Iz 56-59
56
1 III. TREĆI DIO KNJIGE PROROKA IZAIJE
Jahve prihvaća obrednike
Ovako govori Jahve: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.«
2 Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela.
3 Neka sin tuđinčev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: »Jamačno će me Jahve odvojiti od svojega naroda.« Neka uškopljenik ne govori: »Ja sam, evo, tek suho drvo.«
4 Jer ovako govori Jahve: »S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u savezu mome – 5 podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno.
6 A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mome, 7 njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.«
8 Riječ je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: »Sabrat ću ih još povrh onih koji su već sabrani.«
9 Nedostojnost glavara
Sve zvijeri poljske, dođite jesti,
i sve vi, zvijeri šumske!
10 Svi su mu stražari slijepi,
i ništa ne shvaćaju.
Svi su oni psi nijemi,
ne mogu lajati.
Sanjaju i drijemlju,
najmilije im spavati.
11 Psi su to proždrljivi, nezasitni;
pastiri su to bez razbora:
svaki svojim putem okreće,
svaki za dobitkom svojim.
12 »Dođite, donijet ću vina;
napit ćemo se pića žestoka,
i sutra će biti kao danas,
izobilje veliko, preveliko!«
57
1 Pravednik gine, i nitko ne mari.
Uklanjaju ljude pobožne,
i nitko ne shvaća.
Da, zbog zla uklonjen je pravednik
2 da bi ušao u mir.
Tko god je pravim putem hodio,
počiva na svom ležaju.
3 Pristupite sad, sinovi vračarini,
leglo preljubničko i bludničko!
4 S kim se podrugujete,
na koga razvaljujete usta
i komu jezik plazite?
Niste li vi porod grešan
i leglo lažljivo?
5 Vi koji se raspaljujete među hrašćem,
pod svakim zelenim drvetom,
žrtvujući djecu u dolinama
i u rasjeklinama stijena!
6 Proročka tužaljka protiv idolopoklonstva
Dio je tvoj među oblúcima potočnim,
oni, oni su baština tvoja.
Njima izlijevaš ljevanicu,
njima prinosiš darove!
Zar da se time ja utješim?
7 Na gori visokoj, uzdignutoj,
svoj si ležaj postavila
i popela se onamo
da prinosiš žrtvu klanicu.
8 Za vrata i dovratke
metnula si spomen svoj;
daleko od mene svoj ležaj raskrivaš,
penješ se na nj i širiš ga.
Pogađala si se s onima
s kojima si voljela lijegati,
sve si više bludničila s njima
gledajuć’ im mušku snagu.
9 S uljem za Molekom trčiš,
s pomastima mnogim,
nadaleko posla glasnike svoje,
strovali ih u podzemlje.
10 Iscrpljena si od tolikih lutanja,
al’ nisi rekla: »Beznadno je!«
Snagu si svoju nanovo našla
te nisi sustala.
11 Koga si se uplašila i pobojala
da si se iznevjerila,
da se više nisi mene spominjala,
niti si me k srcu uzimala?
Šutio sam, zatvarao oči,
zato me se nisi bojala.
12 Ali ću objavit’ o tvojoj pravdi
i djela ti tvoja neće koristiti.
13 Kad uzmeš vikati, nek’ te izbave
kipovi koje si skupila,
sve će ih vjetar raznijeti,
vihor će ih otpuhnuti.
A tko se u me uzda, baštinit će zemlju
i zaposjest će svetu goru moju.
14 Pjesma utjehe
Govorit će se:
Naspite, naspite, poravnajte put!
Uklonite zapreke s puta mog naroda!
15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni,
koji vječno stoluje
i ime mu je Sveti:
»U prebivalištu visokom i svetom stolujem,
ali ja sam i s potlačenim i poniženim,
da oživim duh smjernih,
da oživim srca skrušenih.
16 Jer neću se prepirati dovijeka
ni vječno se ljutiti:
preda mnom bi podlegao duh
i duše što sam ih stvorio.
17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se,
udarih ga i sakrih se rasrđen.
Ali on okrenu za srcem svojim
18 i vidjeh putove njegove.
Izliječit ću ga, voditi
i utješit’ one što s njime tuguju –
19 stavit ću hvalu na usne njihove.
Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu«,
govori Jahve, »ja ću te izliječiti.«
20 Al’ opaki su poput mora uzburkanog
koje se ne može smiriti,
valovi mu mulj i blato izmeću.
21 »Nema mira grešnicima!«, govori Bog moj.
58
1 Post
Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni.
Objavi mom narodu njegove zločine,
domu Jakovljevu grijehe njegove.
2 Dan za danom oni mene traže
i žele znati moje putove,
kao narod koji vrši pravdu
i ne zaboravlja pravo Boga svoga.
Od mene ištu pravedne sudove
i žude da im se Bog približi:
3 »Zašto postimo ako ti ne vidiš,
zašto se trapimo ako ti ne znaš?«
Gle, u dan kad postite poslove nalazite
i na posao gonite radnike svoje.
4 Gle, vi postite da se prepirete i svađate
i da pesnicom bijete siromahe.
Ne pòstite više kao danas,
i čut će vam se glas u visini!
5 Zar je meni takav post po volji
u dan kad se čovjek trapi?
Spuštati kao rogoz glavu k zemlji,
sterati poda se kostrijet i pepeo,
hoćeš li to zvati postom
i danom ugodnim Jahvi?
6 Ovo je post koji mi je po volji,
riječ je Jahve Gospoda:
Kidati okove nepravedne,
razvezivat’ spone jarmene,
puštati na slobodu potlačene,
slomiti sve jarmove;
7 podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskućnike,
odjenuti onog koga vidiš gola
i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
8 Tad će sinut’ poput zore tvoja svjetlost,
i zdravlje će tvoje brzo procvasti.
Pred tobom će ići tvoja pravda,
a slava Jahvina bit će ti zalaznicom.
9 Vikneš li, Jahve će ti odgovorit’,
kad zavapiš, reći će: »Evo me!«
Ukloniš li iz svoje sredine jaram,
ispružen prst i besjedu bezbožnu,
10 dadeš li kruha gladnome,
nasitiš li potlačenog,
tvoja će svjetlost zasjati u tmini
i tama će tvoja kao podne postati,
11 Jahve će te vodit’ bez prestanka,
sitit će te u sušnim krajevima.
On će krijepit’ kosti tvoje
i bit ćeš kao vrt zaljeven,
kao studenac kojem voda nikad ne presuši.
12 I ti ćeš gradit’ na starim razvalinama,
dići ćeš temelje budućih koljena.
Zvat će te popravljačem pukotina
i obnoviteljem cesta do naselja.
13 O šabatu
Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu
i u sveti dan ne obavljaš poslove;
nazoveš li subotu milinom
a časnim dan Jahvi posvećen;
častiš li ga odustajuć’ od puta,
bavljenja poslom i pregovaranja –
14 tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći,
i ja ću te provesti po zemaljskim visovima,
dat ću ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova,
jer Jahvina su usta govorila.
59
1 Psalam
Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi,
niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo,
2 nego su opačine vaše jaz otvorile
između vas i Boga vašega.
Vaši su grijesi lice njegovo zastrli,
i on vas više ne sluša.
3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle,
a vaši prsti u zločinima.
Usne vam izgovaraju laž,
a jezik podlost mrmlja.
4 Nitko s pravom tužbu ne podiže,
niti koga sude po istini.
U ništavilo se uzdaju, laž kazuju,
začinju zloću, a rađaju bezakonje.
5 Legu jaja gujina,
tkaju mrežu paukovu;
pojede li tko njihovo jaje, umire,
razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
6 Njihovim tkanjem nemoguće se odjenuti,
ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom.
Rukotvorine su njihove djela zločinačka,
rukama svojim čine nasilje.
7 Noge njihove u zlo hitaju
i brze su da krv nevinu proliju.
Misli su im misli zločinačke,
pustoš i propast na njinim su putima.
8 Put mira oni ne poznaju,
na stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili su svoje putove,
tko njima kreće, mira ne poznaje.
9 Stog se právo od nas udaljilo,
zato pravda ne dopire do nas.
Nadasmo se svjetlosti, a ono tama;
i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
10 Pipamo kao slijepci duž zida,
tapkamo kao bez očiju.
Spotičemo se u podne k’o u sumraku,
sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
11 Svi mumljamo kao medvjedi
i gučemo tužno kao golubovi.
Očekivasmo sud, a njega nema,
i spasenje – od nas je daleko.
12 Jer mnogo je naših opačina pred tobom
i grijesi naši protiv nas svjedoče.
Doista, prijestupi su naši pred nama,
mi znademo svoju krivicu;
13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu,
odmetnuli se od Boga svojega,
govorili podlo, odmetnički,
mrmljali u srcu riječi lažljive.
14 Tako je potisnuto pravo,
i pravda mora stajati daleko.
Jer na trgu posrnu istina
i poštenju nema više pristupa.
15 Jahve na djelu
Vjernosti je ponestalo,
a tko izbjegava zlo, bude opljačkan.
Jahve vidje, i ne bî mu milo
što nema pravice.
16 Vidje da nema čovjeka,
začudi se što nema posrednika.
Tad mu pomože njegova mišica
i njegova ga pravda poduprije.
17 Pravednost je obukao k’o oklop,
stavio na glavu kacigu spasenja.
Osvetom se odjenuo k’o haljom,
ogrnu se revnošću kao plaštem.
18 Vratit će svakome po njegovim djelima:
gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima.
19 Sa zapada vidjet će ime Jahvino
i slavu njegovu s istoka sunčanog.
Jer doći će kao uska rijeka
koju goni dah Jahvin.
20 Ali doći će otkupitelj Sionu,
i onima od sinova Jakovljevih
koji se obrate od svog otpadništva,
riječ je Jahvina.
21 Proroštvo
»A ovo je moj savez s njima«, govori Jahve. »Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka«, veli Jahve.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
