Sir 21–25

21
1 Različiti grijesi

Sine moj, ako si griješio, nemoj više;
a za prijašnje grijehe moli oproštenje.
2 Bježi od grijeha kao od zmije,
jer ako se primakneš, ujest će te.
Kao u lava zubi su njegovi:
ljudima život oduzimaju.

3 Svako je bezakonje kao dvosjekli mač
koji nanosi rane neizlječive.
4 Okrutnost i nasilje pustoše dvorce,
a tako se ruše i kuće oholica.
5 Molitva iz usta siromaha ide pravo u uši Božje
i presuda će brzo stići.

6 Tko mrzi ukor, ide stopama grešničkim,
a tko se boji Gospoda, obratit će se u srcu svojem.

7 Jezičavac se poznaje nadaleko,
ali uman čovjek predviđa njegov pad.

8 Tko sebi gradi kuću tuđim blagom,
kao da skuplja kamenje za vlastiti grob.

9 Zbor je bezakonički kao hrpa kučina:
završit će u ognju plamenom.

10 Put je grešnički dobro popločen,
ali se završava u ponoru podzemlja.

11 Mudrac i bezumnik

Tko čuva Zakon, gospodar je svojim strastima,
i savršenstvo straha Gospodnjeg mudrost je.
12 Ne stječe pouku tko nije nadaren,
ali gdjekad nadarenost umnaža gorčinu čovjekovu.
13 Spoznaja mudračeva prelijeva se kao poplava,
a savjet mu je kao vrelo živo.
14 Srce je bezumnikovo kao vrč razbijen
koji ne drži nikakve spoznaje.

15 Kad uman čovjek čuje mudru riječ,
pohvali je i drugu doda;
a čuje li je bezumnik, ruga joj se
i baca je iza svojih leđa.

16 Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu,
a milina je slušati razborita čovjeka.

17 Riječ se razumna čovjeka traži u zboru
i o riječima se njegovim razmišlja u srcu.
18 Kao kuća u ruševinama, takva je mudrost luđaka,
i znanje je nerazumnog kao besmislica.

19 Stega je bezumniku kao negve na nogama
i kao okovi na njegovoj desnici.

20 Luđak se smije punim grlom,
a uman se čovjek tiho osmjehne.

21 Stega je razumnu čovjeku kao ures zlatni
i kao narukvica njegovoj desnici.

22 Bezumnikova noga žuri se u kuću,
a iskusan čovjek stidljivo prilazi.
23 Bezumnik kroz vrata viri u kuću,
a odgojen čovjek čeka vani.
24 Znak je lošeg odgoja prisluškivati na vratima,
i razborit se čovjek toga srami.

25 Usne brbljavaca ponavljaju tuđe riječi,
a riječi mudrih pomno su odmjerene.

26 Luđacima je srce u ustima,
a mudracima su usta u srcu.

27 Kad bezbožnik proklinje neprijatelja,
onda proklinje samog sebe.

28 Klevetnik kalja samog sebe
i mrzak je u susjedstvu.

22
1 Lijenčina

Lijenčina je sličan uprljanu kamenu:
svatko zviždi zbog gnusobe njegove.
2 Lijenčina je sličan hrpi balege:
tko ga dirne otresa ruku.

3 Izrođena djeca

Sramota je ocu loše odgojen sin,
a ako je kći, na štetu mu je.
4 Razumna kći blago je mužu svojem,
a besramnica je na tugu svojem roditelju.
5 Bestidna kći sramoti i oca i muža,
pa je obojica preziru.
6 Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti,
ali šiba i ukor uvijek su mudrost.

9 Mudrost i ludost

Tko poučava luđaka pokušava zalijepiti krhotine
i budi spavača iz sna dubokog.
10 Objašnjavati luđaku isto je kao i bunovnu čovjeku,
jer će na koncu zapitati: »Što je?«

11 Za mrtvim plači, jer mu se ugasila svjetlost;
i za luđakom plači, jer mu se ugasio razum.
Manje za mrtvim plači, jer je počinuo,
a luđakov je život gori od smrti.

12 Žalost za mrtvim traje sedam dana,
a za luđakom i bezbožnikom sve dane života njihova.

13 Ne govori mnogo s bezumnikom
i ne druži se s nerazumnikom:
čuvaj ga se, da ti ne dosadi
i da se ne ukaljaš dodirom njegovim.
Kloni ga se, da nađeš mir
i da ti ne dojadi ludost njegova.

14 Što je teže od olova?
I kako se zove ako ne: luđak?
15 Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza
nego snositi čovjeka nerazumna.

16 Kao što se greda uglavljena u zdanje
ne remeti potresom,
tako se ni srce utvrđeno zrelim promišljanjem
ne plaši u času pogibelji.
17 Srce učvršćeno umnim razmišljanjem
jest kao ures od žbuke na uglačanu zidu.
18 Kao što kamenčići na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru,
tako ni srce zaplašeno luđačkim tlapnjama
ne odolijeva nikakvu strahu.

19 Prijateljstvo

Tko oko udari, suze izazove,
a tko srce dirne, izaziva osjećaje.
20 Tko se baca kamenom na ptice, rastjera ih,
a tko prijatelja grdi, raskida prijateljstvo.
21 Ako trgneš i mač na prijatelja,
ne gubi nade jer on se može vratiti.
22 I ako otvoriš usta protiv prijatelja,
ne boj se jer moguća je pomirba.
Samo u slučaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne
i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.

23 Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan,
tako da mu budeš i u kasnijoj sreći dionik;
ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje,
da s njime zajedno dijeliš baštinu.

24 Prije vatre diže se iz peći para i dim,
tako i prije krvoprolića izbija svađa.

25 Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja
i pred njim se ne krijem.
26 Ako li me od njega zadesi zlo,
svatko koji čuje čuvat će se od njega.

27 Opreznost

Oj, tko će postaviti stražu ustima mojim
i na usne moje pečat razboritosti,
da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem,
da me jezik moj ne uništi?

23
1 Gospodine, Oče i vladaru života moga,
ne prepusti me ćudi njihovoj,
ne dopusti da propadnem zbog njih.
2 Tko će biti bič mislima mojim
i stega mudrosti srcu mojem,
nemilosrdan prestupcima mojim
i nepopustljiv grijesima mojim,
3 da ne uzobiluju pogreške moje
i ne namnože se moji grijesi;
da ne padnem naočigled protivnika svojih
i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?

4 Gospode, Oče i Bože života moga,
ne daj mi oči ohole,
5 odvrati požudu od mene,
6 ne daj da podlegnem nasladi i pohoti,
ne prepusti me besramnim željama.

7 Prisege

Čujte, djeco, pouku za usta:
tko se nje drži neće zalutati.
8 Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana,
o njih se spotiče i svadljivac i oholica.
9 Ne privikavaj usta svoja na prisege
i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga.
10 Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom
ne ostaje bez modrica,
tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje
neće izmaći grijehu.
11 Čovjek koji mnogo priseže pun je zloće
i bič ne odstupa od kuće njegove.
Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje;
a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko.
Ako se prisegne krivo, neće mu se oprostiti
i kuća će mu biti puna nevolje.

12 Ružne riječi

Postoji govor koji zaslužuje smrt,
i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj!
Sve to nek’ je daleko od ljudi pobožnih,
da se ne valjaju u grijesima.
13 Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti
jer se u njoj nalazi riječ grijeha.
14 Kad si među velikašima,
sjeti se oca i majke svoje,
da se ne zaboraviš pred njima,
i da se ne ponašaš kao luđak
i ne zažališ što si se rodio
i ne prokuneš i dan svojeg rođenja.
15 Tko se naviknuo na sramotne riječi
neće se popraviti svega vijeka svoga.

16 Rodoskvrnuće i preljub

Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe,
a treća navlači na se srdžbu:
17 žarka strast što kao oganj žeže
ne stišava se dok se ne ugasi;
čovjek pohotan na vlastito tijelo:
on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže.
Bludniku je svaka hrana slatka
i on se ne smiruje sve do smrti.
18 Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj
i govori u sebi: »Tko me vidi?
Tama je oko mene i zidovi me kriju,
nitko me ne vidi, čemu se bojati?
Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!« –
19 takav se boji samo ljudskih očiju,
a ne shvaća kako su oči Gospodnje
deset tisuća puta od sunca svjetlije
i paze na sve putove ljudske
i motre i najskrivenije zakutke.
20 Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno,
a tako i sada kada je sve dovršeno.
21 Takva će čovjeka na ulicama grada stići kazna,
uhvatit će ga gdje i ne sluti.

22 Preljubnica

Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu
i rađa mu baštinika s tuđincem.
23 Jer je, prvo, prezrela zakon Svevišnjega,
i drugo: ogriješila se o muža svog,
i treće: preljubom se ukaljala
i začela djecu s tuđim mužem.
24 Takva će biti izvedena pred zbor narodni
i djecu će joj pregledati.
25 Djeca joj neće pustiti korijenja
niti će joj grane ploda donijeti.
26 Ostavit će proklet spomen o sebi,
i njezina se sramota neće nikad izbrisati.
27 I priznat će svi oni koji ostanu iza nje
da nema ništa bolje od straha Gospodnjeg,
nema ništa slađe no vršiti zapovijedi Gospodnje.

24
1 Hvala mudrosti

Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.
2 Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja:
3 »Izađoh iz usta Svevišnjeg
i pokrih zemlju kao magla.
4 Na visinama nebeskim razapeh šator svoj
i prijestol moj bî stup od oblaka.
5 Obiđoh sama krug nebeski
i prošetah se dubinama bezdana.
6 U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja,
i svi narodi i puci.
7 Među svima njima tražila sam počinka
i na čijoj baštini da se nastanim.
8 Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari
i koji me stvori odredi mjesto za šator moj
i reče: ‘Nastani se u Jakovu
i uđi u baštinu Izraelu.’
9 Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.
10 Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.
11 Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.
12 Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.
13 Uzrastoh kao cedar na Libanu
i kao čempres na gori Hermonu.
14 Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.
Kao divna maslina u dolini,
uzrastoh kao makljen nad vodama.
15 Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo
i zamirisah mirisom kao smirna izabrana,
kao galban, oniks i stakte
i kao vonj tamjanov u Šatoru.
16 Raširih grane svoje kao terebinta,
i grane su moje divne i ljupke.
17 Propupah kao trs mladicama ljupkim,
i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.

19 Dođite k meni svi koji me žudite
i nasitite se plodovima mojim.
20 Jer je spomen na mene slađi od meda
i baština moja od mednoga saća.
21 Koji me jedu, još više su me gladni,
i koji me piju, još više za mnom žeđaju.
22 Tko mene sluša, taj se ne stidi,
i tko sa mnom radi, taj ne griješi.«

23 Mudrost i Zakon

Sve je ovo Knjiga saveza Boga svevišnjeg,
Zakon koji nam je Mojsije odredio
kao baštinu zajednicama Jakovljevim.
25 On je mudrosti pun kao vode Fišona
i kao Tigris u dane proljetne;
26 on buja razborom kao Eufrat
i kao Jordan u vrijeme žetveno:
27 obiluje stegom kao Nil vodom
i kao Gihon u vrijeme berbe.
28 Prvi ga čovjek nije do dna spoznao
niti će ga posljednji istražiti.
29 Jer su misli njegove šire od mora
i namisli dublje od bezdana.
30 A ja sam kao jarak prekopan od rijeke
i kao vodotok doveden u perivoj.
31 I rekoh: »Natopit ću vrt svoj
i navodnit ću cvijetnjake svoje.«
I gle, od jarka mojeg rijeka postade,
a od rijeke more mi nasta.
32 Učinit ću da kao zora zasja nauk moj,
i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.
33 Izlit ću nauk poput proroštva,
ostaviti ga pokoljenjima budućim.
34 Vidite: ne trudih se samo za sebe
nego za sve koji je traže.

25
1 Izreke

Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima:
sloga među braćom,
prijateljstvo među susjedima, muž i žena koji se vole.
2 A tri vrste ljudi mrzi duša moja
i veoma mi je oduran život njihov:
ohol siromah i lažljiv bogataš
i razbludan starac koji nema razbora.

3 Starci

Ako za mladosti nisi ništa sabirao,
kako ćeš išta naći u starosti?
4 Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba
i starcima savjet znalački!
5 O, kako je lijepa mudrost u staraca
i promišljen savjet odličnika!
6 Veliko je iskustvo kruna starcima,
i strah je Gospodnji istinska slava njihova.

7 Brojčane izreke

Devetero smatra srce moje blaženim,
a deseto mi je sad na jeziku:
čovjek koji se djeci svojoj raduje
i koji doživi pad neprijatelja svojih.
8 Blago mužu koji živi sa ženom razumnom
i koji ne ore s volom i magarcem,
i koji nije pogriješio jezikom svojim,
i koji ne služi od sebe nevrednijemu.
9 Blago onomu koji je stekao razboritost
i koji pripovijeda ušima pozornim.
10 A kako je velik onaj koji je našao mudrost,
ali nitko ne nadmašuje onoga koji se boji Gospoda.
11 Strah je Gospodnji iznad svega;
i tko ga ima, s kime se može usporediti?

13 Žene

Svaka rana, samo ne rana srca!
I svaka opačina, samo ne opačina ženina!
14 Svaka nesreća, samo ne nesreća od mrzitelja!
I svaka osveta, samo ne osveta neprijateljska!
15 Nema otrova nad otrovom zmijskim
niti mržnje od mržnje neprijateljske.
16 Volim više živjeti s lavom i sa zmajem
nego živjeti sa ženom opakom.
17 Pakost ženi nagrđuje lik
i mrači joj lice kao u medvjeda.
18 Kad među susjedima sjedi joj muž,
on i nehotice gorko uzdiše.
19 Malena je svaka zloća prema zloći ženskoj:
neka je snađe kob grešnička!

20 Kakav je pješčani brijeg nogama staračkim,
takva je jezičava žena mirnu mužu.
21 Ne daj se zavesti ljepotom ženskom
i ne žudi za ženom.

22 Velik je jad, sramota i ruglo
kad žena uzdržava muža svog.
23 Srce poniženo, lice pomračeno
i rana u srcu – to je žena opaka.
Ruke lomne i klecava koljena,
takva je žena koja ne usrećuje muža svoga.

24 Od žene je grijeh počeo
i zbog nje svi umiremo.

25 Ne daj vodi pukotine
niti zloj ženi slobode jezika.
26 Ako ne čini kao što joj pokažeš,
otpusti je od sebe.

Tekst Biblije preuzeti iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti; izvor: online Biblija, Kršćanska sadašnjost

Audio: Zaklada "Čujem, Vjerujem, Vidim"

Svakog dana u našem programu možete poslušati Biblijsko čitanje u 5:30 i 22:30 sati. Za raspored čitanja koristi se linearni način čitanja kako bismo kroz čitavu godinu pročitali Bibliju od Korica do korica.