Blagdan Velike Gospe i ove je godine svečano proslavljen u župi Uznesenja BDM na nebo u Lukovdolu u Gorskom kotaru, koje je okupilo brojne župljane, ali i one raseljene, koji svoju rodnu župu pohode upravo uz ovaj veliki Marijin blagdan. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, čija je nazočnost povodom najvećeg župnog slavlja ove male gorskokotarske župe, značila posebnu čast i zahvalnost. Dugogodišnji lukovdolski župnik vlč. Branko Dragojević, kao domaćin, prigodnim je riječima zahvalio nadbiskupu Mati Uziniću na dolasku, kao i suslavitelju don Hrvoju Poljaku, župniku susjedne župe sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom, te nazočnom, vrijednom i marnom gradonačelniku grada Vrbovskog, ing. Draženu Mufiću. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom gđe Marije Krizmanić, uz orguljsku suradnju Eve Kirchmayer Bilić, s ovome velikom marijanskom blagdanu primjerenim liturgijskim napjevima.
Tijekom i nakon mise, nekoliko je skladbi otpjevala i mlada hrvatska sopranistica, studentica zagrebačke Muzičke akademije, sopranistica Antonija Žarković, čime je misno slavlje oplemenjeno posebnim umjetničkim doživljajem. Antonija Žarković je, uz Evu Kirchmayer Bilić na orguljama, otpjevala skladbe 'In te Domine speravi' Blaženka Juračića, Benedictus iz Misse W. A. Mozarta, Ave Marije od Cherubinija i F. Schuberta, a Eva Kirchmayer Bilić odsvirala je minijaturu Anđelka Klobučara 'Vsa lipa jesi', te armenski napjev 'Hayr mer' (Oče naš). Na kraju su svi zajedno otpjevali narodni napjev 'Svečica dogarja' u obradbi skladatelja i zborovođe Slavka Modrijana, rođenog u Lukovdolu 24. srpnja 1909. godine, a još uvijek nepoznatog glazbenoj struci hrvatskoj javnosti. S obzirom da Eva Kirchmayer Bilić istražuje njegov život i opus, kao i iznimni doprinos članova obitelji Modrijan hrvatskome obrazovanju, glazbi i školstvu, a koji je ostao potpuno prešućen, u Lukovdolu je pokrenula više aktivnosti kako bi se gorskokotarska i hrvatska javnost, posebice glazbenici, upoznali s tim značajnim hrvatskim skladateljem, glazbenim pedogogom i zborovođom, te kako bi se ispravila višedesetljetna nepravda.
Slavko Modrijan diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1941. godine kod skladatelja Krste Odaka. Veliki dio svoga života posvetio je glazbenom obrazovanju djece (‘Amruševo’ u Klinča Selima kraj Zagreba), vodio dječje zborove i učio djecu svirati. Utemeljio je dječji zbor ‘Proljeće’ 1936. godine, koji je od 1941. djelovao pri Radio stanici Zagreb, a od 1939. do 1945. uređivao i izdavao časopis ‘Proljeće’ u kojemu je objavio više od šest stotina tradicijskih i umjetničkih dječjih pjesmama i skladbi, okupljajući i angažirajući pritom ponajbolje hrvatske skladatelje i pjesnike. Godine 1945. bio je osuđen na godinu dana zatvora uz gubljenje građanskih prava. Nakon robije, boravio je u rodnom Lukovdolu radeći poljodjelske poslove. Od 1948. do 1957. bio je ravnatelj Glazbene škole u Bjelovaru, značajno unaprijedivši školu i organizirajući brojne koncerte, među kojima je i prvi koncert Zagrebačkih solista koji je održan njegovom zaslugom, upravo u Bjelovaru. Godine 1957. dobio je otkaz, te je do mirovine radio kao srednjoškolski nastavnik u Slavonskome Brodu. Preminuo je na sâm blagdan Uskrsa u Zagrebu, 7. travnja 1985.
Tekst: Eva Kirchmayer Bilić
