sveta obitelj betlehem pixabay featured

Božić


Svetkovina se Božića prvi puta počela slaviti vjerojatno već 330. godine u Rimu i polako je počela potiskivati poganski blagdan Sol invictus na dan zimskog solsticija koji je prema rimskom kalendaru padao 25. XII. (astronomski oko 21. XII.). Poganski je blagdan slavio pobjedu mladog sunca koje se ponovno rađa, a na Božić su kršćani počeli slaviti rođenje Krista, koji je ono mlado sunce s visine koje nas je pohodilo (usp. Lk 1,78). Konstantin je od Dana Sunca (Dies Solis) načinio Dan Gospodnji (Dies Dominica), tako je i od Dies solis invicti određeno slaviti Nativitas Domini.

Prema egipatskom kalendaru zimski bi solsticij padao 6. I., pa se onda na kršćanskom Istoku počeo slaviti paralelan blagdan Bogojavljenja, grčki epiphania.

Rimski Božić kao prvo slavi rođenje Kristovo, zatim poklon pastira i mudraca, te pokolj nevine dječice. Kad se i u Rimu počelo slaviti Bogojavljenje, onda se toga dana posebno spominjalo poklon mudraca, a 25. XII. samo rođenje Kristovo. Kada je kršćanski Istok sa svoje strane prihvatio rimski Božić od 25. XII., on je toga dana počeo slaviti sva tri događaja: rođenje Kristovo, poklon pastira i poklon mudraca. Danas je 6. I. u istočnim Crkvama samo spomen Krštenja Kristova, a zapadna liturgija toga dana spominje objavljenje Krista svim narodima, Kristovo krštenje i ujedno čudo u Kani Galilejskoj.

Kao što je Crkva slavila nebeski rođendan (dies natalis) pojedinih mučenika (tj. dan njihova mučeništva), tako je počela slaviti i rođendan Kristov. Ubrzo su crkveni pisci bili uvjereni da se Krist rodio baš 25. XII. (npr. Augustin).

Poseban doprinos teologiji Božića dao je papa Leon Veliki. On promatra Božić kao početak vazmenog otajstva našega otkupljenja, a to otajstvo uključuje: utjelovljenje, rođenje, objavu, skroviti i javni život, muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i proslavu Kristovu. Svi ti događaji iz Isusovog života čine otajstvo našega spasenja po kojem smo spašeni, a početak mu je božićnom otajstvu.

U zapadnoj je liturgiji Božić osobito bogat: predviđene su čak 4 mise: misa bdjenja, misa polnoćka, misa zornica i danja misa. Na početku je sabora (431.) koji je donio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, sagrađena je u Rimu bazilika Svete Marije Velike, a u VI. st. uz nju još i oratorij u čast betlehemskih jaslica. Tako se došlo na ideju da se u noći između 24. i 25. XII. u njemu slavi bogoslužje kao i u Betlehemu. Tako je nastala polnoćka.

U Rimu se na Božić slavila i sv. Anastazija u njezinoj bazilici. To je bio poseban blagdan za bizantske velikodostojnike u Rimu (kult sv. Anastazije iz Sirmiuma donijeli su u Rim Bizantinci). Tako je papa, da bi ih počastio, na Božić ujutro prvo išao slaviti misu za njih u baziliku sv. Anastazije, a tek onda bi išao u baziliku Sv. Petra slaviti božićnu misu. Tako je nastala božićna misa zornica. Četiri božićne mise su, dakle, bile ovako raspoređene: 1. misa predvečerja Božića u bazilici Svete Marije Velike, 2. noćna misa u oratoriju Jaslica, 3. misa zornica u bazilici Sv. Anastazije, 4. dnevna misa u bazilici Sv. Petra. Kada se rimska liturgija (ponajviše zahvaljujući Karlu Velikom) proširila po čitavom Zapadu, ove su se 4 božićne mise počele slaviti i izvan Rima.

Osnovna tema božićne liturgije je admirabile commercium (čudesna razmjena), a lijepo je izražena u molitvi:

Bože, koji si nas čudesno stvorio na svoju sliku, a još čudesnije obnovio i otkupio, daj da mognemo uzeti udjela u božanskom životu tvoga Sina, koji je danas htio uzeti našu ljudsku narav.


Bogojavljenje


Na Zapadu se na tu svetkovinu spominje objavu Kristovu svim narodima, a ne samo izabranom narodu. Stoga je to prekretnica u povijesti spasenja, kako to veli predslovlje: “Danas si u Kristu, svjetlu svijeta, objavio narodima otajstvo spasenja”. Bogojavljenje je u nekim krajevima dobilo i svoju osminu, kada se slavilo krštenje Kristovo. Danas se ova svetkovina slavi u nedjelju iza Bogojavljenja (odnosno 7. I., ako Bogojavljenje padne nedjeljom).

Na čitavom Istoku (a i u našim katoličkim krajevima) blagoslivlja se voda uoči Bogojavljenja na spomen krštenja Gospodnjega. U stara se vremena, naime, na Istoku krštavalo i na Bogojavljenje. Tako, kada i više nije bilo odraslih za krštenje, blagoslov vode je ostao toga dana.

 


Tekst: Dr. Zvonko Pažin

Izvor: Vjera i djela

Foto: Pixabay

Radio Marija

20:15 Krunica - Otajstva svjetla
20:45 "LJUBAV NIJE LJUBLJENA" - korizmeno razmatranje s. Marije Hedvige Bliznac, klarise
21:00 Ispovijest vjere Hrvata katolika
21:01 Iz tame u svijetlo – emisija zajednice Cenacolo – ur. i vod.: Ivka Malkoč Bastašić

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Ljubav nije ljubljena" - korizmeno razmatranje s. Lidije Bernardice Matijević

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati? Posljednja tri dana razmatrali smo kako izgleda naš korizmeni hod koji je tek...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Ožujak 2024
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.