Job 37-39
37
1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 Čujte, čujte gromor glasa njegova,
tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 Gle, munja lijeće preko cijelog neba –
i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje –
4 iza nje silan jedan glas se ori:
to On gromori glasom veličajnim.
Munje mu lete, nitko ih ne priječi,
tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 Da, Bog gromori glasom veličajnim,
djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 Kad snijegu kaže: ‘Zasniježi po zemlji!’
i pljuskovima: ‘Zapljuštite silno!’
7 svakom čovjeku zapečati ruke
da svi njegovo upoznaju djelo.
8 U brlog se tad zvijeri sve uvuku
i na svojem se šćućure ležaju.
9 S južne se strane podiže oluja,
a studen vjetri sjeverni donose.
10 Već led od daha Božjega nastaje
i vodena se kruti površina.
11 I opet vodom puni on oblake,
i sijevat’ stanu oblaci munjama;
12 kruže posvuda po volji njegovoj,
što im naloži, to će izvršiti
na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 Šalje ih – ili da kazni narode,
ili da ih milosrđem obdari.
14 Poslušaj ovo, Jobe, umiri se
i promotri djela Božja čudesna.
15 Znaš li kako Bog njima zapovijeda,
kako munju iz oblaka svog pušta?
16 Znaš li o čem vise gore oblaci?
Čudesna to su znanja savršenog.
17 Kako ti gòrê od žege haljine
u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 Zar si nebesa s njim ti razapeo,
čvrsta poput ogledala livenog?
19 De naputi me što da mu kažemo:
zbog tmine se ne snalazimo više.
20 Zar ćeš mu reći: ‘Hoću govoriti’?
Ili na propast vlastitu pristati?
21 Tko, dakle, može u svjetlost gledati
na nebesima što se sja blistavo
kada oblake rastjeraju vjetri?
22 Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo:
veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 Da, Svesilnog doseći ne možemo,
neizmjeran je u moći i sudu,
velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 Zato ljudi svi neka ga se boje!
Na mudrost oholu on i ne gleda!«
38
1 IV. JAHVINE BESJEDE
PRVA BESJEDA
Stvaralačka Mudrost posramljuje
Joba Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče:
2 »Tko je taj koji riječima bezumnim
zamračuje božanski promisao?
3 Bokove svoje opaši k’o junak:
ja ću te pitat’, a ti me pouči.
4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih?
Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
5 Znaš li tko joj je mjere odredio
i nad njom uže mjerničko napeo?
6 Na čemu joj počivaju temelji?
Tko joj postavi kamen ugaoni
7 dok su klicale zvijezde jutarnje
i Božji uzvikivali dvorjani?
8 Tko li zatvori more vratnicama
kad je navrlo iz krila majčina;
9 kad ga oblakom k’o haljom odjenuh
i k’o pelenam’ ovih maglom gustom;
10 kad sam njegovu odredio među,
vrata stavio sa prijevornicama?
11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu,
tu nek’ se lomi ponos tvog valovlja!
12 Zar si ikad zapovjedio jutru,
zar si kazao zori mjesto njeno,
13 da poduhvati zemlju za rubove
i da iz nje sve bezbožnike strese;
14 da je pretvori u glinu pečatnu
i oboji je k’o kakvu haljinu?
15 Ona uzima svjetlost zlikovcima
i pesnicu im lomi uzdignutu.
16 Zar si ti prodro do izvora morskih,
po dnu bezdana zar si kad hodio?
17 Zar su ti vrata smrti pokazali;
vidje li dveri kraja mrtvih sjena?
18 Zar si prostranstvo zemlje uočio?
Govori, ako ti je znano sve to.
19 Koji putovi u dom svjetla vode,
na kojem mjestu prebivaju tmine,
20 da ih odvedeš u njine krajeve,
da im put k stanu njihovu pokažeš?
21 Ti znadeš to, ta davno ti se rodi,
tvojih dana broj veoma je velik!
22 Zar si stigao do riznica snijega
i zar si tuče spremišta vidio
23 što ih pričuvah za dane nevolje,
za vrijeme boja krvava i rata?
24 Kojim li se putem dijeli munja
kada iskre po svoj zemlji prosipa?
25 Tko li je jaz iskopao povodnju,
tko prokrčio pute grmljavini
26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen,
na pustinju gdje žive duše nema,
27 da bi neplodnu napojio pustoš,
da bi u stepi trava izniknula?
28 Ima li kiša svoga roditelja?
Tko je taj koji kapi rose rađa?
29 Iz čijeg li mraz izlazi krila,
tko slanu stvara što s nebesa pada?
30 Kako čvrsnu vode poput kamena
i led se hvata površja bezdana?
31 Možeš li lancem vezati Vlašiće
i razdriješiti spone Orionu,
32 u pravo vrijeme izvesti Danicu,
vodit’ Medvjeda s njegovim mladima?
33 Zar poznaješ ti zakone nebeske
pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
34 Zar doviknuti možeš oblacima
pa da pljuskovi tebe poslušaju?
35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću
i tebi zar se odazivlju: ‘Evo nas’?
36 Tko je mudrost darovao ibisu,
tko li je pamet ulio u pijetla?
37 Tko to mudro prebrojava oblake
i tko nebeske izlijeva mjehove
38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne
i dok se grude njezine ne slijepe?
39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici
ili ćeš glad utažit’ lavićima
40 na leglu svojem dok gladni čekaju
i vrebaju na žrtvu iz zaklona?
41 Tko hranu gavranovima pribavlja
kad Bogu ptići njegovi cijuču
i naokolo oblijeću bez hrane?
39
1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlâdê košute?
2 Izbroji li koliko nose mjeseci,
znaš li u koje doba se omlade?
3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju
i breme usred pustinje odlažu,
4 a kad im porod ojača, poraste,
ostave ga i ne vraćaju mu se.
5 Tko dade divljem magarcu slobodu
i tko to oglav skinu njemu s glave?
6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju
i polja slana da ondje živuje.
7 Buci gradova on se podruguje
i ne sluša goničevih povika.
8 Luta brdima, svojim pašnjacima,
u potrazi za zeleni svakakvom.
9 Možeš li slugom učinit’ bivola,
zadržat’ ga noć jednu za jaslama?
10 Možeš li njega za brazdu prikovat’
da ralo vuče po docima tvojim?
11 Možeš li se osloniti na njega
jer je njegova snaga prevelika
i prepustit’ mu težak svoj posao?
12 Misliš li tebi da će se vratiti
i na gumno ti dotjerati žito?
13 Krilima svojim noj trepće radosno,
iako krila oskudnih i perja.
14 On svoja jaja na zemlji ostavlja,
povjerava ih pijesku da ih grije,
15 ne mareć’ što ih zgazit’ može noga
ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
16 S nojićima k’o s tuđima postupa;
što mu je trud zaludu, on ne mari.
17 Jer Bog je njega lišio pameti,
nije mu dao nikakva razbora.
18 Ali kada na let krila raširi,
tada se ruga konju i konjaniku.
19 Zar si ti konja obdario snagom,
zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
20 Zar ti činiš da skače k’o skakavac,
da u strah svakog nagoni rzanjem?
21 Kopitom zemlju veselo raskapa,
neustrašivo srlja na oružje.
22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji,
ni pred mačem uzmaknuti neće.
23 Na sapima mu zvekeće tobolac,
koplje sijeva i ubojna sulica.
24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore;
kad rog zasvira, tko će ga zadržat’:
25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha!
Izdaleka on ljuti boj već njuši,
viku bojnu i poklič vojskovođa.
26 Zar po promislu tvojem lijeće sokol
i prema jugu krila svoja širi?
27 Zar se na nalog tvoj diže orao
i vrh timora gnijezdo sebi vije?
28 Na litici on stanuje i nòćî,
na grebenima vrleti visokih.
29 Odatle na plijen netremice vreba,
oči njegove vide nadaleko.
30 Krvlju se hrane njegovi orlići;
gdje je ubijenih, tamo je i on.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
