Job 28-30
28
1 4. POHVALA MUDROSTI
Mudrost je nedostupna čovjeku
»Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
2 Ruda željezna iz zemlje se vadi,
a iz rudače rastaljene bakar.
3 Ljudi tami postavljaju granice
i kopaju do najvećih dubina
za kamenom u mraku zakopanim.
4 Čeljad iz tuđine rovove dube
do kojih ljudska ne dopire noga,
visi njišuć’ se, daleko od ljudi.
5 Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče
kao od vatre sve je razrovano.
6 Stijene njene safira su skrovišta,
prašina zlatna krije se u njima.
7 Tih putova ne znaju grabljivice,
jastrebovo ih oko ne opaža.
8 Zvijeri divlje njima nisu kročile
niti je kada lav njima prošao.
9 Ali na kamen diže čovjek ruku
te iz korijena prevraća planine.
10 U kamenu prokopava prolaze,
oko mu sve dragocjeno opaža.
11 Žilama vode on tok zaustavlja;
stvari skrivene nosi na vidjelo.
12 Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?
13 Čovjek njezina ne poznaje puta,
u zemlji živih nisu je otkrili.
14 Bezdan govori: ‘U meni je nema!’
a more: ‘Ne nalazi se kod mene!’
15 Zlatom se čistim kupiti ne može,
ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16 ne mjeri se ona zlatom ofirskim,
ni oniksom skupim pa ni safirom.
17 Sa zlatom, staklom ne poređuje se,
nit’ se daje za sud od suha zlata.
18 Čemu spominjat’ prozirac, koralje,
bolje je steći mudrost no biserje.
19 Što je prema njoj topaz etiopski?
Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
20 Ali otkuda nam mudrost dolazi?
Na kojemu mjestu razum prebiva?
21 Sakrivena je očima svih živih;
ona izmiče pticama nebeskim.
22 Propast paklena i Smrt izjavljuju:
‘Za slavu njenu mi smo samo čuli.’
23 Jedino je Bog put njen proniknuo,
on jedini znade gdje se nalazi.
24 Jer pogledom granice zemlje hvata
i opaža sve pod svodom nebeskim.
25 Kad htjede vjetru odredit’ težinu
i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26 kad je zakone daždu nametnuo
i oblacima gromovnim putove,
27 tad ju je vidio te izmjerio,
učvrstio i do dna ispitao.
28 A potom je rekao čovjeku:
‘Strah Gospodnji’ – eto što je mudrost;
‘Zla se kloni’ – to ti je razumnost.«
29
1 5. ZAVRŠETAK DIJALOGA
Jobova jadikovka i obrana.
Minuli dani
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
30
1 Sadašnja nevolja
»A sada, gle, podruguju se mnome
ljudi po ljetima mlađi od mene
kojih oce ne bih bio metnuo
ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 Ta što će mi jakost ruku njihovih
kad im muževna ponestane snaga
ispijena glađu i oskudicom?
3 Glodali su u pustinji korijenje
i čestar opustjelih ruševina.
4 Lobodu su i s grmlja lišće brali,
kao kruh jeli korijenje žukino.
5 Od društva ljudskog oni su prognani,
za njima viču k’o za lopovima.
6 Živjeli su po strašnim jarugama,
po špiljama i u raspuklinama.
7 Urlik im se iz šikarja dizao;
po trnjacima ležahu stisnuti.
8 Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih,
bičevima su iz zemlje prognani.
9 Rugalicom sam postao takvima
i njima sada služim kao priča!
10 Gnušaju me se i bježe od mene,
ne ustežu se pljunut’ mi u lice.
11 I jer On lûk mi slomi i satrije me,
iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 S desne moje strane rulja ustaje,
noge moje u bijeg oni tjeraju,
put propasti prema meni nasiplju.
13 Stazu mi ruše da bi me satrli,
napadaju i ne brani im nitko,
14 prolomom oni širokim naviru
i kotrljaju se poput oluje.
15 Strahote sve se okreću na mene,
mojeg ugleda kao vjetra nesta,
poput oblaka iščeznu spasenje.
16 Duša se moja rasipa u meni,
dani nevolje na me se srušili.
17 Noću probada bolest kosti moje,
ne počivaju boli što me glođu.
18 Muka mi je i halju nagrdila
i stegla me k’o ovratnik odjeće.
19 U blato me je oborila dolje,
gle, postao sam k’o prah i pepeo.
20 K Tebi vičem, al’ Ti ne odgovaraš;
pred Tobom stojim, al’ Ti i ne mariš.
21 Prema meni postao si okrutan;
rukom preteškom na me se obaraš.
22 U vihor me dižeš, nosiš me njime,
u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 Da, znadem da si me smrti predao,
saborištu zajedničkom svih živih.
24 Al’ ne pruža li ruku utopljenik,
ne viče li kad padne u nevolju?
25 Ne zaplakah li nad nevoljnicima,
ne sažalje mi duša siromaha?
26 Sreći se nadah, a dođe nesreća;
svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 Utroba vri u meni bez prestanka,
svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Smrknut idem, al’ nitko me ne tješi;
ustajem u zboru – da bih kriknuo.
29 Sa šakalima sam se zbratimio
i nojevima postao sam drugom.
30 Na meni sva je koža pocrnjela,
i kosti mi je sažgala ognjica.
31 Tužaljka mi je ugodila harfu,
svirala mi glas narikačâ ima.«
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
