Job 31-33
31
1 Jobova obrana
»Sa svojim očima savez sam sklopio
da pogledat neću nijednu djevicu.
2 A što mi je Bog odozgo dosudio,
kakva mi je baština od Svesilnoga?
3 Ta nije li nesreća za opakoga,
a nevolja za one koji zlo čine?
4 Ne proniče li on sve moje putove,
ne prebraja li on sve moje korake?
5 Zar sam ikad u društvu laži hodio,
zar mi je noga k prijevari hitjela?
6 Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri
pa će uvidjeti neporočnost moju!
7 Ako mi je korak s puta kad zašao,
ako mi se srce za okom povelo,
ako mi je ljaga ruke okaljala,
8 neka drugi jede što sam posijao,
neka sve moje iskorijene izdanke!
9 Ako mi zavede srce žena neka,
ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10 neka moja žena drugom mlin okreće,
neka s drugim svoju podijeli postelju!
11 Djelo bestidno time bih počinio,
zločin kojem pravda treba da presudi,
12 užeg’o vatru što žeže do propasti
i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga
il’ služavke, sa mnom kad su se parbili,
14 što ću učiniti kada Bog ustane?
Što ću odvratit’ kad račun zatraži?
15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi
i jednako sazda u krilu majčinu?
16 Ogluših li se na molbe siromaha
ili rasplakah oči udovičine?
17 Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaj
a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18 Ta od mladosti k’o otac sam mu bio,
vodio sam ga od krila materina!
19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće
ili siromaha kog bez pokrivača
20 a da mu bedra ne blagosloviše mene
kad se runom mojih ovaca ogrija?
21 Ako sam ruku na nevina podigao
znajuć’ da mi je na vratima branitelj,
22 nek’ se rame moje od pleća odvali
i neka mi ruka od lakta otpadne!
23 Jer strahote Božje na mene bi pale,
njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio
i rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’
25 Zar sam se veliku blagu radovao,
bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26 Zar se, gledajući sunce kako blista
i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27 moje srce dalo potajno zavesti
da bih rukom njima poljubac poslao?
28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije,
jer Boga višnjega bih se odrekao.
29 Zar se obradovah nevolji dušmana
i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30 a koji ne dadoh griješiti jeziku,
proklinjući ga i želeći da umre?
31 Ne govorahu li ljudi mog šatora:
‘Ta koga nije on mesom nasitio?’
32 Nikad nije stranac vani noćivao,
putniku sam svoja otvarao vrata.
33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio,
zar sam u grudima skrivao krivicu
34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva
i strahovao od prezira plemenskog
te sam mučao ne prelazeć’ svoga praga?
35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša!
Posljednju sam svoju riječ ja izrekao:
na Svesilnom je sad da mi odgovori!
Nek’ mi optužnicu napiše protivnik,
36 i ja ću je nosit’ na svome ramenu,
čelo ću njome k’o krunom uresit’.
37 Dat ću mu račun o svojim koracima
i poput kneza pred njega ću stupiti.«
<40b>Konac riječi Jobovih.
38 Ako je na me zemlja moja vikala,
ako su s njom brazde njezine plakale;
39 ako sam plodove jeo ne plativši
i ako sam joj ojadio ratare, 40 <40a>neka mjesto žita po njoj niče korov,
a mjesto ječma nek’ posvud kukolj raste!
32
1 III. ELIHUOVE BESJEDE
Elihu uzima riječ
Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. 2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; 3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. 4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. 5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. 6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče:
Proslov
»Po godinama svojim još mlad sam ja,
a u duboku vi ste ušli starost;
bojažljivo se zato ja ustezah
znanje svoje pokazati pred vama.
7 Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost,
mnoge godine pokazat će mudrost.’
8 Uistinu, dah neki u ljudima,
duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
9 Dob poodmakla ne daje mudrosti
a niti starost pravednosti uči.
10 Zato vas molim, poslušajte mene
da vam i ja znanje svoje izložim.
11 S pažnjom sam vaše besjede pratio
i razloge sam vaše saslušao
dok ste tražili što ćete kazati.
12 Na vama moja sva bijaše pažnja,
al’ ne bî nikog da Joba pobije
ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
13 Nemojte reći: ‘Na mudrost smo naišli!
Bog će ga pobit’ jer čovjek ne može.’
14 Nije meni on besjedu upravio:
odvratit mu neću vašim riječima.
15 Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu,
riječi zapeše u grlu njihovu.
16 Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore.
Umukoše, ni riječ više da kažu!
17 Na meni je da progovorim sada,
znanje ću svoje i ja izložiti.
18 Riječi mnoge u meni naviru
dok iznutra moj duh mene nagoni.
19 Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren,
k’o nova će se raspući mješina.
20 Da mi odlane, govorit ću stoga,
otvorit ću usne i odvratit’ vama.
21 Nijednoj strani priklonit se neću
niti laskat’ ja namjeravam kome.
22 Laskati ja ne umijem nikako,
jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.«
33
1 Jobova uobraženost
»Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
2 Evo, usta sam svoja otvorio,
a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno će ti zborit’ srce moje,
usne će čistu izreći istinu.
4 Ta i mene je duh Božji stvorio,
dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni;
spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom,
kao i ti, od gline bjeh načinjen;
7 zato ja strahom tebe motrit’ neću,
ruka te moja neće pritisnuti.
8 Dakle, na moje uši rekao si –
posve sam jasno tvoje čuo riječi:
9 ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha;
prav sam i nema krivice na meni.
10 Al’ On izlike protiv mene traži
i za svojeg me drži dušmanina.
11 Noge je moje u klade metnuo,
nad svakim mojim on pazi korakom.’
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi,
jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku
što ti na svaku riječ ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta,
al’ čovjek na to pažnju ne obraća.
15 U snovima, u viđenjima noćnim,
kada san dubok ovlada ljudima
i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho čovjeku
i utvarama plaši ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati,
da u čovjeku obori oholost,
18 da dušu njegovu spasi od jame
i život mu od puta u podzemlje.
19 Bolešću on ga kara na ležaju
kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu životu
i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naočigled
i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se duša približava jami
a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo,
posrednik jedan između tisuću,
da čovjeka na dužnost opomene,
24 pa se sažali nad njim i pomoli:
‘Izbavi ga da u jamu ne ide;
za život njegov nađoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladošću,
nek’ se vrati u dane mladenačke!’
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša:
radosno On ga pogleda u lice;
vrati čovjeku pravednost njegovu.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva:
‘Griješio sam i pravo izvrtao,
ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je dušu spasio od jame
i život mi se veseli svjetlosti.’
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti
do dva i do tri puta za čovjeka:
30 da dušu njegovu spasi od jame
i da mu život svjetlošću obasja.
31 Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj;
šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi,
zbori – rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo:
pazi, rad bih te poučit’ mudrosti.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
