Trodnevni duhovno-formativni susret bogoslova Varaždinske biskupije u zajedništvu s biskupom Božom Radošem i biskupskim vikarom za kler preč. Anđelkom Košćakom održan je u Masnoj Luci od 18. do 21. rujna. Donosimo osvrt sa susreta iz pera preč. Košćaka.
„Gospodine, budi naša radost i mir naš!“
U ponedjeljak, 18. rujna, osmorica bogoslova Varaždinske biskupije okupila su se u Biskupskome dvoru u Varaždinu te u zajedništvu sa svojim biskupom mons. Božom Radošem iščekivali polazak na trodnevni duhovno-formativni susret. Pošto smo sve potrebno ukrcali u prtljažnik kombija, pozdravili oca biskupa i tajnika vlč. Marka Domitera, vedro smo i radosno krenuli na put. Pred nama je bio dug put – od Varaždina do Blidinja i Masne Luke – međutim, nitko tijekom vožnje nije spominjao niti trajanje puta niti se žalio na bilo što – sve je išlo svojim redom i s Božjim blagoslovom.
Put od Varaždina do graničnoga prijelaza kod Nove Gradiške prošao je uobičajeno, a također se i tako nastavio, osim što smo sve više zamjećivali nova vjerska i kulturna obilježja, a time i mentalitet obilježen gostoljubljem, uvažavanjem i dobrotom. Prva nam je postaja bila posjet Banja Luci gdje nas je dočekao mons. dr. Mile Aničić i svo nam vrijeme bio na raspolaganju. Nakon srdačne dobrodošlice razgledali smo Katedralu Sv. Bonaventure i kapelu s posmrtnim ostacima bl. Ivana Merza gdje smo se i pomolili. U dvorištu Biskupske kuće susreli smo i dr. Karla Višatickoga nekadanjeg duhovnika bogoslova Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu. S obzirom da je već bilo prošlo podne, mons. Mile nas je odveo, a kamo drugamo nego, na čevape (velike!!) koje smo si svo vrijeme putovanja pokušali dočarati… Nakon zajedništva za stolom i blagovanja krenuli smo u Presnače, svetište Sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Tu nas je dočekao župnik mons. Ivica Božinović koji nas je upoznao sa vjernički bogatom i mučeničkom krvlju natopljenom poviješću župe. U malenoj sobi župnoga dvora čuva se spomen na svjedoke vjere u Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi, župnika vlč. Filipa Lukende i župne suradnice s. milosrdnice Cecilije Grgić čija su tijela nađena spaljena u zapaljenom župnom dvoru, a župna crkva minirana i time potpuno stavljena izvan svake funkcije. Crkva je, uz pomoć Varaždinske biskupije, ponovno sagrađena, a vjera – iako malobrojnih vjernika – živa i postojana.
Vrijeme je „proletjelo samo tako“, no unatoč tome nismo htjeli otići iz Banja Luke a da ne posjetimo velebnu trapističku crkvu i samostan Marija Zvijezdu. Svi smo se divili velebnosti zdanja, ali još više duhovnosti, marljivosti, svestranosti i poduzetnosti braće trapista. Nakon razgledavanja groblja, crkve i kripte Marije Zvijezde srdačno smo zahvalili mons. Aničiću na zajedništvu i vodstvu. Već je bilo prošlo četiri sata poslije podne… a mi trebamo u 19 sati biti u Masnoj Luci…
Unatoč tome što smo kasnili više od pola sata… fra Josip Vlašić dočekao nas je s izuzetnom srdačnošću i bratskom – franjevačkom – ljubavlju i poniznošću srca te uveo u Kuću molitve i mira. S obzirom da je bio mrak, nismo ni pravo mogli doživjeti posebnost kuće i cjelokupnog ambijenta sa svojim okolišem, bližim i daljim, …brežuljcima, planinama, stijenama, potocima, jezerima… U prelijepoj prirodi, tom djelu Boga Stvoritelja – još jedno djelo koje kao da je istom Božjom rukom izvučeno iz stijene – franjevački samostan – Franjevačka kuća molitve i kapelanija Sv. Ilije sa predivnom crkvom koja je nedjeljom dupkom puna vjernika, kao i prostor ispred nje! – zadivljujuće… duša treperi od radosti! Tu su tri dana duhovno-formativnog susreta međusobno i s ocem biskupom proveli bogoslovi Varaždinske biskupije.
Sutradan, sve tako nestvarno lijepo, privlačno, čisto, gotovo bismo rekli božanski lijepo… sve nas to privlači, poziva, usmjerava …Bogu – izvoru sve dobrote i ljepote… Voditelj susreta vlč. Anđelko Košćak održao je tijekom prijepodneva dva predavanja na osnovu riječi iz Ivanova evanđelja „Učitelju gdje stanuješ?“ Nakon ručka, kroz obližnju gustu borovu šumu, uputili smo se do jezera Blidinje… Tijekom podužeg hodanja do jezera bilo je krasno sunčano, tek poneki oblačić…, a na povratku odjednom su se pojavili tmasti kišni oblaci… tako da, htjeli-nehtjeli, trčećim smo se korakom vraćali u samostan, a što i nije tako blizu… Imali smo još jednu „brigu“, dolazi nam otac biskup – moramo doći prije njega i biti spremni za sudjelovanje na misnom slavlju… tako i bi… Otac biskup Bože predslavio je misno slavlje na kojem je protumačio evanđeoski odlomak „uskrišenje sina udovice iz Naina“. Nakon večere posjetili smo „starinu“ fra Petra Krasića koji imponira mudrošću i dobrotom starca, a u isto vrijeme oduševljava radošću srca i duše što vidi mlađu subraću spremnu nasljedovati Sina Božjega za spasenje braće i sestara te čuvati svijest o identitetu hrvatskoga naroda vjernog Bogu i Crkvi na čelu sa Petrovim nasljednikom. U susretu s takvim ljudima rodoljublje, domoljublje i Bogoljublje postaje tako opipljivo i stvarno, privlačno i zdravo.
Drugog dana nakon molitve Jutarnje i doručka razmatranje su zajedno održali vlč. Anđelko i biskup mons. Bože, a tema je bila „obraćanje riječi Božjoj i obraćenje Riječju Božjom“, a nakon toga povela se diskusija i iznošenje raznih iskustava „drugovanja sa riječju Božjom“… Prije samoga ručka pošli smo na Divin grob – mučenice Dive Grabovčeve na Kedžari. Biskup nam je ispripovjedio život i mučeničku smrt Dive Grabovčeve, a potom smo izmolili krunicu Blažene Djevice Marije. Poslije podne otac biskup nas je poveo u svoje rodno mjesto Crvenice gdje smo se susreli s njegovom rodbinom i zadržali u kratkom, ali dragom druženju. Nakon toga pošli smo na „Emaus“ unutar cjelokupnoga susreta. Cilj je bio izletište „Studena“ gdje smo se u obilju mogli napiti čiste izvorske vode… Tema razgovora se sama po sebi nametnula – dvojica braće na putu u Emaus odnosno odaziv Božjem pozivu kao prepoznavanje Isusa „u neznancu“ i u „lomljenju kruha“ – jedan te isti Isus – Raspeti i Uskrsli! Potom je biskup poslao bogoslove – „dvojicu po dvojicu“ – da tijekom pola sata razgovaraju međusobno i „s neznancem“… nakon toga uslijedilo je iznošenje pojedinih misli iz razgovora i zajedničko blagovanje. Vrativši se u Masnu Luku slavili smo sv. Misu. Nakon večere i druženja redovito smo se okupljali u kućnoj kapeli te uz Ispit savjesti izmolili Povečerje.
Trećega dana bogoslovima je dana prilika da svaki pojedinačno razgovara sa svojim biskupom Božom, a nakon toga uslijedilo je misno slavlje u crkvi Sv. Ilije kada je bogoslov Josip Sarić postavljen u službu akolite. Svi su bogoslovi aktivno sudjelovali u misnome slavlju: službu ceremonijara je obnašao Dominik Hrupek, službu akolite Hrvoje Havliček, orgulje je svirao Emanuel Frankol, pjesme je i psalme predvodio Matej Špiranec, a uz njega su bili bogoslovi prve godine Danijel Petric, Emanuel Pazman i Borna Brlošić. Misnome slavlju su koncelebrirali fra Josip Vlašić, fra Petar Krasić i vlč. Anđelko Košćak. Nakon zajedništva u blagovaonici, s osmjehom na licu i srcem ispunjenim mirom i svježinom novoga života, koje samo ovakvo sveto mjesto pružiti može, krenuli smo „drugim putem“ doma – preko Tomislavgrada i graničnog prijelaza Kamenska te autocestom do Varaždina.
Hvala dragom ocu biskupu koji nam je sve ovo omogućio i hvala dragim domaćinima ocima franjevcima Josipu i „frapetru“, bogoslovu Anti, gospođi Željki koja nam je pripremala obroke i svim dobrim ljudima i poštovateljima Franjevačke kuće molitve. Za kraj samo možemo reći i poželjeti: „Doviđenja!“
Izvor: Varaždinska biskupija
