Na blagdan sv. Marije Magdalene, zaštitnice grada Gospića, u subotu 22. srpnja, biskup gospićko-senjski Zdenko Križić predvodio je središnje misno slavlje u gospićkoj katedrali. Koncelebrirali su: domaći župnik Anto Knežević, kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, preč. Nikola Turkalj, ravnatelj Caritasa vlč. Luka Blažević, mons. Mile Čančar, o. Domagoj Jelača i svećenici u miru vlč. Mile Rajković i mons. Mile Pecić.
Asistirali su bogoslovi: Marko Butković, Petar Huseinović, Karlo Špoljarić i brat Boško Roguljić a ministrirali su Stjepan Milković i Mateo Devčić.
Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića.
Na početku misnog slavlja biskup mons. Križić pozdravio sve prisutne vjernike te im čestitao Dan Grada Gospića, posebno je pozdravio gradonačelnika Karla Starčevića, njegove suradnike te sve koji su sudjelovali u procesiji noseći sliku Marije Magdalene.
Biskup je propovijed započeo govoreći o povijesti katedrale i župe; „Na blagdan svete Marije Magdalene 1999. je posvećena ova naša crkva koja je, kao i naš narod, teško stradala u Domovinskom ratu. Bila je, kao i u svim drugim mjestima, omiljena meta srpskih agresora. Nerazumljiva je ta tolika želja agresora da uništava crkve i kapele, mjesta molitve i slavljenja Boga. Ova crkva je stradala na blagdan Žalosne Gospe. Koje li simbolike! Gospina crkva stradava na dan Žalosne Gospe. Ali uvijek iznova možemo vidjetikako je vjera ta koja gradi i srušeno podiže, i zato je puno jača od mržnje koja ruši i razara. Stara crkva, koja je zapaljena i srušena 1991., izgrađena je prije 240 godina, 1783. Gradnja je započeta dvije godine prije na mjestu dotadašnje srušene crkve svetog Ivana čiji je kamen iskorišten za gradnju ove crkve. Prema odluci cara Josipa II o gradnji se brinula vojna vlast, ali je morala sudjelovati i općina. Zahvaljujući državnoj pomoći koju je odobrio sam car Josip II, crkva je tako brzo sagrađena, a zbog njegove pomoći u gradnji, crkvi je uz titular Navještenja Marijina dodan i drugi titular: sveti Josip, čije je ime nosio car. U Gospiću, koji je sve više rastao i postajao glavno središte Like, osnovana je župa 1779., a župi su pripala sela Kaniža, Žabica i Lipe. Ova crkva je sagrađena, kao što sam rekao, 1783 i doživjela je kroz povijest podosta stradanja što od ratnih razaranja što od prirodnih nedaća. Ipak se održala preko 200 godina, a nadamo se da će ova obnovljena crkva, koja je posvećena na ovaj dan 1999, izdržati punoduže, daj Bože do kraja ovoga svijeta.“
Biskup je nastavio govoreći o crkvi kao hramu Božjem, kući Božjoj u kojoj On prebiva i u kojoj zove svoju djecu na na susret s Njime; „Božja kuća je mjesto sastanka vjernika s Gospodinom i među sobom. Isus je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, i ja sam među njima“. Ali crkva je i mjesto gdje se izgrađuje zajedništvo vjernih, gdje raste bratstvo i sestrinstvo među vjernicima.“ Nadalje je objasnio kako je baš iz toga razloga važno sudjelovati u svetoj misi; „Misa je mjesto susreta sa Gospodinom, a taj susret uživo ne može se nikako nadomjestiti sa nekim virtualnim susretom.“.
Govoreći o Mariji Magdaleni rekao kako je ona zaštitnica grada Gospića ali i groblja, time je i zaštinica svih stradnja koje su gospićani proživjeli ali i njezinim zagovorom preživjeli. Nastavio je riječima; „Mariju Magdalenu ikonografija često prikazuje kako plače na Isusovom grobu. Prolila je ona dosta suza i na našem groblju zajedno sa Magdalenama našega naroda. Mnoge naše majke i žene su, poput Marije Magdalene, sa rijekom suza tražile svoje ubijene i nestale i nisu ih nalazili. Nisu nikada našle niti njihove grobove gdje bi zapalili svijeće, gdje bi s njima mrtvima porazgovorile i za njih se pomolile. Zato je Magdalena toliko bliska majkama i ženama našeg naroda.“ Poticajući vjernike da prate primjer Marije Magdalene pozao se na evanđeoska čitanja u kojima se vidi ljubav koju je ona gajila prema Isusu i kako je ostala uz Njega, čak i kad su Ga položili u grob. „Ona plače, ali ne napušta grob. Sve ovo govori da je njezina vjera i napose njezina ljubav prema Isusu bila jača od vjere i ljubavi učenika. Zato je ona tako velika, tako sveta."
Svoju homiliju biskup Križić završio je riječima; „Molimo ju da kao zaštitnica našega grada trajno ostane uz naš grad, i nas zagovara kod Gospodina u svim našim potrebama, a osobito potpomaže našu vjeru i našu ljubav prema Isusu, a onda će i naša budućnost biti izvjesnija i sigurnija. Amen.“
Na kraju misnog slavlja, o. Anto Knežević zahvalio se svima koji su pomogli pripremiti slavlje te svima čestitao Dan Grada Gospića.
Izvor: Gospićko-senjska biskupija
