Tob 10-14
10
1 U očekivanju da se Tobija vrati
A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše, 2 reče Tobit: »Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?« 3 I rastuži se veoma. 4 Kaza mu žena: »Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema.« 5 I poče jadikovati: »Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo očiju mojih?!«
6 Tobit je stade tješiti: »Šuti, ne govori: njemu je dobro.« 7 Ona mu odgovori: »Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje.«
Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noću nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom.
Kad prođe četrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, 8 Tobija kaza Raguelu: »Pusti me da idem, jer su već otac moj i majka moja izgubili nadu da će me još ugledati.« 9 Tast ga zamoli: »Ostani kod mene, a ja ću se pobrinuti da pronađem nekoga koji će ocu tvome donijeti vijesti o tebi.« Ali mu Tobija odvrati: »Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!«
10 Tobijin oproštaj s tazbinom
Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac. 11 Pošto ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreći: »Djeco, Bog nebeski nek’ vam udijeli sreću još prije nego što umrem.«
12 A svojoj kćeri kaza: »Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da čujem samo dobre vijesti o tebi.« I poljubi je.
13 Onda Edna reče Tobiji: »Ljubljeni brate moj, nek’ ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju ćeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti kćer svoju na čuvanje: ne žalosti je.«
14 Zahvalivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi njegovoj, Tobija krenu.
11
1Tobijin povratak sa Sarom
Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2 Onda Rafael kaza Tobiji: »Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3 Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću: 4 uzmi u ruku riblju žuč.« Krenuše, a pas za njima.
5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6 Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: »Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio.«
7 A Rafael reče Tobiji: »Znam da će otac tvoj otvoriti oči. 8 Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.«
9 Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: »Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!« Nato oboje zaplakaše.
10 Tobitovo ozdravljenje Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu 11 i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: »Hrabro, oče moj!« 12 Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. 13 Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
14 »Blagoslovljen da si, Bože,
blagoslovljeno tvoje ime uvijeke
i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli!
Jer si me udario pa se smilovao na me:
evo gledam svoga sina Tobiju!«
15 Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
16 Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe ususret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
17 Sara dočekana Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj:
»Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!«
18 I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi. 19 A dođoše i Ahikar i njegov nećak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.
12
1 Anđeo se otkriva
Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reče mu: »Sine, pobrini se za plaću čovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga.«
2 Sin odgovori: »Neću štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, 3 jer me doveo k tebi zdrava, izliječio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje.« 4 Starac odgovori: »To mu s pravom pripada!«
5 Onda pozva anđela i kaza mu: »Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli.« 6 Tada anđeo pozva njih dvojicu u stranu i reče im:
»Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veličajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas učinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. 7 Lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Činite dobro, i neće vas zlo snaći.
8 Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošću. Bolje je malo s pravednošću nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9 Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i čine pravednost napunit će se života, 10 a koji griješe bit će dušmani životu svome.
11 Neću vam sakriti ništa: kazah već da je lijepo čuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12 I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13 kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ručak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14 Sada, Bog me poslao da izliječim tebe i tvoju snahu Saru. 15 Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anđela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!« 16 Njih se dvojica preplašiše i padoše ničice, jer ih zahvati velik strah. 17 Ali im anđeo reče:
»Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18 Ta ja ne dođoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19 Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20 Sada hvalite Boga, a ja se vraćam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo.«
21 Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i čudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anđeo Gospodnji.
13
1 Završna Tobitova molitva
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reče:
2 »Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke,
i njegovo kraljevstvo!
Jer on kažnjava i prašta,
dovodi u podzemlje i odande izvodi,
i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.
3 Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima,
jer vas je on među njih rasuo.
4 Objavljujte njegovu veličinu
uzdižući ga nad sve živo,
jer on je naš Gospod i Bog,
on je naš otac za sve vjekove.
5 On nas kažnjava zbog naših zlih djela,
ali će se opet smilovati na nas
i sabrati nas iz svih naroda
među koje smo razasuti.
6 Obratite se k njemu svim srcem svojim
i svom dušom svojom
da činite pred njim istinu,
i on će se okrenuti k vama,
i neće skrivati lica svoga od vas.
7 Gledajte što učini s vama,
na sva ga usta slavite i hvalite,
blagoslivljajte Gospoda pravde
i uzvisujte kralja vjekova.
8 Ja ga u zemlji progonstva hvalim
i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu.
Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim.
Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas
i milost vam iskazati!
9 Boga svoga ja uznosim,
i duša moja hvali kralja nebeskoga,
i radosno klikće veličini njegovoj:
10 tako neka kazuju svi
i hvale ga u Jeruzalemu!
Jeruzaleme, grade sveti!
On će te kazniti zbog djela sinova tvojih,
ali će se opet smilovati sinovima pravednih.
11 Podaj hvalu Gospodu zanosno
i blagoslivljaj kralja vjekova
da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje;
12 da bi se u tebi obradovali prognani
i da bi u tebi ljubav našli siromasi
za sva pokoljenja.
13 Narodi će dolaziti izdaleka
k imenu Gospoda Boga
donoseći u rukama darove,
darove za kralja nebeskoga:
pokoljenja upravljat će ti radosne hvale.
14 Prokleti svi oni koji te mrze,
blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube.
15 Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih,
jer će biti sakupljeni
i blagoslivljat će Gospoda pravednih.
Blaženi oni koji te ljube!
Veselit će se zbog tvoga mira!
16 Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreća,
jer će se radovati kad vide svu tvoju slavu
i radovat će se uvijeke.
Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga!
17 Jer će Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom,
njegove zidine dragim kamenjem,
tornjevi i bedemi čistim zlatom,
a trgovi popločani berilom, dijamantom
i dragim kamenjem iz Ofira.
18 Njegove će ulice kazivati: ‘Aleluja!’
i klicat će: ‘Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.’«
14
1 Posljednji Tobitovi savjeti i njegova smrt
Tobit završi pohvalu. 2 Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3 Doživio je duboku starost.
Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: »Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i već sam blizu da se odijelim od života. 4 Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da će se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit će razrušena, a u Mediji bit će mir za neko vrijeme; naša braća koja se još nalaze u domovini bit će razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem će opustjeti, a dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet će i bit će pust za neko vrijeme. 5 Ali će se Bog opet smilovati njima i vratit će ih u njihovu zemlju; onda će oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni određeno vrijeme. Poslije toga vratit će se iz krajeva progonstva i podići Jeruzalem s velikim počastima. I dom Božji u njemu bit će sazidan od nadasve vrijedne građe za sva buduća pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6 svi će se narodi uistinu obratiti i bojat će se Gospoda Boga i pokopat će svoje idole; svi će narodi blagoslivljati Gospoda. 7 Onda će narod njegov hvaliti Boga, a Gospod će uzdići narod svoj i bit će radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeći milosrđe prema braći svojoj.
8 I tako, sine, otiđi iz Ninive, jer će sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9 Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Časno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.
10 Sinko moj, razmotri što Aman učini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siđe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.
11 Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava.«
To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi častan ukop.
12 Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.
13 Tu doživje časnu starost, časno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i očev.
14 Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. 15 Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer.
Tako se prije smrti uzradova nad propašću Ninive.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
