U nedjelju, 23. srpnja 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali prigodom Trećega Svjetskog dana djedova, baka i starijih osoba. Pred početak svete mise skupina vjeroučenika pod vodstvom vjeroučiteljice s. Slavke Vrbanić svojim recitalom podsjetila je na sadržaj navedenog Dana. Pozdravljajući nazočne u Katedrali, napose djedove, bake i starije osobe, biskup im je čestitao njihov Dan. Kazao je kako im danas želimo iskazati posebno poštovanje i zahvalnost za svu ljubav koju su ugradili u svoje obitelji, u naše hrvatsko društvo, jer mi živimo od te njihove založenosti. Izrazio je radost što je na ovom slavlju nazočna jedna obitelj s dvanaestoro djece, koju je biskup većinu krstio, a čiji su roditelji prije nekoliko dana i sami postali djed i baka, a imaju prabaku i pra-prabaku. Podsjetio je kako je minulih dana područje Požeške biskupije i šire pogodila teška oluja, koja je razorila mnoga materijalna dobra i uzela život oca jedne obitelji u Župi Cernik. Stoga je ova nedjelja u Požeškoj biskupiji Dan molitve za nastradale u spomenutom nevremenu. Matej Siluković, bilježnik Biskupskog ordinarijata pročitao je zatim Pismo koje je biskup tom prigodom uputio vjernicima pod naslovom „Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate“ (Mt 16,3).

Homiliju je biskup započeo pitanjem: od čega žive naši djedovi i bake? Kazao je kako se usuđuje ustvrditi da oni ne žive od ono malo mirovine s kojom jedva mogu pokriti svoje osnovne materijalne potrebe, nego od duhovnog bogatstva vjere koje nose u svojim srcima, i to svjedoče ponajprije u obiteljima svojoj djeci i unucima, a potom i svima drugima. Pojasnio je da se na poseban način ispunjaju tim bogatstvom kad na svetim slavljima slušaju i za život usvajaju Božju riječ. Ustvrdio je da nam i naviještena misna čitanja ove nedjelje svjedoče kako je Bog biće koje se trajno zanima i zauzima za čovjeka i za njegov život. Spomenuo je kako bi netko mogao prigovoriti da Božje zauzimanje za čovjeka baš i nije tako očito, ako uzmemo u obzir olujno nevrijeme koje nas je ovih dana poharalo, kao i druge nevolje i zlo koje se događa u svijetu, ugrožavajući ljudske živote i imovinu.

Biskup je istaknuo da Božja riječ unosi svjetlo u naša srca i s obzirom na ta pitanja. Naime, Isus u današnjem evanđelju naviješta kraljevstvo nebesko kao stvarnost života i svega stvorenog dospjelog po Božjoj moći do svoje punine i svoga vrhunca. To nije pusta tlapnja ili nerealna utopija, kako bi netko mogao pomisliti, jer Isus objavljuje ono što je Božja strategija i što se ostvaruje iz njegovih a ne ljudskih mogućnosti. O tom nam progovara Isus, Riječ Božja po kojoj je stvoreno, najkompetentnija osoba s obzirom na postojeću stvarnost, kazao je biskup. On zato može i obrazložiti kako se to kraljevstvo nebesko ostvaruje. U tu svrhu upotrebljava u današnjem evanđelju tri slike, kojima nas uvodi u otajstvene dimenzije svega stvorenog, u ono što je iznad naših ljudskih umnih dohvatljivosti. Ponajprije, kraljevstvo nebesko događa se zakonitošću sjemena koje posijano u zemlju postupno raste i donosi plod, ostvaruje životnu puninu. Osim toga, sjeme ne raste iz moći koju su mu dali ljudi, nego skrivenom i nedokučivom Božjom snagom. Isus spominje u evanđelju kako je sjeme kraljevstva nebeskog, života u punini, poput posijanog zrna pšenice na njivi, na koju je čovjekov neprijatelj, Đavao, zasijao i kukolj. Napast je onih kojima je stalo do toga da raste samo dobro sjeme, da žele počupati kukolj, što Isus odbija s obrazloženjem kako bi tako mogli nanijeti štetu ili uništiti i pšenicu, te se zauzima za rast obojega do vremena žetve, kada će biti razdvojeno dobro od zloga.

Tako nas je Isus poučio da kraljevstvo Božje raste njegovom moći i u okruženju zla koje se pojavljuje među nama te da konačnu riječ o nama neće imati zlo, nego njegova božanska dobrota, uvjeravajući nas da je dobro uvijek jače od zla, ustvrdio je biskup. Dodao je kako je strpljivost jedna od velikih Božjih moći, koja daje vremena, zna čekati i na neki način odgađati pravljenje konačnog računa s nama, potičući nas da se obratimo i prestanemo činiti zlo, te od neprijatelja Božjeg kraljevstva postanemo ljudi koji doprinose njegovu rastu. Na taj način valja nam čitati i zlo nevremena koje nam se događa ovih dana te ga prepoznati kao Božji poziv na obraćenje, za rast kraljevstva nebeskog među nama, zaključio je biskup.

Na navedenom tragu biskup je progovorio i o drugoj Isusovoj slici u evanđelju: gorušičinu zrnu. Prisjetio se kako je kao hodočasnik u Svetu zemlju imao prigodu uzeti u ruke gorušičino zrno i uvjeriti se u njegovu sićušnost, poput zrnca prašine, te svojim očima vidjeti gorušičino drvo i osvjedočiti se u njegovu veličinu. U sićušnom, okom jedva vidljivom zrncu sjemena, utkana je silna životna moć iz koje raste razgranata stabljika. To nam govori o velikom koje se događa u malom, naglasio je biskup. U suvremenom društvu impresionirani smo onim što je veliko i moćno, te je izvanredan izazov prepoznati veliko u malom i nemoćnom. Biskup je podsjetio sudionike slavlja da je Vječna Očeva Riječ, Sin njegov odvijeka u utjelovljenju postao malen, neznatan, siromašan čovjek upravo zato da bi kroz njegovo umiranje na križu život pobijedio smrt. Božja je strategija da kroz malo, sitno i nemoćno raste njegovo veliko i moćno kraljevstvo, ustvrdio je biskup. Primijenivši prispodobu o gorušičinu zrno na djedove, bake i starije osobe, kazao je da se i oni na prvi pogled čine malima, sitnima i beznačajnima, ali da se po Božjem naumu kroz njihovu ljubav, požrtvovnost i dobrotu događa veliki rast života u našoj Hrvatskoj domovini.

Osvrćući se na treću Isusovu prispodobu u naviještenom evanđelju, o ženi koja umijesi kvasac u tri mjere brašna i ispeče kruh, biskup je ustvrdio da je kvasac doduše vidljiv, ali je nevidljiva moć kojom on umiješan u tijesto uz malo brašna i vode daje da ono raste i postane veliki kruh koji hrani našu glad i daje da raste u nama život. Pozvao je sudionike slavlja da za svoju svakodnevicu usvoje danas zakonitost rasta Božjeg kraljevstva, i svoju pozornost usredotoče na ono što je malo, po ljudskom sudu beznačajno, na one koji u našim obiteljima prihvaćaju žrtvu ljubavi, opredjeljujući se kao roditelji za rađanje i rast novog života, na djedove i bake te starije osobe i na njihovo dragocjeno služenje životu po doprinosu koji daju svjedočenjem i prenošenjem vrijednosti mlađim naraštajima. Također ih je pozvao da takvim članovima naših obitelji iskazuju poštovanje i zahvalnost, nastoje s njima graditi našu budućnost u Božjoj budućnosti, kojoj je ime kraljevstvo nebesko, a koje je već prisutno među nama u sadašnjosti. Biskup je zamolio Gospodina da sudionicima slavlja pomogne prepoznati se u Božjim koordinatama malenosti, kako bi u njima moglo rasti njegovo veliko djelo. Isusovu pak i našu Majku zamolio je da svojim zagovorom pomogne kako bi u njima raslo Božje kraljevstvo.

Nakon popričesne molitve biskup je u ime sudionika slavlja uputio molitvu Majci Božjoj, čin predanja djedova i baka te starijih osoba njezinoj zaštiti i zagovoru. Još je biskup na kraju rekao kako je Danom djedova, baka i starijih osoba Crkva željela iskazati svoju pozornost i poštovanje prema starijim osobama, ali s onim pogledom kako ih vidi Bog. Dok ih možda neki ljudi smatraju bezvrijednima, Bog uvijek računa s njima, s njihovom plemenitošću i dobrotom, pa i s njihovim nemoćima, da bi u njima i po njima ostvarivao svoje kraljevstvo. Pozvao je djedove, bake i starije osobe da prihvate tu ulogu i svakodnevno budu vjerni Bogu u tom svom, ljudski gledano beznačajnom poslanju, te je na njih i sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov, s molbom da Bog od nas otkloni sve opasnosti nevremena, da možemo živjeti u miru, hvaleći ga i slaveći za sva dobra koja primamo.

Izvor: Požeška biskupija