Mons. Josip Đurkan proslavio je svečanim misnim slavljem u nedjelju, 2. srpnja 2023. u Legradu, 50. obljetnicu svećeničkog ređenja. Proslava je započela okupljanjem kod roditeljske kuće od koje su okupljeni župljani Župe Presvetog Trojstva, uz rodbinu mons. Đurkana, krenuli prema parku ispred župne crkve, gdje je slavljena sveta mis.
Na početku slavlja okupljane je pozdravio Ivan Sabolić, načelnik općine Legrad koji je slavljeniku čestitao na obljetnici, te je istaknuo da je općina Legrad mons. Đurkana proglasila počasnim građaninom. O ovoj prigodi monsinjoru je uručena i plaketa.
Okupljene je pozdravio i legradski župnik, vlč. Silvio Košćak. U pozdravu vlč. Košćak je istaknuo: „Jedan život teško se može smjestiti u nekoliko rečenica uvodnoga pozdrava. To se ni ne treba dogoditi, to se ni ne smije dogoditi. Jer ako danas slavimo tvoj život, onda smo promašili bit. Ako danas predstavimo tebe, ni tvoje svećeništvo nije imalo smisla. Ako ćemo govoriti još samo o tebi, tada je ne samo ovo slavlje promašeno, već je i tvoj život bio promašen. Danas smo se ovdje sabrali da svoj pogled usmjerimo prema Kristu Gospodinu. Kao zajednica vjernika okupili smo se da sa zajednicom svetih, mi hodočasnici zemljom i proslavljeni u nebu, slavimo žrtvu Kristovu. Dio te zajednice si i ti Josipe. Povjerenu službu vršio si u raznim crkvenim i društvenim prilikama. Ali uvijek iznova pred svakog od nas, pa i pred tebe u tvojem svećeništvu, stavljan je i još se uvijek postavlja zahtjev kršćanskog života, života u Kristu kojeg upoznajemo i prepoznajemo u Pismu. (…) U ovo današnje slavlje, u njegovu pripremu, uključeni su vjernici onih zajednica u kojima si vršio povjerene ti službe. S pogledom na te Božje ljude, Josipe, imaš danas pravo i obavezu biti zahvalan Bogu što ti je na put života poslao tolike pobožnike – od tvojih roditelja, rodbine, prijatelja i poznanika, župljana i slučajnih prolaznika, biskupa, prezbitera, đakona, bogoslova i časnih sestara, svih ljudi dobre volje – koji nisu gledali na sat, računajući broj izgubljenih trenutaka provedenih u podupiranju onog slabog i neukog, a toliko se toga slabog nađe u svakom svećeničkom životu. Neka prije svega tebi Josipe, a zatim i svakom od nas vjernika, ovo slavlje bude podsjetnik da se za Krista i Crkvu vrijedi boriti, da se za zajednicu vjernika vrijedi žrtvovati i da ta žrtva može biti nagrađena. Ne onim ljudskim, već onim čemu se svi radujmo, a to je susretom s Gospodinom u vječnosti u onoj jedinoj domovini koju kao kršćani imamo, a to je ona nebeska.“
Na slavlju se okupilo desetak svećenika, a prigodnu je homiliju izrekao vlč. Ivan Grbešić. U svojoj homiliji vlč. Grbešić poticajno je govorio o putevima svećeničkog služenja, problemima i snazi u Kristu od kojeg svećenik crpi svoje poslanje: „Važno je da u svojem srcu imamo Boga. Što ti vrijedi, čovječe, ako imaš milijune i daš ih svome sinu, a vjeru mu nisi dao, on će te milijune potrošiti, a izgubit će i sebe i tebe i dušu svoju. Zato je važna naša ukorijenjenost u Kristu. U njemu ćemo donijeti rod koji opstaje. Kada su roditelji Franjo i Katarina 22. kolovoza 1947. ovdje u Legradu na svijet donijeli malenog Josipa, sigurno su se pitali što li će biti od ovoga djeteta. Jer Josip je upisao Prvomajsku tehničku školu, i roditelji nisu bili zadovolji s time što je on osjetio u duši. Umjesto da obrađuje kovinu i željezo, uputio ga je Bog da obrađuje ljudska srca i duše u duhovnom zvanju.“ Vlč. Grbešić istaknuo je da Bog u našim životima na sasvim jednostavne načine progovara ljudskim srcima. Roditelji su mu, iako isprava tužni jer sin jedinac odlazi u svećenike, ipak su bili radosni što sina dovode do oltara. Grbešić je ponovio riječi kardinala Kuharića o svećeniku: „Svećenik je knjiga iz koje ljudi žele čitati evanđelje. On je osoba u kojoj ljudi žele susresti dobrotu i ljubav Kristovu. Ako to već mora biti svaki kršćanin, onda to posebnom obavezom mora biti onaj koji je ušao u spasiteljsko služenje. Osim toga, kad razmislimo da je na savjest svećenika položena vječna sudbina njegove braće, onda shvaćamo koliko je to zvanje odgovorno i koliku savjesnost zahtjeva.“
Na kraju svete mise, mons. Đurkan zahvalio je svima onim osobama, a mnoge su već dio nebeske Crkve, koje su ugradile svoj život u njegovo svećeništvo, od poglavara i profesora do vjernika kojima je bio poslan. Ujedno je zahvalio i svima koji su pripremili slavlje obljetnice. Nakon svete mise u društvenom domu u Legradu uslijedila je akademija u čast jubilarcu tijekom koje je prikazan svećenički put mons. Đurkana, a predstavljena je i njegova autobiografska knjiga Životni put jednog svećenika.
Župa Legrad
Izvor: Varaždinska biskupija
