Jer 42-45

42

¹ Bijeg u Egipat

Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše ² i rekoše proroku Jeremiji: »Pomno počuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoć bilo. ³ Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da činimo.« ⁴ Prorok im Jeremija odgovori: »Pristajem. Pomolit ću se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ću vam sve što on odgovori, ni riječi vam neću zatajiti.« ⁵ Oni pak rekoše Jeremiji: »Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po riječima koje će nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. ⁶ Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ćemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega.«
⁷ Poslije deset dana dođe riječ Jahvina Jeremiji. ⁸ Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, ⁹ te im reče:
»Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: ¹⁰ ‘Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podići ću vas i neću vas više razoriti; posadit ću vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. ¹¹ Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se’ – riječ je Jahvina – ‘jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. ¹² I ja ću vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.’ ¹³ Ako pak kažete: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, ne pokoravajući se glasu Jahve, Boga svoga, ¹⁴ ako kažete: ‘Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne čujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo’, ¹⁵ onda čujte riječ Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako ste odlučili krenuti u Egipat da ondje živite, ¹⁶ mač kojega se plašite u zemlji će vas egipatskoj dostići; glad od koje strahujete, u Egiptu će vam biti za petama: i ondje ćete umrijeti! ¹⁷ I svi oni koji odluče da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut će od mača, gladi i kuge: nitko živ neće umaći nesreći koju ću na njih svaliti.’ ¹⁸ Jer ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako će se gnjev moj izliti i na vas ako pođete u Egipat: postat ćete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više nećete ugledati.’ ¹⁹ Vama, koji ste ostatak Judeje, Jahve poručuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. ²⁰ Jer sami sebe obmanjujete. Ta vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome, rekavši: ‘Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopći nam sve što ti on objavi, i mi ćemo to učiniti.’ ²¹ A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. ²² Znajte, dakle, dobro: od mača, gladi i kuge poginut ćete na mjestu kamo hoćete da odete da se ondje naselite.«

43

¹ Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve riječi Jahve, Boga njihova, sve one riječi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, ² Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: »Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: ‘Ne idite u Egipat da se ondje nastanite’, ³ nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji će nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!«
⁴ I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. ⁵ Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: ⁶ muževe, žene i djecu i sve kraljevske kćeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, ⁷ te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako dođoše u Tafnis.

⁸ Jeremijino proročanstvo o upadu Nabukodonozora u Egipat

U Tafnisu dođe riječ Jahvina Jeremiji: 9 »Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, žbukom u pločnik što je pred ulazom u faraonov dvor. ¹⁰ I reci im: Ovako govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov: ‘Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On će postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim će razapeti svoju nebnicu. ¹¹ Da, doći će i udarit će na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt!
Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo!
Tko za mač, pod mač!
¹² On će vatrom sažeći hramove bogova egipatskih, spalit će i izagnati bogove, očistit će zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda će, nesmetan, odavde otići. 13 Porazbijat će spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem će spaliti.’«

44

¹ Judejci i »Kraljica neba«

Riječ koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. ² Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, ³ zbog nedjela njihovih što ih učiniše da bi mene vrijeđali, polazeći drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. ⁴ A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: ‘Ne činite tih gnusoba koje su mi ogavne!’ ⁵ Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloće svoje i prestanu kaditi tuđim bogovima. ⁶ Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas.
⁷ Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreću« – govori Jahve, Bog nad vojskama, Bog Izraelov – »te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće, ⁸ jer me vrijeđate djelima ruku svojih, kadeći tuđim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit ćete iskorijenjeni i postat ćete kletva i ruglo među svim narodima na zemlji? ⁹ Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, počinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? ¹⁰ Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim.«
¹¹ Zato ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. ¹² Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, užas, kletva i poruga. ¹³ Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. ¹⁴ A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica.«
¹⁵ I tada svi muškarci koji su znali da im žene kâdê tuđim bogovima, i sve nazočne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: ¹⁶ »Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; ¹⁷ naprotiv, i dalje ćemo se držati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. 18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali.«
¹⁹ A žene rekoše: »Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?«
²⁰ Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reče: ²¹ »Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? ²² Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. ²³ Zbog toga što ste, prinoseći tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne držaste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas.«
²⁴ Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito ženama: »Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: ²⁵ Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Vi žene, ono što vaša usta obećaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: ‘Mi ćemo se tvrdo držati zavjeta što ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.’ Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! ²⁶ Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim’, govori Jahve. ‘U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće više izustiti mojega imena; nitko neće reći: ‘Živoga mi Jahve!’ ²⁷ Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. ²⁸ I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova.’
²⁹ ‘A ovo neka vam bude znamenje’ – riječ je Jahvina – ‘da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.’ ³⁰ Ovako govori Jahve: ‘Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.’«

45

¹ Riječ utjehe Baruhu

Riječ koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te riječi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: ² Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: ³ »Jer si rekao: ‘Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišući i ne mogu naći mira!’ ⁴ Ovako govori Jahve: ‘Evo, što sam sagradio, porušit ću, što sam zasadio, iščupat ću – po svoj zemlji! ⁵ A ti tražiš za se čudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit ću zlo na sve živo’ – riječ je Jahvina. ‘A tebi ću kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo dođeš.’«

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.