Jer 34-37
34
1 Svršetak Edoma
Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi;
čuj, zemljo, i sve što te ispunja,
kruže zemaljski i sve što raste po tebi!
2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode,
razjari se na svu vojsku njihovu.
Izruči ih uništenju,
pokolju ih predade.
3 Leže njihovi pobijeni,
smrad se diže od trupla mnogih,
krv gorama proteče,
4 raspada se sva vojska nebeska.
Nebesa se sviše kao knjiga,
i pada sva njihova vojska,
k’o što lozov list otpada,
k’o što se trusi lišće smokovo.
5 Jer na nebu je opijeni mač moj:
gle, na Edom on se obara,
da kazni narod što ga prokleh.
6 Mač Jahvin krvlju je opijen,
omašćen pretilinom,
krvlju janjećom i jarećom,
pretilinom bubrega ovnujskih.
Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi,
veliko klanje u zemlji edomskoj.
7 S njima će biti poklani bivoli
i junad s bikovima.
Zemlja će se njihovom napojiti krvlju,
i prašina njihova omastit’ pretilinom,
8 jer Jahvi je ovo dan odmazde,
godina naplate da Sion osveti.
9 Potoci se njegovi obrću u smolu,
prašina njegova u sumpor,
i zemlja će mu postat’ smola goreća.
10 Ni noću ni danju ugasit’ se neće,
dim će joj se dizati dovijeka,
iz koljena u koljeno pusta će ostati,
za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome.
11 Zaposjest će je jež i čaplja,
sova i gavran prebivat će u njoj.
Rastegnut će nad njom uže pustoši
i visak praznine.
12 Ondje će se nastaniti jarci,
neće biti više plemića njezinih,
ondje se više neće proglašavat’ kraljevi,
svi će joj knezovi biti uništeni.
13 Nići će trnje u njenim dvorcima,
u tvrđavama kopriva i stričak,
ona će biti jazbina čagljima,
ležaj nojevima.
14 Ondje će se sretat’ divlje mačke s hijenama,
jarci će dozivati jedan drugoga;
ondje će se odmarati Lilit
našavši počivalište.
15 Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja,
ležat’ na njima, u sjeni ih tvojoj izleći;
onamo će slijetati jastrebovi
jedan za drugim.
16 Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte,
nijedno od tog ne izosta,
jer usta njegova tako narediše,
i duh njegov njih sakupi.
17 Jer on im je ždrijeb bacio
i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri:
dovijeka će je oni posjedovati,
od koljena do koljena nju će obitavati.
35
1 Božji sud
Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.
2 Nek’ bujno cvatom cvate,
da, neka od veselja kliče i nek’ se raduje.
Dana joj je slava Libanona,
divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Jahvinu,
divotu Boga našega.
3 Ukrijepite ruke klonule,
učvrstite koljena klecava!
4 Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega,
odmazda dolazi, Božja naplata,
on sam hita da nas spasi!«
5 Sljepačke će oči progledati,
uši će se gluhih otvoriti,
6 tad će hromi skakati k’o jelen,
njemakov će jezik klicati.
Jer će u pustinji provreti voda,
i u stepi potoci,
7 sažgana će zemlja postat’ jezero,
a tlo žedno – izvori.
U brlozima gdje ležahu čaglji
izrast će rogoz i trska.
8 Bit će ondje čista cesta,
a zvat će se sveti put:
nitko nečist njime neće proći,
bezumnici njime neće lutati.
9 Ondje neće više biti lava,
nit’ će onud zvijer prolaziti,
već će hodit’ samo otkupljeni,
10 vraćati se otkupljenici Jahvini.
Doći će u Sion kličuć’ od radosti,
s veseljem vječnim na čelima;
pratit će ih radost i veselje,
pobjeći će bol i jauci.
36
1 DODATAK
Sanheribova najezda
Četrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrđene judejske gradove i osvoji ih. 2 Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 3 K njemu iziđe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov.
4 Veliki im peharnik reče: »Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: ‘Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? 5 Misliš li da su prazne riječi već i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 6 Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega. 7 Možda ćete mi odgovoriti: ‘Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.’ Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: ‘Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!’ 8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ću ti dvije tisuće konja ako mogneš naći jahače za njih. 9 Kako ćeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da će ti dati kola i konjanike! 10 Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: Idi na tu zemlju i razori je!’«
11 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: »Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da čuje narod koji je na zidinama.« 12 Ali im veliki peharnik odgovori: »Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuđeni da s vama jedu svoju nečist i piju svoju mokraću?«
13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove riječi: »Čujte riječ velikoga kralja, kralja asirskoga! 14 Ovako veli kralj: ‘Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreći: Jahve će nas sigurno izbaviti: ovaj grad neće pasti u ruke kralju asirskom. 16 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 17 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinogradâ. 18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreći vam: Jahve će vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 20 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?’«
21 Šutjeli su i ni riječi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: »Ne odgovarajte mu!« 22 Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, dođoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopćiše mu riječi velikoga peharnika.
37
1 Utjecanje Izaiji
Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u dom Jahvin. 2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3 Oni mu rekoše: »Ovako veli Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4 Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!’«
5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6 on im reče: »Kažite svome gospodaru: Ovako veli Jahve: ‘Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7 Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.’«
8 Povratak velikog peharnika
Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega.
Drugi Sanheribov pokušaj
Tada Sanherib ponovno uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10 »Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ‘Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja. 11 Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? 12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13 Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?’«
14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16 »Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
17 Prikloni uho, Jahve, i počuj!
Otvori oči, Jahve, i vidi!
Sanheribove čujder riječi
koje poruči da izruga Boga živoga.
18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!«
21 Izaijino proroštvo
Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.’ 22 Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se,
djevica, Kći sionska;
za tobom maše glavom
Kći jeruzalemska.
23 Koga si grdio, hulio?
Na koga si glasno vikao,
ohol pogled dizao?
Na Sveca Izraelova!
24 Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda.
Govorio si: s mnoštvom kola
ja popeh se na vrh górâ,
na najviše vrhunce Libanona.
Posjekoh mu ja cedre najviše
i čemprese ponajljepše.
Dosegoh mu vrh najviši,
i vrt njegov šumoviti.
25 Kopao sam i pio sam
vode tuđe;
stopalima tad isuših
sve rijeke egipatske.
26 Čuješ li dobro?
Odavna to sam snovao,
odiskona smišljao,
sada to ostvarujem:
na tebi je da prometneš
gradove tvrde u razvaline;
27 stanovnici njini, nemoćni,
prepadnuti i smeteni,
bjehu kao trava u polju
kao mlado zelenilo,
kao trava vrh krovova
opaljena vjetrom istočnim.
28 Znam kad se dižeš i kad sjedaš,
kad izlaziš i kad se vraćaš.
29 Jer bjesnio si na me
i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe,
prsten ću ti provući kroz nozdrve,
uzde stavit’ u žvale,
vratit ću te putem
kojim si došao!«
30 Znak Ezekiji
»A znak nek’ ti bude ovo:
ove će se godine jesti što se sámo òkrûnî,
dogodine što samo uzraste,
a treće godine sijte i žanjite,
sadite vinograde, jedite im rod.
31 Preživjeli iz kuće Judine,
žilje će pustit’ u dubinu, plodom rodit’ u visinu.
32 Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak.
Sačuvani s gore Siona.
Sve će to učinit’ ljubomora Jahve
nad vojskama.«
33 Proroštvo o Asiriji
»Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom:
‘U ovaj grad on ući neće,
ovamo strijele svoje neće izmetati,
k njemu neće ni štit okrenuti,
niti oko njega nasipe kopati.
34 Vratit će se putem kojim je i došao,
u grad ovaj neće ući’ –
riječ je Jahvina.
35 ‘Grad ću ovaj štitit’, zakriliti ga,
sebe radi i rad’ sluge svoga Davida.’«
36 Sanheribova kazna
Tad iziđe anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
37 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38 Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
