Iz 13-16
13
1 3. PROROŠTVA O STRANIM NARODIMA
Protiv Babilona
Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.
2 Na goletnu brdu dignite zastavu,
vičite im iz sveg grla.
Mašite rukom neka dođu
na vrata kneževska.
3 Zapovijed dadoh
svetim svojim ratnicima,
gnjevu svom pozvah svoje junake
koji slave veličanstvo moje.
4 Čuj! Žagor na gorama
kao od silna naroda.
Čuj! Buka kraljevstava,
sakupljenih naroda.
To Jahve nad vojskama
za boj vojsku pregleda.
5 Iz daleka kraja,
s granica neba dolaze oni –
Jahve i oruđa gnjeva njegova –
da svu zemlju poharaju.
6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan,
k’o pohara dolazi od Svemoćnog.
7 I sve ruke stog malakšu ...
Svako ljudsko srce klone,
8 strava ih je obhrvala,
trudovi boli već ih spopadaju
i grče se k’o rodilja.
U prepasti jedan drugog motre,
lica su im poput plamena.
9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan
– gnjev i jarost –
da u pustoš zemlju prometne,
da istrijebi iz nje grešnike.
10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci
neće više sjati svjetlošću,
pomrčat će sunce ishodeći
i mjesec neće više svijetliti.
11 Kaznit ću svijet za zloću,
bezbožnike za bezakonje,
dokrajčit ću ponos oholih,
poniziti nadutost silnika.
12 Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato,
rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.
13 Nebesa ću potresti,
maknut će se zemlja s mjesta
od srdžbe Jahve nad vojskama
u dan kad se izlije gnjev njegov.
14 I tada, kao gazela preplašena,
kao ovce koje nitko ne prikuplja,
svatko će se vratit’ svom narodu,
svatko će u zemlju svoju pobjeći.
15 Koga stignu, probost će ga:
koga uhvate, mačem će sasjeći;
16 pred očima smrskat će im dojenčad,
opljačkati kuće, silovati žene.
17 Gle, podižem na njih Medijce
što ne cijene srebra i preziru zlato.
18 Svi će mladići biti pokošeni,
sve djevojke zatrte.
Na plod utrobe neće se smilovati,
nad djecom im se oko neće sažaliti.
19 Babilon, ures kraljevstava,
ures i ponos kaldejski,
bit će k’o Sodoma i Gomora
kad ih Bog zatrije.
20 Nikad se više neće naseliti,
od koljena do koljena ostat će nenapučen.
Arapin ondje neće dizati šatora,
nit’ će pastiri ondje počivati.
21 Počivat će ondje zvijeri pustinjske,
sove će im napuniti kuće,
nojevi će ondje stanovati,
jarci plesati.
22 Hijene će zavijati iz njegovih palača,
a čaglji iz raskošnih dvorova ...
Vrijeme se njegovo bliži,
dani mu se neće produžiti.
14
1 Povratak iz progonstva
Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. 2 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.
3 Satira o smrti silnika
U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika?
Kako nestade tlačenja?
5 Jahve slomi štap zlikovački
i žezlo vladarsko
6 što je bijesno bilo narode
udarcima bez kraja i konca,
što je gnjevno vladalo narodima
progoneć’ ih nemilice.
7 Počiva, miruje sva zemlja
kličući od radosti.
8 Nad tobom se raduju čempresi
i cedri libanonski:
»Otkako si pao,
ne dolaze nas više sjeći!«
9 Zbog tebe se uzbudi podzemlje
da te dočeka kada dođeš.
U tvoju čast ono budi sjene,
sve zemaljske mogućnike,
ono diže s prijestolja
sve kraljeve narodâ.
10 Svi ti oni progovaraju:
»I ti si skršen k’o i mi,
nama si sličan postao.
11 Oholost se tvoja sruši u podzemlje
i buka tvojih harfa;
pod tobom je ležaj od truleži,
a crvi tvoj su pokrivač.
12 Kako pade sa nebesa,
Svjetlonošo, sine Zorin?
Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru narodâ?
13 U svom si srcu govorio:
‘Uspet ću se na nebesa,
povrh zvijezda Božjih
prijesto ću sebi dići.
Na zbornoj ću stolovati gori
na krajnjem sjeveru.
14 Uzaći ću u visine oblačne,
bit ću jednak Višnjemu.’
15 A sruši se u podzemlje,
u dubine provalije!«
16 Koji te vide, motre te
i o tebi razmišljaju:
»Je li to čovjek koji je zemljom tresao
i drmao kraljevstvima,
17 koji je u pustinju svijet obraćao
i sa zemljom sravnjivao gradove,
koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?«
18 Kraljevi naroda svi u časti počivaju,
svaki u svojoj grobnici.
19 A ti si iz groba izbačen
kao smeće odvratno,
pokriven poklanima,
mačem probodenima,
koji su na ploče grobne pobacani
k’o strvina zgažena!
20 Nećeš se združiti s njima u grobu,
jer si zemlju svoju uništio
i narod svoj poklao.
I nikad se više neće spominjati
pleme zlikovačko.
21 Spremite pokolj djeci
za bezakonje otaca njihovih,
da se više ne dignu da osvajaju zemlju
i da ne pokriju lice svijeta!
22 Proroštvo protiv Babilona
»Ustat ću na njih« – riječ je Jahve nad vojskama – »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod« – riječ je Jahvina. 23 »Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom« – riječ je Jahve nad vojskama.
24 Slom Asirije
Zakleo se Jahve nad vojskama:
»Što zamislih, zbit će se,
što naumih, izvršit će se!
25 Skršit ću Asur u svojoj zemlji,
zgazit ću ga na svojim gorama.
Jaram njegov s njih će spasti,
spast će im s pleća breme njegovo.«
26 Takva je odluka stvorena
protiv čitave zemlje;
takva je ruka pružena
protiv svih naroda!
27 A kad Jahve nad vojskama odluči,
tko da se usprotivi?
Kada ruku ispruži,
tko da je odvrati?
28 Opomena Filistejcima
One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo:
29 Ne raduj se, sva Filistejo,
što se slomi štap koji te udarao,
jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica
što će izleći zmaja krilatoga.
30 Ubogi će pásti na mojim pašnjacima
i u pouzdanju počivati siromasi;
glađu ću pomoriti rod tvoj
i pobiti što od tebe ostane.
31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade!
Strepi, sva Filistejo!
Jer sa sjevera dim dolazi
i čete njegove ne napušta nitko!
32 Što će se tad odgovoriti
glasnicima naroda?
»Jahve zasnova Sion,
i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.«
15
1 Tužaljka nad Moabom
Proroštvo o Moabu. Obnoć opustošen,
šaptom pade Ar Moab!
Obnoć opustošen,
šaptom pade Kir Moab!
2 Uspinju se u hram dibonski,
na uzvišice da plaču;
nad Nebom i nad Medebom
Moab nariče!
Sve su glave ostrižene,
a sve brade obrijane;
3 na ulicama oblače vreće,
na njegovim krovovima leleču!
Na njegovim trgovima svi nariču
i suze prolijevaju.
4 Jauču Hešbon i Eleala,
do Jahasa jauk se čuje.
Zato dršću bokovi Moabu,
strepi duša njegova;
5 srce Moabovo jeca,
bjegunci mu idu do Soara.
Da, uz brdo Luhit
uspinju se plačući;
putem horonajimskim
razliježe se jauk nad propašću.
6 Da! Vode nimrimske
postadoše pustinja:
trava usahla, bilja nestalo,
zelenila više nema.
7 Zato stečevinu koju stekoše
i ono što prištedješe
nose preko Potoka vrbâ.
8 Da! Jauk se razliježe
po kraju moapskom:
kukanje mu do Eglajima,
kukanje mu do Beer Elima.
9 Da! Vode dimonske krvi su pune,
i još jednu nesreću dodajem Dimonu:
jednog lava na moapske bjegunce
i na preživjele u zemlji.
16
1 Moapci bježe u Judeju
Šaljite jaganjce vladaru zemlje,
od Stijene prema pustinji
do gore Kćeri sionske.
2 Kao razbjegle ptice,
kao raspršeno gnijezdo
bit će kćeri moapske
na arnonskim gazovima.
3 Daj nam savjet,
stvori odluku!
Sred podneva sjenu svoju
kao noć razastri.
Sakrij izagnane,
ne izdaj bjegunca.
4 Daj da kod tebe borave
prognanici moapski,
budi im okriljem
pred pustošnikom.
Kad se skonča tlačitelj,
kad nestane pustošnika,
kad ugnjetač iščezne iz zemlje,
5 učvrstit će se prijesto u blagosti
i na njemu će vjerno stolovati,
u šatoru Davidovu,
sudac koji pravo ište i pravdu čini.
6 Tužaljka nad Moabom
Čuli smo za nadutost Moaba,
nadutost preveliku,
za ponos, oholost i uznositost;
isprazno je njegovo hvastanje.
7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauču,
za kolačima grožđanim iz Kir Heresa
jauču posve slomljeni.
8 Jer uvenuše nasadi hešbonski,
trsje sibmansko,
i lišće su mu pomlatili gospodari narodâ.
Sezaše do Jazera,
zamicaše u pustinju;
izdanci mu dosezahu
sve do mora.
9 Zato plačem za trsjem sibmanskim
kao što plače Jazer,
suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo!
Nad plodovima tvojim, nad jematvom,
krik se začu;
10 nestade iz voćnjaka
veselja i radosti.
U vinogradima ne pocikuje se,
ne kliče se od radosti;
ne màstî se vino u kaci,
zamuknu podvikivanje.
11 Zato utroba moja za Moabom
poput harfe dršće,
a grudi mi za Kir Herešom.
12 Zaludu se pokazuje Moab,
umara se na uzvišicama
dolazeći u svetište da se moli:
ništa postići neće.
13 Proroštvo o Moabu
Ovo je riječ koju nekoć reče Jahve protiv Moaba. 14 A sada govori Jahve ovako: »Za tri godine, godine najamničke, slava će Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit će maleno, slabo i nemoćno.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
