Tob 1-3
1
1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva – 2 koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora.
3 Pobožni lik Tobitov
Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braći i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4 Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana među svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posvećen Hram, prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5 Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše načinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.
6 Često sam tako, za svetkovinu, sâm išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseći prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7 Predavao sam sve to svećenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajući dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8 Najposlije, poklanjao sam treću desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, budući da sam iza oca ostao siroče. 9 Kad postadoh zreo čovjek, oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju.
10 U progonstvu
Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braća, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11 a ja sam otklanjao da ih jedem. 12 Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13 i zato me Svevišnji nagradi milošću i naklonošću Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14 Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrnih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.
15 Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao ići u Mediju. 16 U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braći: 17 hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa bačena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlačenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po naređenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naći.
19 Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. 20 Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije.
21 Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na čelo državne riznice i čitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. 22 Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, čuvar državnog pečata, upravitelj i rizničar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovno. A bijaše Ahikar moj bratić.
2
1 Sljepoća
Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmicâ, priređen lijep objed i ja sjedoh da blagujem. 2 Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: »Idi i dovedi jednoga od naše braće na koga naiđeš a koji se sjeća Gospodina. Eto, čekat ću te!« 3 Kad se sin vratio, kaza: »Oče, jedan od našega roda zadavljen je i bačen na trg.« 4 A ja, ništa i ne okusiv, skočih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuću, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. 5 Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti. 6 Sjetih se Amosova proročanstva: »Svetkovine vaše u tugu će se pretvoriti,
a radosti vaše kuknjavom će postati.«
I zaplakah. 7 Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga. 8 Susjedi mi se rugali i govorili: »Zar se ne boji da će ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace.«
9 Iste noći, poslije onog ukopa, vratih se kući, a kako bijah nečist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. 10 Nisam znao da je u zidu bila ptičica. I kako mi oči bijahu otvorene, padoše mi tople ptičje izmetine u oči i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam liječnicima, ali mi ne mogoše pomoći. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.
11 Primjerno poštenje
Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala. 12 Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga dana mjeseca distrosa dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13 Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: »Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.« 14 A ona odgovori: »Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.«
Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: »Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!«
3
1 Tobitova molitva
Ojađen zaplakah i počeh moliti pun tuge:
2 »Pravedan si, Gospode,
sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrđe i istina:
ti si sudac svijeta.
3 Spomeni me se i pogledaj na me:
ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha
ni zbog prijestupa otaca mojih,
koji su griješili pred tobom.
4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje
te si nas prepustio pljački, zatočenju, smrti
i poruzi među svim narodima
među koje si nas razasuo.
5 Pravedni su tvoji sudovi
zbog grijeha što ih činih ja i moji oci,
jer se nismo držali tvojih zapovijedi,
nismo u istini hodili pred tobom.
6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji,
odluči se da prihvatiš moj duh,
da umrem i postanem zemlja.
Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti
i slušati lažne prijekore
i gorčinu u duši kupiti.
Zapovjedi da budem oslobođen od ove pokore
pa da odem u prostore vječne:
ne odvrći lica svoga od mene.«
7 Sarina nesreća
Istoga dana i Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8 zbog toga što je sedam muževa, za koje Sara bijaše pošla, pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja: »Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. 9 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!« 10 Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: »Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: ‘Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.’ Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda.«
11 Sarina molitva
I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: »Blagoslovljen, Bože milosrđa,
i blagoslovljeno tvoje ime navijeke!
Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek.
12 Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi
i oči upirem u te.
13 Zapovijedi, Gospode, da pođem s ove zemlje
i da više nikada ne čujem one uvrede.
14 Ti znaš, Gospode, da sam čista od svakoga grijeha s čovjekom
15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva.
Jedina sam kći u oca,
nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo,
niti kakva brata blizu,
niti rođaka koga bih čekala.
Sedam sam muževa već izgubila:
ta čemu bih još živjela?
Ne želiš li mi smrt udijeliti,
svrni onda pogled na me i smiluj se
da nikad više ne čujem onih uvreda.«
16 Obje molitve uslišane
Obje molitve bijahu uslišane pred slavom Gospodnjom. 17 I bi poslan Rafael, anđeo Gospodnji, da ih oboje izliječi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kćer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuću, a Sara, kći Raguelova, siđe iz gornje sobe.
Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost
Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"
Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.
