Projekt Radio Marije „Majka milosrđa“ donosi Božju blizinu i nadu utamničenim osobama. Svakoga mjeseca u Italiji Radio Maria prenosi emisiju „Bio sam u zatvoru i vi ste me posjetili“, kojom koordinira vlč. Raffaele Grimaldi, generalni inspektor zatvorskih kapelana Italije. Projekt je prisutan u svim kaznionicama, kojih u Italiji ima više od 230, te je premašio sva očekivanja, o čemu svjedoče zatvorski dušobrižnici, volonteri u mobilnim studijima Radio Marije i same osobe lišene slobode:

Pisma operatera mobilnog studija Radio Marije u zatvorima

Iskustvo prijenosa svete mise iz zatvora: „Bog ponovno pobjeđuje!“

Želim s vama podijeliti predivno iskustvo jučerašnjeg dana u kojem sam s volonterima preživio prijenos svete mise iz zatvora Uta u Cagliariju. Sada zbilja mogu reći da je sve dobro prošlo! Sjajno!

Tim više jer smo bezbrojne komplikacije otklanjali do zadnjeg trenutka.

Na primjer, nismo čak mogli ni pratiti prijenos putem radija – signala uopće nije bilo – a to nam je bio najmanji problem. Mobitelom uopće nismo mogli kontaktirati sa središnjim studijem (za što se naravno morao koristiti mrežni mobitel koji sam kupio samo za tu priliku). Morali smo se nositi i s iznenadnom odsutnošću kapelana koji je iz zdravstvenih razloga otišao nakon devet godina službe. Godinu smo dana s njime radili na tom prijenosu mise. Pet sam puta izvršio provjeru i testiranje suočivši se s naizgled nepremostivim poteškoćama!

Morali smo se suočiti i s potpunim izostankom telefonske mreže kao i nemogućnošću korištenja interneta koji je pod izravnim nadzorom Ministarstva pravde te je korištenje istog bilo nedopušteno. Tako smo s tehničkim djelatnikom i tvrtkom koja je snabdijevala čitav računalni sustav u podrumima zatvora postavili autonomnu, izravnu liniju  (čijim je prostorijama bez prethodno opravdanog odobrenja zabranjen pristup), udružili se s „mozgom“ nadzornog centra u glavnoj zgradi te povezali sa ženskom zgradom udaljenom oko 1000 metara od mjesta s kojeg smo emitirali program. Bilo je to čudo!

Konačno smo dopuštenje za ulazak volontera dobili tek dan ranije, nakon što sam razgovarao sa službenikom osiguranja koji mi je pomogao razriješiti tu situaciju. A samo par dana ranije, kad je u tehničkom pogledu stvar napokon pokrenuta, kapelan je iznenada prevezen u samostan u Le Marcheu. Ali, to nije bilo sve; đakon koji je pomagao kapelanu nije dobio raspored programa pa je bio zbunjen oko trenutka kada treba početi, a ni svećenika koji trebao slaviti misu nije bilo. U zadnjem je trenutku đakon pronašao drugog svećenika koji je bio vrlo mlad i izvanredan predslavitelj.

Činilo se kao da je najgore prošlo.

Pred zatvor smo stigli u rano poslijepodne na dan emitiranja, ali nam je zbog revnosti kontrolora osiguranja trebalo gotovo sat vremena da prođemo kroz tri kontrolne točke čekajući dok nisu otvorili sve kofere s opremom, istresli i pročešljali ih detaljno tražeći od nas odgovore na pitanja o svemu što im se činilo imalo neobičnim ili sumnjivim.

Uhvatila me panika jer su minute brzo prolazile. Već smo bili propustili telefonski sastanak dogovoren s dežurnim volonterom u studiju za snimanje, a koji je prethodnog dana pažljivo isplaniran i posložen.

Napokon, stigli smo do zadnjih vrata ženskog odjela. U sekundi je oprema bila postavljena. Odmah sam nazvao studio putem fiksne linije kojom smo trebali započeti prijenos uživo za koju minutu. Dobio sam i volontera koji me neuspješno pokušavao dobiti više od pola sata. Potvrdio sam ispravnost broja i konačno… čudo radiofuzije!

Još jedanput sve je sjelo na svoje mjesto.

Pjevanje naših sestara iz zatvora, uz energičnu pratnju hvaljenog volontera prvog sata Pierangela na gitari, raspršilo je napetost koja se činila neprobojnom.

Bog ponovno pobjeđuje!

Naše napaćene sestre u zatvoru od nas su primile kap utjehe, ali mi smo ti koji su od njih primili blago neprocjenjive vrijednosti: svjedoci smo onih koji uistinu pate i još imaju snage pjevati i naviještati Riječ Božju. Bilo je to vrlo dirljivo. Otišao sam obogaćen kao nikada dotad. Bila je to najveća i najljepša nagrada koju sam ikad primio za sve poteškoće s kojima smo se suočili kako bismo glas tih zatvorenica doveli do milijuna ljudi koji su tako primili navještaj spasenja namijenjen svakom slušatelju.

„Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!“ (Sef 3, 14-15)

Zahvalan sam Bogu jer sam preko Radio Marije mogao iskusiti snagu Njegovih djela. Uz pomoć jednostavnih sredstava, skromnih i krhkih ljudi kakav sam i sam i ostale volontere, čudesne se stvari mogu postići.

Nadam se da će ova kratka priča doprinijeti shvaćanju toga što se događa u pozadini emisije koja uživo ide iz zatvora, a koju možemo slušati kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu.

– Paolo, volonter u mobilnom studiju u Cagliariju

„Osmijeh je gotovo uvijek potaknut osmijehom drugoga“

Prije dosta godina, upalio sam radio i čuo da Radio Maria traži volontere za svoj mobilni studio u Perugiji i odazvao se.

S koliko li sam samo crkava, samostana, manastira i hramova stupio u kontakt!

Uz odobrenje svećenika, otišli bismo pogledati crkve, vratili se i počeli s testiranjem prijenosnog sustava. Tako sam bio sretan tih jutara između 4.00 i 4.30 h kad bih ustao i s ostalima otišao do mjesta s kojeg bismo onda program emitirali uživo. Vani bi još uvijek ulična rasvjeta bila upaljena, a zrak bi bio bistar, gotovo srebrnkast zbog Mjeseca. Zvijezde bi svjetlucale na nebu.

Oči moje duše bile su otvorene transcendentnoj i beskonačnoj dimenziji.

Obično bi sve išlo glatko.

Sada ću vam pričati o važnom trenutku svoga života. Bilo je to kada smo prenosili misu uživo iz zatvora  u Spoletu.

Nakon svih priprema prijenos mise trebao je početi. Iznenada, ušlo je puno zatvorenika, a neki od njih imali su krunice u rukama. Jedan od njih, nosio ju je oko vrata i plakao…

Prijenos je dobro tekao. Na kraju je došao mladi zatvorenik, kojem sam bio posudio svoju najdražu krunicu dobivenu iz Fatime, kako bi je vratio. Stavio sam mu je oko vrata i dao. Mladić se nasmiješio i tiho smo se rukovali. Nakon nekoliko tjedana župnik mi je iz zatvora donio molitvenik crnih korica s križem. Bio je rukotvoren. Sve su stranice bile prazne. Listajući ga vidio sam da je na kraju teke pisalo „Osmijeh je gotovo uvijek potaknut osmijehom drugoga“ i zatim „Hvala vam još jednom“.

Često, lice tog dječaka pojavi mi se pred očima i podsjeti me na snagu osmijeha. Osim Perugije, dodijeljen nam je i prijenos s područja Rietija. Rano ujutro, „sveta dolina“ u kojoj je sveti Franjo iz Asiza osnovao nekoliko samostana, gotovo je uvijek prekrivena gustom, bijelom maglom. Ništa se ne vidi. Ali, uvijek bismo pronašli pravu cestu kako bismo stigli na vrijeme i mogli početi s prijenosima. Zasigurno, naša nas je Gospa pratila na putovanjima.

Nažalost, zbog bolesti i starosti više nisam aktivni član mobilnog studija. Uvijek se s nostalgijom sjećam tih predivnih vremena.

–  Nanda, bivši volonter u mobilnom studiju u Perugiji    

Svjetska obitelj Radio Marije godinama provodi evangelizacijski program u zatvorima Italije gdje nastoji približiti zatvorenike i zatvorenice Riječi Božjoj. Njihova iskustva i svjedočanstva prikupljena su u knjizi "Zaista ćete biti slobodni..."