svetipetar

U organizaciji Podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva „Mons. Marcel Krebel“ u Puli, na čelu s predsjednikom podružnice Andrejom Angelinijem, dr. med., tijekom vikenda uz Drugu nedjelju došašća, u subotu, 9. i nedjelju 10. prosinca, četrdesetak članova HKLD-a iz raznih dijelova Hrvatske hodočastilo je Istrom. Hodočašće je organizirano povodom blagdana Gospe Guadalupske – zaštitnice nerođene djece. U Pavlinskom samostanu sv. Petra i Pavla u istarskom gradiću Sveti Petar u Šumi, je crkva sv. Petra i Pavla uz koju se nalazi kapelica posvećena nerođenoj dječici. Kako se blagdan Gospe Guadalupske slavi 12. prosinca, vikend uoči toga blagdana Podružnica HKLD-a „Mons. Marcel Krebel“ u Puli redovito organizira posjet ovom samostanu te zajedničko klanjanje i molitvu za svu nerođenu djecu.

U biskupskom sjedištu dugogodišnjeg duhovnika, pok. mons. Valentina Pozaića

 

Prvoga dana hodočašća članovi HKLD-a su posjetili Hum, najmanji grad na svijetu, te Pićan, sjedište nekadašnje Pićanske biskupije, čiji je naslovni biskup bio mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački te dugogodišnji duhovnik HKLD-a. Članovi Društva zadržali su se u razgledavanju Pićna i župne crkve nadžupe Naviještenja Blažene Djevice Marije, nekadašnje stolne crkve Pićanske biskupije. Ondje ih je primio župnik, preč. Antun Kurelović, kanonik Porečkog stolnog kaptola sv. Maura biskupa te se s njima zadržao u razgovoru, u kojem su se, uz ostalo, spomenuli i pok. mons. Pozaića. Preč. Kureloviću je u ime Društva na dar uručena umjetnička slika, djelo mr. sc. Stjepana Katića, inače člana HKLD-a, te više publikacija u izdanju Društva.

„Izmučenima i shrvanima biti učitelji i pastiri“

U Svetom Petru u Šumi je liječnike kao domaćin dočekao p. Jure Josipović, OSPPE, iz pavlinske zajednice u tamošnjem samostanu te župni vikar supetarske Župe sv. Petra i Pavla ap. Hodočasnici su samostanu darovali umjetničku sliku, rad jednog člana HKLD-a. Domaćin ih je upoznao s poviješću i arhitektonskim karakteristikama pavlinskog samostana, u kojeg su se pavlini vratili 1993. godine, nakon 210 godina izbivanja, zbog ukidanja pavlinskog reda 1783. godine. Misno slavlje i klanjanje u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla predvodio je duhovnik Društva vlč. prof. dr. sc. Ivan Bodrožić.

Vlč. Bodrožić je na početku homilije istaknuo vrijednost zajedništva općenito, pa tako i zajedništva članova HKLD-a na tom hodočašću, „jer samo iz zajedništva mogu se roditi velike stvari i samo se po zajedništvu može doći do onog istinskog svjedočanstva na koji nas Gospodin poziva.“ Nadalje je naglasio kako je Isus ‘obilazio gradove, propovijedao i liječio svaku bolest i svaku nemoć’. „No, isto to što je On učinio potom je prenio na svoje učenike. Kad je vidio da je tolika potreba, da je ‘žetva velika, a radnika malo’, onda je dozvao učenike, dozvao dvanaestoricu i prenosi na njih svoju moć, prenosi na njih svoju službu – da liječe ljude, da pomažu ljudima u njihovim nevoljama i da, kako kaže Sveti Matej, ‘izgone svaku nemoć i svaku bolest’“.

„Zato i na nama, koje je Gospodin ovdje danas okupio u ovom zajedništvu, također počiva ovo isto Isusovo poslanje, ova njegova posebna zadaća. On očekuje i od nas da, kao što je On obilazio gradove i sela, poučavao, propovijedao Evanđelje, liječio svaku bolest i svaku nemoć, da i mi pođemo istim putem.“ Propovjednik je napomenuo da „koji su se opredijelili liječiti svaku bolesti nemoć, On ih podsjeća da to po sebi nije dostatno, nego da u to trebaju uključiti ono što je On činio, a to je da navještaju Evanđelje da propovijedaju Radosnu vijest svakom stvorenju i da na taj način cjelovito vrše svoje poslanje.“

„Stoga je i na nama“, podsjetio je propovjednik, „koji smo u ovom svetom poslanju Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, ista zadaća – baviti se svojim poslanjem kao medicinsko osoblje, ali i znati uklopiti i ovu snagu Isusove riječi i snagu Njegove prisutnosti kojom onda dotičemo ljude i na taj način najcjelovitije zahvaćamo čovjeka“, izrekao je propovjednik okupljenim liječnicima evanđeoski naputak kako postupati, po uzoru na Isusa, prema ljudima koji su ‘izmučeni i shrvani’, „ne samo radi svojih bolesti i radi svojih tjelesnih nemoći, nego ponajprije poradi onih duhovnih, jer ljudi koji ne osjete duhovni smisao u životu, teže se nose i s tjelesnom nemoći.“

„Time se pokazuje da naš Gospodin Isus svakome od nas povjerava da kroz ono što radimo, kroz medicinsko služenje, ne budemo samo liječnici tjelesnih bolesti, nego da budemo učitelji i pastiri duhovnog života, da budemo učitelji i pastiri koji ostavljaju svoje svjedočanstvo kako bi druge vodili putem našeg Gospodina, odnosno pokazivali da je On Učitelj, da je On Put, da je On Istina i da je On Život.“

„Tu je naše istinsko poslanje, ne samo specifično, biološko, tjelesno, nego nadasve želimo promatrati čovjeka u njegovoj cjelovitosti. Želimo mu stoga onda ponuditi i ovaj ‘pravi Put, pravu Istinu i pravi Život’ koji se podudara s našim Gospodinom i Učiteljem, koji je to za sebe rekao i koji je nas onda, ne samo podučio, nego i osposobio da druge vodimo tim istim putem da im budemo svjedoci, učitelji i pastiri koji pomažu, liječe koji ih tješe i koji im dolaze ususret, ali nadasve koji ih svojim primjerom i životom vode putem Života Vječnoga do Njegova Kraljevstva“, zaključio je propovjednik.

Misa u sjedištu pulske podružnice HKLD-a

Nakon noćenja u Puli, članovi Društva su drugi dan hodočašća započeli sudjelovanjem na misi pro populo u Župi sv. Pavla ap., na čijoj se adresi ujedno nalazi i sjedište Podružnice HKLD-a „Mons. Marcel Krebel“. Istarska podružnica osnovana je 18. veljače 1992. kao prva podružnica Društva nakon osnivanja središnjice u Zagrebu, te nosi naziv prvog i dugogodišnjeg duhovnika, ujedno i župnika Župe sv. Pavla gdje podružnica ima sjedište, pok. mons. Marcela Krebela, koji je svojim zauzetim pastoralnim radom, ali nadasve svojom karizmom, dao veliki doprinos rastu i profiliranju Podružnice. Upravo je uz mons. Krebela svoje prve korake u vjeri činio sadašnji predsjednik Podružnice, Andrej Angelini, specijalist opće kirurgije, uži specijalist torakalne kirurgije, koji je osim referentne figure u istarskom zdravstvenom miljeu također i spiritus movens u svim projektima Župe sv. Pavla, a služba orguljaša i zborovođe samo je jedna od njegovih zadaća, pa je tako on ravnao zborom i na toj misi na kojoj su gostovali članovi HKLD-a. U nadolazećem božićnom vremenu ta će se pulska župa moći podičiti jednim od najvećih i najrazrađenijih božićnih jaslica na području Porečke i Pulske biskupije, a i te su jaslice, već dugi niz godina, djelo dr. Angelinija.

Uz župnika domaćina, preč. Milana Mužine, pulskog dekana i sadašnjeg duhovnika istarskog ogranka HKLD-a, na misi je koncelebrirao i otac Zoran Vladušić, grkokatolički svećenik, na službi u Župi Sošice, u žumberačkom kraju, a koji je porijeklom upravo iz pulske Župe sv. Pavla ap.

Nadahnuta homilija vlč. dr. Bodrožića

Misu je predvodio vlč. dr. Ivan Bodrožić, duhovnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva. On je u homiliji približio temu vremena priprave, u kojem se i mi nalazimo, te odmah postavio pitanje „zašto je i nama danas uvijek iznova potrebna priprava?“. Na to je odgovorio, kako ne živimo uvijek ispravno, „pa onda i kad živimo angažirano, ne živimo uvijek do kraja prema Božjim parametrima koje On od nas iziskuje. Tako je bilo i s Božjim narodom u vrijeme proroka Izaije, o čemu smo čuli u prvom čitanju.“ Naime, u vremenima progonstava, nedaća svake vrste, narod osjeća da mora zazivati Gospodina, vršiti Njegov zakon i slušati njegovu riječ, ako ništa onda iz straha, jer vidi da mu stvari izmiči kontroli. No, kad nedaće prođu, narod se opusti. „Kad se regulira životna, zemaljska stvarnost, čovjek kao da izgubi potrebu da bude revan, prepusti se ritmu ovoga svijeta, i udaljuje se od Gospodina i onoga što ga potiče na istinsku revnost.“

 

U tom je kontekstu don Bodrožić povukao paralelu s vremenom u kojem smo i mi živjeli, vremenom komunizma, u kojem je „Crkva morala biti u grču, morala se dobro zaštiti, zbiti redove, truditi se oko revnosti. No, kad je došlo vrijeme slobode, demokracije, vidimo da je još važnije pozvati narod na pripravnost, na budnost, na vjernost, jer se narod i danas, kao nekada, udaljio od Gospodina, jer misli da se ispunjenje želja, snova dogodilo u društvenom sustavu. To nije točno. Idemo u drugu krajnost: sve više se udaljavamo od Boga, lijeni smo, mlaki, neprepoznatljivi u svome životu, jer ne živimo angažirano svoju vjerničku stvarnost. Gubimo sebe, jer ne prepoznamo milosno vrijeme našega pohođenja“ posvijestio je propovjednik, te ukazao na Ivana Krstitelja kao uzor priprave, koji je jedini bio kadar pripravljati narod. „Mi težimo za pravednim, boljim svijetom, on se neće dogoditi sam od sebe, ni silom, ni pritiscima, ni zlima, ni nevoljama. Nama je uvijek živjeti pred licem Gospodnjim, i to je ključ života na koji nas poziva Ivan Krstitelj. Prigoda je to, da svatko od nas danas ispita vlastitu savjest i srce: koliko smo stvarno pripravni za dolazak Gospodnji? Živimo li mi svoju svakodnevicu pred licem Gospodnjim, ili smo daleko od Njega, zavučeni u svoje postojbine, te u javnosti i društvu svjedočenjem ne pokazujemo da živimo pred licem Gospodnjim? Zato nas Gospodin poziva na ovakav vid života pred Njim, i na ovakav vid pripravnosti.“

Nadalje, govoreći o Ivanu Krstitelju, propovjednik je naglasio, kako on čovjek koji živi u pokori, revnosti kao asketa, ali ne zato što ga je netko prisilio. „On izabire svoj put pred licem Gospodnjim da bude svjestan u svakom trenutku Njegove prisutnosti. I zato se tako ponaša, i zato žarko čini pokoru i žarko se moli i svjedoči i sa svim zanosom potiče ‘obratite se, približilo se vrijeme Božje’. To je mogao, jer je shvatio, da on sam koji živi pred licem Gospodnjim ne može ništa očekivati od okoline, već sam po sebi mora biti radikalan i temeljit, jer da je nešto očekivao mogao se i umoriti čekajući da prođe nevolja. Zato i nama Gospodin upućuje svoju poruku.“

Don Bodrožić je na pitanje „što to znači biti pripravan“, odgovorio: „biti pripravan znači živjeti pred licem Gospodnjim, osjećati u srcu da on dolazi, otvoriti mu svoje srce, moliti da on dođe u našu stvarnost, u naš život i da nas iznutra preobražava. Svaka druga priprava bila bi nedostatna, i Boga nedostojna.“ Pojasnio je, kako nam u našem životnom djelovanju Gospodin daje snagu, jer i mi se sami pitamo dokad ćemo morati svjedočiti, i pozivati opet iz početka svaki naraštaj. „Naprimjer: do kad ćemo trebati podsjećati ljude da vjeruju u Gospodina i da život trebaju poštivati od začeća do prirodne smrti? Zar moramo iz godine u godinu , iz dana u dan nanovo govoriti kao da je to neshvatljivo?“

Ponovno ukazujući na misna čitanja, propovjednik je naglasio „zato danas iz Božje riječi koja nam je darovana, ne smijemo zaključiti kako se mi samo moramo boriti za dužinu dana. Ni sv. Ivan se nije borio za dužinu dana, on se borio za nešto drugo: za kvalitetu života. Vrlo mlad je dao svoj život za Gospodina, ali ono što je živio, živio je do kraja dosljedno, i do kraja kvalitetno, i pokazao i nama što je to kvalitetan život za koji se moramo svi skupa boriti, i svaka vjernička i župska zajednica, i cijela naša Crkva. Kvaliteta života se mjeri duhovnim životom, spoznajom Boga, čistoćom srca i duše. To je poslanje koje ima HKLD i svaki vjernik. Neka nas na to tragu i ovom putu doista prati milost našega Gospodina, a mi slijedimo tragove onih koji su išli ispred nas, i primjer sv. Ivana koji nam pomaže dokučiti koji je istinski cilj i smisao, za što se u životu trebamo boriti, za što se trebamo zalagati, oko čega se truditi i ne žaliti svoga života da budemo Božji svjedoci. Poput njega, živimo pred licem Gospodnjim, poput njega ispunjajmo se Božjom prisutnosti, i Božje snage, kako bismo poput njega isto mi bili glas koji više u pustinji, i koji u pustinji našega naroda, poziva narod na obraćenje poziva na oproštenje grijeha, poziva na novi život kako bismo ga onda i u radosti pozvali i na život vječni i vječno spasenje u Gospodinu“ rekao je na kraju homilije don Bodrožić.

Nakon mise, tijekom zajedničkog objeda, članovi pulske podružnice su predsjedniku HKLD-a, izv. prof. dr. sc. Roku Čivljaku, dr. med., poklonili sliku vizure Pićna, rad Marka Donkića, sina dugogodišnjeg dopredsjednika pulske podružnice mr. sc. Ivice Pavičić Donkića, dr. med., spec. otorinolaringologa.

Putovima bl. Miroslava Bulešića

U popodnevnim satima hodočasnici su krenuli putovima bl. Miroslava Bulešića. Prvo su posjetili Svetvinčenat, gdje se u oltaru župne crkve čuvaju njegove relikvije, ondje ih je dočekala jedna župna suradnica te im otvorila crkvu kako bi se mogli pomoliti pred misnim oltarom Blaženika.

Posljednja istarska etapa hodočašća liječnika bilo je mjesto Lanišće, podno Učke, mjesto gdje je blaženi Miroslav žrtvom života posvjedočio svoju vjernost Gospodinu te tako svoj život Božjeg ugodnika okrunio palmom mučeništva. Ondje ih je dočekao mjesni župnik, vlč. Josip Mašina koji je hodočasnicima vrlo zauzeto približio događaj krvave krizme, ali i pojasnio društveni i povijesni kontekst sjevera Istre u vremenu kada su se odigrali ti tragični događaji. Poveo ih je u obilazak župne kuće u kojoj su uređene spomen prostorije, te su hodočasnici ondje, osim povijesnih fotografija i predmeta iz tog vremena mogli vidjeti komad zida na kojem se još vidi krv Blaženika koja je potekla u trenutku ubojstva. Liječnici su pogledali i kratki dokumentarni film o krvavoj krizmi.

O HKLD-u

Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) osnovano je 16. veljače 1991. godine kao vjerska organizacija u krilu Katoličke crkve, okuplja doktore medicine, doktore dentalne medicine, magistre farmacije, magistre medicinske biokemije i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Predsjednik Društva je izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med.

Txt: G. Krizman

Foto: HKLD, G. Krizman

Radio Marija

13:30 Obavijesti i najava programa
13:45 Glazba
14:00 Podravi, čestitke i preporuke
14:55 Molitva za život

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

"Ljubav nije ljubljena" - korizmeno razmatranje s. Lidije Bernardice Matijević

Oprost Posljednja tri dana razmatrali smo kako izgleda naš korizmeni hod koji je tek započeo. Analizirali smo kakva je naša volja, a kakva bi trebala...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Ožujak 2024
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.