Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak, 3. srpnja u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Orehovici, a zatim na mjesnom groblju i sprovodne obrede za pokojnog vlč. Stjepana Filipca, preminulog u subotu, 1. srpnja u 73. godini života i 48. godini svećeništva u Zagrebu. Koncelebrirali su biskupski vikar i ravnatelj Svećeničkog doma u Sisku mons. Marko Cvitkušić, ravnatelj Svećeničkog doma u Zagrebu mons. Juraj Jerneić, domaći župnik vlč. Josip Ban, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente i dvadesetak svećenika.
Uz obitelj pokojnika i domaće župljane od vlč. Stjepana su se oprostili i župljani župa Divuša, Gvozdansko i Zrin gdje je pokojnik proveo više od polovice svog svećeničkog puta.
U homiliji biskup je rekao kako danas prije svega trebamo biti Bogu zahvalni na vlč. Stjepanu i njegovom svećeničkom životnom putu. „Sigurno da je svaki čovjek jednako vrijedan u Božjim očima. Isto tako i nama je svatko vrijedan i dostajan naše zahvalnosti, ali osobito smo zahvalni za dar svećeništva i za pastire koji vode svoj narod prema Bogu. Čuli smo Riječ Božju gdje sveti Pavao u Poslanici Korinćanima govori da se naš zemaljski dom treba razrušiti, ali da znamo da imamo ruku otvoreni dom na nebu. To je upravo propovijedao i pokojni Stjepan. Sve to vrijeme, tih 48 svećeničkih godina on je bio propovjednik Kraljevstva nebeskog. Dizao je ljude Bogu, upućivao ih kako kroz pošten i moralan život napredovati duhovno i zavrijediti Božje kraljevstvo. Nadamo se da je sada i on taj koji u tom susretu s Bogom prima tu nagradu.
U nastavku podsjetio je i kako u današnjem Evanđelju po Ivanu Isus govori: „ja sam kruh živi“. „Koliko je samo puta naš pokojnik lomio taj kruh života, Krista uskrsnulog prisutnog u euharistiji. Dijelio ga je svojim vjernicima i slavio otajstva Kristove muke i uskrsnuća. Zahvaljujemo Bogu zato što je to bilo svjedočko slavljenje i življenje tog pashalnog misterija kojeg je on sam živio da bi možda i druge privukao i da njima pokaže put vjere i ljubavi“.
Biskup je posvjedočio kako je pokojnik živio požrtvovno darovavši se i posvetivši svoj život hrvatskom Pounju i župama kojima je bio pastir. Nije mislio na sebe, nije gradio karijeru ili stjecao imetak nego se žrtvovao za svoje ljude, Crkvu i Boga. Sada mogu reći kako sam ga pribrojao zboru kanonika, ali on u svojoj skromnosti to nije htio prihvatiti niti javno objaviti. Bio je ponizan i nije se htio s time posebno isticati premda to nije samo čast nego i biskupovo priznanje i zadaća u Crkvi. On je bio zadovoljan s time što je bio župnik i što je mogao služiti kao pastir svome stadu“, poručio je biskup.
Na kraju homilije biskup je prenio i sućut krčkog biskupa Ivice Petanjka koji je u ime prognanih Zrinjana zahvalio župniku Filipcu na njegovoj brizi za Zrin.
Na kraju mise od pokojnika se oprostio i župnik Ban posvjedočivši o njegovom životnom putu i vrlinama koje su ga krasile.
Vlč. Stjepan Filipec rodio se 25. lipnja 1950. u Pustodolu Orehovičkom od roditelja Maksa i Amalije Kobešćak. Osnovnu školu polazio je u Brestovcu Orehovičkom, a sjemenišnu gimnaziju na Šalati. Teološke znanosti je studirao u Zagrebu gdje je 29. lipnja 1975. zaređen za svećenika. Bio je duhovni pomoćnik u Hrvatskom Leskovcu (1975.-1976.), župni vikar u Nedelišću (1976.-1979.), upravitelj župe Divuša (1979.-1983.), subsidijar u Vidovcu (1983.-1985.), upravitelj župe Vidovec (1985.-1996.) i upravitelj župa Jasenovac, Krapje i Lonja (1996.-2002.). Potom je imenovan župnikom u župama Divuša, Gvozdansko i Zrin (2002.-2023.).Bio je član Zaklade za gradnju crkve u Zrinu (2013.-2023.) U lipnju ove godine poslan je iz zdravstvenih razloga na oporavak i zasluženu mirovinu.
Izvor: Sisačka biskupija
