eufrat
Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. 60 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon – sva ona proroštva napisana protiv Babilona. 61 Jeremija reče Seraji: »Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. 62 I reci: ‘Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.’ 63 Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat. 64 I reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.’«
To su riječi Jeremijine.
52
1 VI. DODATAK
Propast Jeruzalema –
Jojakin pomilovan
Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kćerka Jeremije, i bila je iz Libne. 2 Činio je što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što je činio Jojakin. 3 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga.
Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. 4 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 5 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 6 Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 7 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevskim vrtom – Kaldejci bijahu opkolili grad – i krenuše putem prema Arabi. 8 Kaldejske čete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 9 I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. 10 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim očima, pobi u Ribli sve Judine knezove; 11 Sidkiji iskopa oči i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove.
12 Desetoga dana petoga mjeseca – devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog – uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 13 On zapali dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu, osobito kuće uglednika; 14 kaldejske čete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema.
15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 16 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare.
17 Kaldejci razbiše mjedene stupove u domu Jahvinu, podnožja i Mjedeno more u domu Jahvinu, i mjed odniješe u Babilon. 18 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopće sav mjedeni pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 19 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijećnjake, zdjele, žrtvene pehare, uopće sve što bijaše od zlata i srebra, 20 dva stupa, jedno »More« i dvanaest mjedenih volova pod »Morem«, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za dom Jahvin. Nije moguće procijeniti koliko je mjedi bilo u svim tim predmetima. 21 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata – obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata – bijaše četiri prsta debeo, a šupalj. 22 Imao je glavicu od mjedi, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od mjedi. Takav je bio i drugi stup. 23 A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu.
24 Zapovjednik je straže odveo svećeničkog poglavara Seraju, drugog svećenika, Sefaniju, i tri čuvara praga. 25 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojničkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novačio puk te šezdeset pučana koji se također zatekoše u gradu. 26 Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. 27 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.
28 Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuće i dvadeset tri Judejca; 29 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; 30 dvadeset i treće godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina četrdeset i pet Judejaca. U svemu: četiri tisuće i šest stotina osoba.
31 A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 32 Ljubazno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 33 Jojakin je odložio svoje tamničke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 34 Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
