Župa Funtana, u Porečkom dekanatu, i ove je godine, svetog Bernarda, svog nebeskog zaštitnika, proslavila svečanim misnim slavljem koje je predvodio župnik te župe vlč. Ivica Butković.
Uvod u misu započeo je svečanom himnom „O dični sv. Benardo“ u izvedbi župnog mješovitog pjevačkog zbora.
Obzirom da je ove godine blagdan bio u nedjelju, zbog obaveza u svojim župama, misi nisu mogli biti nazočni župnici susjednih župa, no ipak su koncelebrirali bili svećenik u miru don Drago Petrović i vlč. Josip Vidić, prijatelj te župe i dugogodišnji svećenik u hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj.
Misi su, kao i svake godine dosad, prisustvovali i predstavnici općine i turističke zajednice općine Funtana.
Crkveni redovi su bili popunjeni do posljednjeg mjesta, kako župljanima Funtane, tako i domaćim i stranim gostima koji u Funtani provode svoj godišnji odmor. Među gostima ima i više starosjedioca, predstavnika iseljenih funtanjana koje ovaj blagdan emotivno veže za rodni kraj.
Svečanu svetu misu svojim je pjevanjem četveroglasne Marovićeve mise uveličao župski pjevački zbor pod dirigiranjem prof. Marije Bilandžić uz orguljašku pratnju prof. Ane Bilandžić, dvije sestre koje su u toj sredini rođene i uz taj zbor rasle i stasale te zavoljele glazbu kojom se danas bave.
U središnjem djelu misnog slavlja, u svojoj homiliji župnik Butković je istakao bit života i poziva sv. Bernarda. Zaštitnik Funtane bio je iz plemićke obitelji; bio je ne samo veliki crkveni naučitelj već i jedan od najvećih teologa svog vremena koji je imao moć utjecati na ljude oko sebe pa je tako privukao više desetina mladih plemića od svoje rodbine, prijatelja pa i svog rođenog oca da uđu zajedno sa njime u samostan cistercita.
Sv. Bernard je posebno štovao Blaženu Djevicu Mariju – Zvijezdu mora, te se njegove riječi čitaju svake godine u brevijaru na blagdan Imena Marijina 12.rujna:
„O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.
Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajati; na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti netrebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je Djevici Marija.“
Nakon tih dirljivih riječi molitve sv. Bernarda našoj Majci Mariji , zaorila se crkvom pjesma „O pruži mile ruke“ koju je crkveni zbor otpjevao u četveroglasnoj izvedbi.
Na kraju sv. Mise, još se jednom zapjevala posljednja strofa svečane himne sv. Bernardu nakon koje su župljani ovu svečanost ispratili oduševljenim pljeskom.
Txt: Marčela Čoga/Tiskovni ured PPB
Foto: Tomislav Čoga
Izvor: Porečko-pulska biskupija
