Božić
Svetkovina se Božića prvi puta počela slaviti vjerojatno već 330. godine u Rimu i polako je počela potiskivati poganski blagdan Sol invictus na dan zimskog solsticija koji je prema rimskom kalendaru padao 25. XII. (astronomski oko 21. XII.). Poganski je blagdan slavio pobjedu mladog sunca koje se ponovno rađa, a na Božić su kršćani počeli slaviti rođenje Krista, koji je ono mlado sunce s visine koje nas je pohodilo (usp. Lk 1,78). Konstantin je od Dana Sunca (Dies Solis) načinio Dan Gospodnji (Dies Dominica), tako je i od Dies solis invicti određeno slaviti Nativitas Domini.
Prema egipatskom kalendaru zimski bi solsticij padao 6. I., pa se onda na kršćanskom Istoku počeo slaviti paralelan blagdan Bogojavljenja, grčki epiphania.
Rimski Božić kao prvo slavi rođenje Kristovo, zatim poklon pastira i mudraca, te pokolj nevine dječice. Kad se i u Rimu počelo slaviti Bogojavljenje, onda se toga dana posebno spominjalo poklon mudraca, a 25. XII. samo rođenje Kristovo. Kada je kršćanski Istok sa svoje strane prihvatio rimski Božić od 25. XII., on je toga dana počeo slaviti sva tri događaja: rođenje Kristovo, poklon pastira i poklon mudraca. Danas je 6. I. u istočnim Crkvama samo spomen Krštenja Kristova, a zapadna liturgija toga dana spominje objavljenje Krista svim narodima, Kristovo krštenje i ujedno čudo u Kani Galilejskoj.
Kao što je Crkva slavila nebeski rođendan (dies natalis) pojedinih mučenika (tj. dan njihova mučeništva), tako je počela slaviti i rođendan Kristov. Ubrzo su crkveni pisci bili uvjereni da se Krist rodio baš 25. XII. (npr. Augustin).
Poseban doprinos teologiji Božića dao je papa Leon Veliki. On promatra Božić kao početak vazmenog otajstva našega otkupljenja, a to otajstvo uključuje: utjelovljenje, rođenje, objavu, skroviti i javni život, muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i proslavu Kristovu. Svi ti događaji iz Isusovog života čine otajstvo našega spasenja po kojem smo spašeni, a početak mu je božićnom otajstvu.
U zapadnoj je liturgiji Božić osobito bogat: predviđene su čak 4 mise: misa bdjenja, misa polnoćka, misa zornica i danja misa. Na početku je sabora (431.) koji je donio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, sagrađena je u Rimu bazilika Svete Marije Velike, a u VI. st. uz nju još i oratorij u čast betlehemskih jaslica. Tako se došlo na ideju da se u noći između 24. i 25. XII. u njemu slavi bogoslužje kao i u Betlehemu. Tako je nastala polnoćka.
U Rimu se na Božić slavila i sv. Anastazija u njezinoj bazilici. To je bio poseban blagdan za bizantske velikodostojnike u Rimu (kult sv. Anastazije iz Sirmiuma donijeli su u Rim Bizantinci). Tako je papa, da bi ih počastio, na Božić ujutro prvo išao slaviti misu za njih u baziliku sv. Anastazije, a tek onda bi išao u baziliku Sv. Petra slaviti božićnu misu. Tako je nastala božićna misa zornica. Četiri božićne mise su, dakle, bile ovako raspoređene: 1. misa predvečerja Božića u bazilici Svete Marije Velike, 2. noćna misa u oratoriju Jaslica, 3. misa zornica u bazilici Sv. Anastazije, 4. dnevna misa u bazilici Sv. Petra. Kada se rimska liturgija (ponajviše zahvaljujući Karlu Velikom) proširila po čitavom Zapadu, ove su se 4 božićne mise počele slaviti i izvan Rima.
Osnovna tema božićne liturgije je admirabile commercium (čudesna razmjena), a lijepo je izražena u molitvi:
Bože, koji si nas čudesno stvorio na svoju sliku, a još čudesnije obnovio i otkupio, daj da mognemo uzeti udjela u božanskom životu tvoga Sina, koji je danas htio uzeti našu ljudsku narav.
Bogojavljenje
Na Zapadu se na tu svetkovinu spominje objavu Kristovu svim narodima, a ne samo izabranom narodu. Stoga je to prekretnica u povijesti spasenja, kako to veli predslovlje: “Danas si u Kristu, svjetlu svijeta, objavio narodima otajstvo spasenja”. Bogojavljenje je u nekim krajevima dobilo i svoju osminu, kada se slavilo krštenje Kristovo. Danas se ova svetkovina slavi u nedjelju iza Bogojavljenja (odnosno 7. I., ako Bogojavljenje padne nedjeljom).
Na čitavom Istoku (a i u našim katoličkim krajevima) blagoslivlja se voda uoči Bogojavljenja na spomen krštenja Gospodnjega. U stara se vremena, naime, na Istoku krštavalo i na Bogojavljenje. Tako, kada i više nije bilo odraslih za krštenje, blagoslov vode je ostao toga dana.
Tekst: Dr. Zvonko Pažin
Izvor: Vjera i djela
Foto: Pixabay
