U svetištu Majke Božje od Krasna, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe 15. kolovoza, počela je u 7:30 sati s Pokorničkim bogoslužjem i mogućnošću za svetu ispovijed. Svetu misu u 8 sati je predslavio mons. Petar Zeba. U 10: 30 sati bila je zajednička molitva sv. krunice a nakon toga su u procesiji za kipom Gospe od Krasna, koji su nosili djevojke i mladići u narodnim nošnjama, krenuli svećenici iz svetišta do vanjskog oltara pripremljenog za svečano euharistijsko slavlje koje je u 11 sati predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Koncelebrirali su: prečasni Stjepan Zeba - čuvar svetišta i župnik, preč. Mišel Grgurić, mons. Pero Zeba, mons. Richard Pavlić, preč. Josip Šimatović, preč. Nikola Turkalj, o. Anto Knežević, o.Marko Maglić, vlč. Anđelko Kačunko, vlč. Ivica Miškulin, fra . Jure Marčinković, vlč. Pero Jurčević i don Jure Ladišić. Desetak svećenika su ispovijedali.
Pjevanje je predvodio, uz glazbenu pratnju, zborovođa senjskog katedralnog zbora i udruženih zborova biskupije Ivan Prpić Špika.
Asistirali su bogoslovi Petar Huseinović, Karlo Špoljarić i Marko Butković.
Biskup Zdenko Križić u svojoj propovijed predstavlja nam Blaženu Djevicu Mariju kao uzor vjere. Marija ne samo da je začela Isusa vjerom već je imala snažnu vjeru: „Njezina vjera nije bila neka lagana vjera, nego vjera koja puno košta, vjera iza koje je stajao cijeli život. Nije to bila vjera u kojoj je ona razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, sve događaje u svom vlastitom životu, nego vjera potpunog predanja Bogu kroz mnoga nerazumijevanja, trpljenja i tame.“
Marija snagu svoje vjere pokazuje još od navještenja kada je pristala uz volju Božju iako je nije razumijela, vjerom je trpila kada joj je mač boli probio srce gledajući svoga Sina na Kalavriji: „Evanđelist ne kaže samo da je Marija bila uz križ Isusov, nego je ona uz Križ Isusov stajala. S tim se želi reći da ju patnja u vjeri i ljubavi nije slomila i oborila, nego naprotiv ojačala. Zato je baš ovdje pod križem, gdje je njezina vjera kušana kao nigdje, primila poslanje da bude majkom Crkve, majkom svih kršćana.“, rekao je otac biskup.
Po Marijinom primjeru prihvaćanja patnje, vidimo kako nema vjera na miče tamu iz života, već nam svijetli da u toj tami imamo nadu:
„Jedino svijetlo koje je imala u toj gustoj tami bila je njezina vjera. Iz njezina primjera vidimo kako nam vjera nije zaštita od teških tama, nego je ona svijetlo u tami, ona je snaga s kojom se može izdržati neizdrživo. Vjera nam govori da će uskrsnuće sigurno doći, ali ne kaže kada. Do njega se ne stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjeri i ljubavi,“ naglasio je biskup te je nastavio opisivati kako strpljivost i vjera u teškoćama života osobu jačaju i njezinu dušu čine lijepom a koga patnja formira nauči ga i ljubiti.
Opisujući Mariju, biskup Zdenko govori kako je Marija ideal finoće i čistoće srca i baš zato je mogla postati Majkom Sina Božjega i Majkom Crkve.
Kod vjernika koji prolaze patnju i neke teške situacije zna se pojaviti sumnja kako Bog nije s njima, kako nije prisutan ali baš tada se očituje kao Emanuel: „Kod Marijina navještenja anđeo pozdravlja Mariju: „Gospodin je s tobom“, to znači da je Bog je na poseban način ušao u njezin život. Ali joj potom govori da će se dijete, koje će ona roditi, zvati Emanuel, što znači „Bog s nama“. To je poruka da je Bog, po Isusu, ne samo došao k nama, nego se nastanio među nama zauvijek, a to je jamstvo da nikada nećemo biti sami ni ostavljeni.“
I Blažena Djevica Marija je rasla u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih i darovana nam je za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin sin. Zato nas ona savršeno razumije u našoj patnji, a kao majka ne može biti ravnodušna na patnju djece.
Biskup Zdenko svoju homiliju je završio riječima: „Zasigurno smo to kao vjernici svi iskusili. Posebno su Marijanska svetišta mjesta tog iskustva. I ovo svetište na Krasnom, na gori, donijelo je tolikima snagu i utjehu, jer iz Marijinih svetišta nitko ne odlazi praznog srca ili prazne duše.“
Na kraju svete mise preč. Stjepan Zeba zahvalio je svima koji su pomogli oko organizacije proslave, svima koji su hodočastili i svima koji su sudjelovali na slavlju. Župnik je posebno naglasio kako je bio ganut mladim hodočasnicima koji su dostojanstveno molili krunicu i pjevali, te su nam svima primjer nade kako ovaj naš hrvatski narod ima blago i budućnost. Prije blagoslova biskup mons. Zdenko Križić zahvalio se starijim ljudima koji su unatoč svojim patnjama ipak došli na Krasno te svim obiteljima koji su došli sa malenom djecom i na sve zazvao blagoslov.
Izvor: Gospićko-senjska biskupija
