Sveti Jeronim aktualan je i u 21. stoljeću, poručio je na početku propovijedi riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodeći u subotu 30. rujna svečano liturgijsko slavlje u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima u Rijeci u povodu proslave blagdana ovoga sveca koji nije bio model sveca kojega ‘stavimo u vitrinu oltara, koji je miran’. Bio je teške naravi, razdražljiv, pretjerano osjetljiv i vrlo svadljiv, pa ipak ga je Crkva prepoznala kao sveca i ne samo to, nego je jedan od četvorice velikih zapadnih svetaca, rekao je nadbiskup. „Imao je mane, ali je uspio. Ako je on uspio, to znači da možemo i mi.“
Govoreći o crticama iz života ovoga sveca, propovjednik je izdvojio da su se već u mladim danima očitovale dvije težnje. S jedne strane rado je zalazio u katakombe i crkve svetih mučenika. Istovremeno, ulazio je u lakoumna društva u kojima su bile zabave i živjelo se opušteno. Milošću Božjom pobijedio je dobar duh – katakombe – što je usmjerilo njegovu budućnost i sv. Jeronim krenuo je putem svetosti. Otada je njegov život bio uspon iako su mane ostale, rekao je nadbiskup dodajući kako su taj put obilježile četiri velike ljubavi koje su i za nas aktualne i poziv da ih prihvatimo i dijelimo.
Prva je ljubav i predanost Isusu Kristu. Druga je ljubav prema Svetom pismu. Marljivo je preko 20 godina prevodio Sveto pismo i zahvaljujući njemu imamo prvi prijevod Biblije. Obraćao se i ženama i nije se to bojao činiti u svome vremenu. U kontekstu današnjeg trenutka nadbiskup je poručio da bi se trebalo više promišljati o ulozi žene u Crkvi, te apostrofirao sv. Jeronima koji je kazao: „Manje bih govorio ženama, kada bi mi muškarci o Svetom pismu postavljali više pitanja.“
Kao treću Jeronimovu ljubav nadbiskup je naveo ljubav za Crkvu koju je ljubio sinovskom odanošću. Nije se sa svime slagao, ali to nije umanjilo njegovu ljubav prema Crkvi. Sv. Jeronim je s jedne strane nepokolebljivo radio na pravovjernosti Crkve, ali je čuvao i njezino jedinstvo. Zbog Crkve je ulazio u duge polemike i rasprave u kojima je i zaslužio naslov čovjeka teške i opore osobe. Imao je mana i ponekad pogrešnih procjena, ali ono što ga donekle opravdava jest to što je činio sve iz ljubavi prema Crkvi i njezinom dobru. U tom kontekstu podsjetio je na riječi pape Franje da je bolje izići i biti prljavih haljina nego uopće ne izlaziti. Možemo se sačuvati čistima, ali ispod staklene kugle. Ali ne možemo živjeti ispod nje, rekao je nadbiskup.
Četvrta Jeronimova ljubav je ljubav prema domovini. Ta ljubav je važna i ne smije biti isključiva i biti protiv, nego ZA. Istu ljubav Jeronim je gajio prema svome zavičaju, Dalmaciji, kazao je propovjednik dodajući da Dalmacija tada nije imala granice koje sada ima. Nije se stidio svoga podrijetla kao ni rimske provincije iz koje je potekao i krenuo u život.
Osim ovih ljubavi važno je uočiti da je bio svjestan vlastitih granica i grešnosti, nastavio je nadbiskup. Podijelio je vlastito iskustvo kritika koje je primio kada bi tražio oprost za nešto za što sam nije bio odgovoran. „Ako se nešto dogodilo u ime moje domovine, ako se dogodilo u ime moje Crkve, u ime mojih braće i sestara, zar mogu sebe smatrati nevinim kao da se mene to ne tiče?“, rekao je nadbiskup.
Zaključujući je poručio da je sv. Jeronim bio svjestan i svoje veličine i sposobnosti. Upravo to da je bio svjestan ‘sebe’ u svim dimenzijama, omogućilo mu je da može sve ono što je napravio. To što je postao plod je njegove svjesnosti, ali i tvrdoglavosti. On smatra da to što je on postigao, možemo postići i mi i to poručuje u svojoj raspravi o Psalmima. Na putu prema svetosti trebamo biti svjesni sebe, svojim mana, nedostataka, ali i milosti i darova. Nismo Jeronim, ne živimo u Jeruzalemu ili Betlehemu, ali to nas ne priječi da svoj život učinimo boljim gdje jesmo, u Rijeci. Da bismo to mogli, trebamo napraviti pravi izbor, istaknuo je Uzinić dodajući da nam budućnost ovisi hoćemo li izabrati ‘katakombe’ i ‘crkve mučenika’, odnosno molitvu i čitanje Svetog pisma i svega onoga što nas vodi dobro, ili lakoumno društvo, tj. lutanje od loših zabava do loših, ljenčarenja, ono što je zlo i što nas vodi zlu. „Naša narav i sklonost, bez obzira tko smo i što u životu činimo, usmjeravane ljubavima koje su usmjerile i Jeronimov život, mogu nam pomoći da svakodnevnim radom na sebi oplemenjujemo sebe same i između ostaloga nadahnjujući se na ljubavi prema Svetom pismu, Crkvi, ljubavi prema narodu kojemu pripadamo, ali i svim drugim ljudima i narodima, jer ljubav koja je prava ne isključuje druge, hodimo putevima svetosti oplemenjeni poput sv. Jeronima. To nas neće osloboditi od mana, ali ih može preobratiti. Zapravo, te naše mane mogu biti prednost. Moramo biti svjesni grešnosti, ali i svojih sposobnosti. Prvo nam pomaže izbjeći zamke oholosti, drugo zamke podcjenjivanja i neaktivnosti. Kada napravimo sklad između jednog i drugog, postat ćemo sposobni poput sv. Jeronima izvršiti poslanje koje Bog ima s nama u Crkvi i društvu našeg vremena.“
Po završetku misnoga slavlja prigodnu riječ uputio je starješina dominikanskog samostana, Ivan Dominik Iličić, osobito potaknuvši vjernike na molitvu jednih za druge. Na misi su sudjelovali članovi Akademskog katoličkog društva „Jeronim“ koji su tradicionalno pripremili Molitvu vjernika.
Izvor: Riječka nadbiskupija
