Duhovni život i pastoralna služba svećenika bila je tema trodnevne edukacije mladih svećenika iz 4 biskupije Riječke metropolije koji su se od 13. do 15. studenog okupili u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. „Ova tema povezuje dvije stvarnosti bez kojih ne možemo vršiti svoju službu“, rekao je svećenicima na početku susreta riječki nadbiskup Mate Uzinić. „Ako ne živimo duhovnost i pastoral, promašit ćemo svoje zvanje“, istaknuo je nadbiskup te mlade svećenike potaknuo da im stalni rast u duhovnosti bude temelj za djelovanje među ljudima.
Redovito obrazovanje mladih svećenika organizirao je Metropolitanski pastoralni institut pa je sudionike pozdravio i ravnatelj Mario Gerić objasnivši im da je tema odabrana kako bi im izlaganja predavača te mogućnost da i sami iznesu svoja iskustva, pomoglo u usavršavanju svećeničkog poziva i djelovanja.
U prvom predavanju Vjekoslav Đapić, vikar za kler Riječke nadbiskupije, govorio je o duhovnosti kao izvoru za pastoralno djelovanje. Istaknuo je kako je Isus najbolji primjer pastoralnog djelovanja. „Njegov je život prepun aktivnosti, prepun susreta s ljudima. Ali možemo primijetiti da je svaka njegova aktivnost proizlazila iz molitve. Do samog kraja svog života pokazao je kako ga molitva nadahnjuje.“ Đapić je svećenicima preporučio molitve, sakramente, obrede i pobožnosti kojima će učvrstiti odnos s Bogom kako bi takvi mogli djelovati u svijetu. Citirajući papu Franju i njegovo upozorenje protiv „duhovne svjetovnosti“ istaknuo je kako svećeničko djelovanje u svijetu ne znači preuzeti mentalitet svijeta, nego obrnuto, u svijet unositi duhovnost, dimenziju odnosa s Bogom.
Ivan Stošić govorio je o vidljivoj Crkvi kao bitnoj sastavnici svećeničke duhovnosti. Istaknuo je model Crkve koji se poziva na Drugi vatikanski koncil, Crkve koja je u relaciji s Bogom i svijetom, s drugim religijama, kulturama i sekularnim društvom. Mario Gerić govorio je kršćanskom etosu, načinu života koji proizlazi iz odnosa s Bogom i susretom s njime u liturgiji. Istaknuo je kako liturgija nije sama sebi smisao nego je poziv na življenje i djelovanje u odnosu s drugim ljudima.
Goran Žan Lebović Casalonga istaknuo je potrebu molitvenog odnosa s Bogom u životu svećenika. Podsjetio je svećenike da ljudi k njima dolaze prvenstveno zbog njihovog odnosa s Bogom, ne zbog njihovih osobnosti. Istaknuo je kako je svećenicima vrhunski uzor Isus Krist te bi se poistovjećujući se s njime trebali darovati za ovaj svijet. „Svećenik je tako, poput Isusa, stalno na križu, ali Bog je taj koji daje snage za suočavanje sa svim poteškoćama.“
Završno izlaganje imao je generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović koji je istaknuo važnost duhovnosti na putu svećeničke zrelosti. „To nije gotova stvarnost, nema gotove recepte. Zrelost je put i ne možemo reći došao sam do zrelosti, ali možemo govoriti o tome kako biti na tom putu, kako ići prema tome“, istaknuo je Tomljanović. „Najveća duhovnost je odnos s Bogom i s čovjekom.“ Upozorio je i na pojave koje ukazuju na nezrelost, koje između ostalog uključuju stavljanje u stalnu poziciju žrtve, pesimizam, ovisnosti ili suprotno, osjećaj nadmoći u odnosu na druge.
Izvor: Riječka nadbiskupija
