Jer 9-12
9
1 Pokvarenost Judina
»Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj
i daleko od njih otišao.
Jer svi su oni preljubnici,
rulja izdajnička.
2 Kao lûk napinju jezik,
laž, a ne istina, prevladava na zemlji.
Iz zla u zlo srljaju,
mene ne poznaju« –
riječ je Jahvina!
3 »Nek se svatko čuva prijatelja,
a brat bratu neka ne vjeruje,
jer brat svaki nasljeduje Jakova,
a svaki prijatelj raznosi klevete.
4 Jedan drugoga varaju,
istine ne govore,
privikoše jezik da govori laži;
izopačeni, ne mogu se više vratiti.
5 Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom!
Neće da spoznaju mene« – riječ je Jahvina.
6 Stog ovako govori Jahve nad vojskama:
»Evo, pretopit ću ih i ispitati,
ta kako da i postupaju prema kćeri naroda moga?
7 Jezik im je strijela ubojita,
na ustima riječ prijevarna.
‘Mir s tobom’, pozdravljaju bližnjega,
ali mu u srcu zamku spremaju.
8 Pa da ih zbog toga ne kaznim« –
riječ je Jahvina –
»narodu takvu da se ne osvetim?«
9 Tužaljka nad Sionom
»Zaplačite, tugujte nad brdima,
nad ispašama pustinjskim naričite!
Jer izgorješe, nitko ne prolazi,
glas stadâ više se ne čuje.
Od ptice nebeske do stoke
sve pobježe, svega nestade.
10 Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja,
brlog čagaljski,
gradove judejske pretvorit ću u pustoš
gdje nitko ne stanuje.«
11 Tko je mudar da bi to razumio,
kome su usta Jahvina govorila da objavi
zašto zemlja izgorje kao pustinja
i nitko njome više ne prolazi?
12 I reče Jahve: »Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu, 13 nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše, 14 ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. 15 I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre.’«
Ovako govori Jahve nad vojskama:
16 »Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu!
Pošaljite po najvještije! Neka dođu!
17 Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama!
Da suze poteku iz očiju naših,
da voda poteče s trepavica naših!
18 Sa Siona dopire tužbalica:
‘O, kako smo upropašteni,
osramoćeni veoma!
Jer moramo zemlju ostaviti
i stanove svoje napustiti.’«
19 I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu,
i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih.
Učite kćeri svoje jadati,
jedna drugu naricati:
20 »Smrt se ušulja kroz prozore naše,
uđe u dvore naše,
djecu pokosi nasred ulice,
mladiće nasred trgova.
21 I mrtva tjelesa leže
kao gnoj po oranicama,
kao snoplje za žeteocem,
a nikoga da ih skupi.«
22 Prava mudrost
Ovako govori Jahve:
»Mudri neka se ne hvale mudrošću,
ni junak neka se ne hvali hrabrošću,
ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.
23 A tko se hvaliti hoće,
neka se hvali time
što ima mudrost da mene spozna.
Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji,
jer to mi je milo«
– riječ je Jahvina.
24 Lažno pouzdanje u obrezanje
»Evo, bliže se dani« – riječ je Jahvina – »kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu: 25 Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!«
10
1 Idoli i Bog istiniti
Slušajte riječ koju vam govori Jahve, dome Izraelov.
2 Ovako govori Jahve:
»Ne privikavajte se putu bezbožnom
i ne dršćite pred znacima nebeskim,
jer pred njima dršću samo bezbošci.
3 Jer su strašila tih naroda puka ništavnost,
samo drvo posječeno u šumi,
djelo ruku tesarovih,
4 ukrašeno srebrom i zlatom,
pričvršćeno čavlima i čekićima
da se ne klima.
5 Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti.
Treba ih nositi, jer ne umiju hodati.
Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti,
ali ni dobra učiniti ne mogu.«
6 Nitko nije kao ti, Jahve,
ti si velik i silno je ime tvoje.
7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda?
Zaista, tebi to pripada,
jer među svim mudracima naroda
i u svim njihovim kraljevstvima
tebi nema ravna!
8 Čime vatru lože, to ih zaluđuje!
Zakon im isprazan – obično drvo,
9 tankolisto srebro
dovezeno iz Taršiša,
zlato iz Ofira,
rad kipara i rukotvorina zlatara,
sve djela umješna,
ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom.
10 A Jahve je pravi Bog.
Živi je on Bog
i Kralj vječni.
Od njegova gnjeva zemlja se trese.
Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
11 Evo što ćete o kipovima reći: »Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.«
12 On stvori zemlju snagom svojom,
mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski
i umom svojim razape nebesa.
13 Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima,
oblake diže s kraja zemlje;
stvara kiši munje,
vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
14 Svakom čovjeku pamet stane,
svaki se zlatar zastidi svoga kipa,
jer svi su mu kipovi samo varka,
nema u njima duha!
15 Isprazni su oni, smiješne tvorevine,
propast će u dan kazne.
16 ‘Jakovljev dio’ nije kao oni:
jer je on sve stvorio,
Izrael pleme je baštine njegove,
Jahve nad vojskama ime je njegovo.
17 Strava na zemlji
Skupi prnje svoje sa zemlje,
ti koja stanuješ u utvrdi!
18 Jer ovako govori Gospod:
»Gle, ovaj put daleko ću odbaciti stanovnike ove zemlje,
pritijesniti ih da me nađu.«
19 »Jao meni zbog ozljede moje,
rana je moja neiscjeljiva.«
A ja rekoh:
»Ipak, bolest je moja, nosit ću je!
20 Šator je moj òbâljen,
sva užeta pokidana.
Djeca me ostaviše: nema ih.
Nema ga tko bi opet razapeo šator moj
i podigao krila šatorska.«
21 Da, pastiri pamet izgubiše:
ne tražiše Jahve.
Zato ih sreća ne prati
i sva se stada raspršiše.
22 Čujte vijest! Primiče se, evo,
buka strašna iz zemlje sjeverne,
da gradove judejske pretvori u pustinju,
u brlog čagalja.
23 Molitva Jeremijina
Znam, Jahve,
da put čovjeka nije u njegovoj vlasti,
da čovjek koji hodi ne može
upravljati korake svoje!
24 Kazni me, Jahve, ali po pravici,
ne u gnjevu, da nas ne zatreš.
25 Izlij gnjev na narode
koji te ne priznaju
i na plemena
koja ne zazivlju imena tvoga!
Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga,
opustošili naselje njegovo.
11
1 Jeremija i »riječi Saveza«
Riječ koju je Jahve uputio Jeremiji:
2 »Govòri Judejcima i Jeruzalemcima. 3 Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Proklet bio čovjek koji ne posluša riječi Saveza ovoga, 4 riječi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peći ražarene, govoreći: Poslušajte glas moj i činite sve što vam zapovjedim: tada ćete biti narod moj, a ja vaš Bog, 5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med – kao što je danas.’« A ja odgovorih i rekoh: »Tako je, Jahve.« 6 I dalje mi reče Jahve: »Objavi riječi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: ‘Poslušajte riječi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. 7 Jer sam ozbiljno opominjao očeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! 8 Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošću zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve riječi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.’«
9 I reče mi Jahve: »Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima. 10 Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim.«
11 Zato ovako govori Jahve: »Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati. 12 Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neće pomoći u vrijeme nevolje!
13 Jer imaš, o Judejo,
bogova koliko i gradova!
I koliko ima ulica u Jeruzalemu,
toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu.
14 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neću uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj.«
15 Prigovor posjetiteljima Hrama
Što li će draga moja u Domu mome?
Kuje zle osnove.
Hoće li pretilina i meso posvećeno
ukloniti zlo od tebe?
Mogu li te stoga proglasiti čistom?
16 »Zelena maslina lijepa uzrasta«,
tako te Jahve nazva.
A sada uz prasak veliki
plamenom sažiže njeno lišće;
spaljene su grane njene.
17 Jahve nad vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni zbog zločina što ga učini dom Izraelov i dom Judin kadeći Baalu da bi mene razgnjevili.
18 Jeremija progonjen u Anatotu
Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 19 A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!«
20 Ali ti, Jahve nad vojskama, koji pravedno sudiš,
koji ispituješ srca i bubrege,
daj da vidim kako se njima osvećuješ,
jer tebi povjerih parnicu svoju.
21 Zato Jahve nad vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: »Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!« 22 Ovako govori Jahve nad vojskama: »Evo, ja ću ih kazniti. Njihovi će mladići od mača poginuti, sinovi i kćeri pomrijet će od gladi. 23 Ni ostatka neće ostati kad donesem nesreću ljudima u Anatotu u godini kazne njihove.«
12
1 Sreća zlikovaca
Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti.
Samo bih jedno s tobom raspravio:
Zašto je put zlikovaca uspješan?
Zašto podmuklice uživaju mir?
2 Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše,
rastu i plod donose.
Al’ si bliz samo ustima njihovim,
a daleko im od srca.
3 No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš;
ispitao si srce moje,
ono je s tobom.
Odvedi ih kao jagnjad na klanje,
sačuvaj ih za dan pokolja.
4 Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore:
»Bog ne vidi naših putova.«
5 Ako s pješacima trčeći sustaješ,
kako ćeš se s konjima utrkivati?
Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja,
kako ćeš onda kroz guštare jordanske?
6 Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja
licemjerni prema tebi!
I oni te iza leđa ocrnjuju
na sva usta.
Ne vjeruj im
kad ti zbore umilno.
7 Žalbe Jahvine nad poharanom baštinom
Ostavih dom svoj,
napustih baštinu svoju;
miljenicu srca svoga
dadoh u ruke dušmana njenih.
8 Baština moja postade za me
kao lav u šumi.
Zarikao je na me,
zato ga zamrzih.
9 Zar je baština moja šarena ptica
oko koje odasvud druge slijeću?
Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri,
dođite žderati.
10 Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd,
zgaziše nasljedstvo moje;
dragu mi baštinu
pretvoriše u golu pustinju,
11 pretvoriše u pustoš,
žalosna je pustoš preda mnom.
Sva je zemlja pusta
jer nikog u srce ne dira.
12 Preko svih goleti pustinjskih
nagrnuše pustošnici.
Jer u Jahve je mač što proždire:
s jednog kraja zemlje do drugog
nema mira nijednome tijelu.
13 Sijahu pšenicu, a požeše trnje:
iscrpli se bez koristi.
Stide se uroda svoga
sve zbog jarosti Jahvine.
14 Sud i spasenje susjednih naroda
Ovako govori Jahve: »Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću iz njih. 15 A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. 16 Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim – ‘Živoga mi Jahve’ – kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga. 17 Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti« – riječ je Jahvina.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
