Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2023. tijekom svečanog euharistijskog slavlja đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić je polaganjem ruku i posvetnom molitvom zaredio četvoricu novih svećenika. Za svećenike Đakovačko osječke nadbiskupije zaređeni su: Domagoj Brkić (Župa sv. Katarine, djevice i mučenice, Nijemci), Antonio Pekić (Župa Blažene Djevice Marije, Nova Kapela) te Vladimir Sabo (Župa Uzvišenja sv. Križa, Ladimirevci). Josip Brnjić zaređen je za Družbu Duha Svetoga (Župa Bezgrešnog Srca Marijina, Slavonski Brod).
Uz predvoditelja slavlja, nadbiskupa Đuru, u koncelebraciji su bili pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, nadbiskup u miru Marin Srakić i sedamdesetak svećenika. Posluživao je trajni đakon Ivan Tutiš. Nadbiskup je na početku misnoga slavlja podsjetio kako zajedno s čitavom Crkvom slavimo svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla. Sv. Petar, apostol, nebeski je zaštitnik katedrale i Prvostolnoga kaptola u Đakovu. Članovima Prvostolnog kaptola čestitao je 250. obljetnicu života i djelovanja te drevne i zaslužne ustanove u mjesnoj Crkvi. Također je podsjetio da slavimo i zaštitnike konkatedrale u Osijeku te zaštitnike gradova Đakova i Osijeka, koji su prvo i drugo sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Naglasio je da je svećeničko ređenje četvorice đakona za svećenike radost za Bogoslovno sjemenište, za Katolički bogoslovni fakultet, za ustanove redovničke formacije i studija kroz koje je prošao mladomisnik misionar, za obitelji i župe ređenika i za čitavu Nadbiskupiju te za Družbu Duha Svetoga. Potom je nadbiskup pozdravio mons. Ivana Ćurića, pom. biskupa i generalnog vikara; nadbiskupa metropolita u miru mons. Marina Srakića; zajednicu Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, sve bogoslove i odgojitelje na čelu s rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem; akademsku zajednicu Katoličkog bogoslovnog fakulteta, sve studente i profesore, na čelu s vršiteljem službe dekana prof. dr. Ivicom Ragužem; kao i sve svećenike – predstavnike Družbe Duha Svetoga i bogoslove iste Družbe. Pozdravio je sve svećenike koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, svećenike članove Družbe Duha Svetoga prispjele na ovo ređenje, (mladomisnike iz drugih biskupija) te sve umirovljene svećenike, obitelji, roditelje braću i sestre ređenika, sve druge svećenike, župljane župa u kojima su mladomisnici obavljali đakonski praktikum, Đakovčane i sve hodočasnike okupljene u katedrali.
„I u ime svih nas, s radošću pozdravljam vas, dragi mladomisnici, koji danas zagledani u Krista Gospodina, poput sv. Petra i Pavla, stavljate čitav svoj život, svoje biće; sve što imate i što jeste.“
U homiliji nadbiskup Đuro je govorio o Petrovu hrabrom svjedočenju vjere i molitvi Crkve o Petrovoj ispovijesti vjere: „Za Petra Isus nije neki od proroka, već Prorok, Božji poslanik, Mesija, „Sin Boga živoga“. I unatoč njegovoj malovjernosti (usp. Mt 14,3l) i neshvaćanju Mesije patnika (16,22-28), unatoč Petrovoj slabosti u Getsemanskom vrtu (26,36-46) i trostrukom odricanju od Isusa (26,34.57.69-70), Petar je uvijek predstavljen kao glasnik ostalih učenika. Petrova ispovijest vjere nije puki ljudski čin („tijelo i krv“), već je ovisna o vjeri i obavijena milošću „Oca koji je na nebesima“ (usp. Iv 1,13). I ovdje gore u vijencu kupole naše katedrale stoje na latinskom jeziku napisane Isusove riječi Petru da će biti postavljen temeljem Crkve u svim vremenima: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,18-19). Petru Isus obećava kako „ni vrata paklena neće nadvladati“ Crkvu, a ne obrnuto. Crkva nije Petrova, nego Kristova, iako je Petar vidljivi princip jedinstva u Crkvi, njezin prvi učitelj i pastir, apostol koji odlučuje o moralnim vrijednostima i donosi konačan pravorijek naših ljudskih izbora, ali to nikad ne čini po svojoj vlastitoj pameti, po svome osobnome sudu, po vlastitom „tijelu i krvi“, nego obavijen milošću, podložan i u skladu s Kristovim Evanđeljem. Petar je podvrgnut Evanđelju, a ne sadržaj evanđeoske poruke Petru.“
Zatim je nadbiskup nastavio: „I današnji nam apostolski prvaci Petar i Pavao poručuju da nije važno u kojem će trenutku našega života Bog pomilovati naše srce i pozvati nas na obraćenje. Važno je da prihvatimo nježni šapat Božjeg poziva, da odbacimo sve grešno i nevaljalo te krenemo za Kristom, darujući mu velikodušno i samoprijegorno čitavo svoje biće i srce, sve do prolijevanja vlastite krvi i slobode mučeničke smrti“ – a potom se obratio ređenicima:
„Dragi ređenici, Isus daje Petru novo ime: “Ti si Petar – Stijena”, daje mu novu važnost i određuje službu u svome mesijanskom projektu i poslanju. Riječ je o Isusovom pozivu koji nije plod bioloških mehanizama, koji nije rezultat društvenih procesa niti ekonomskih uvjeta, nije određen tijelom i krvlju, nego Božjom milošću, Božjim omogućavanjem nama ljudima da sudjelujemo u Kristovoj službi i poslanju, u identitetu “stijene” i “zaglavnoga kamena” u ostvarenju njegova nauma spasenja u našoj ljudskoj povijesti.
Ta Isusova riječ danas se ostvaruje i na vama: “A ja tebi Šimune, Josipe, Domagoje, Antonio, Vladimire kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni gradit ću Crkvu svoju.” Njegova riječ i njegov poziv doveli su vas do ovoga trenutka, do svećeničkoga ređenja. Gospodin Vas poziva da se unatoč svojim slabostima i nedostacima pridružite Petru i Pavlu u naviještanju evanđelja i poučavanju, u posvećivanju i u nesebičnom velikodušnom služenju, te u razabiranju (odnosno u odrješivanju i vezanju) onoga što jest i što nije u skladu s dubokom, trajnom i nepromjenjivom istinom Božje objave. On ima povjerenja u vas, obdario vas je ključnim znanjima i sposobnostima te vas – kao i Petra i Pavla – smatra sposobnima da budete dionici njegova spasenjskog djelovanja te usmjeravate ovaj svijet i ljude međusobnom zajedništvu i zajedništvu s njime“- zaključio je nadbiskup Đuro.
Ulijedio je obred ređenja, polaganje ruku nadbiskupa, biskupa a zatim i svih prisutnih svećenika te posvetna molitva, oblačenje misnoga ruha te je euharistijska služba nastavljena s četvoricom novih svećenika.
Na kraju misnoga slavlja o. Paul Abass Karmoh, CSSp, župnik u Podvinju pročitao je čestitku mladomisniku Brnjiću koju je iz Rima u ime Generalnog vijeća Družbe Duha Svetoga uputio p. Marc Botzung, CSSp. Između ostaloga u čestitci stoji: „Kao misionari Družbe, zahvalni smo Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i obiteljima naše mlade subraće na njihovoj velikodušnosti i sudjelovanju u univerzalnom poslanju Crkve izvan granica vaše zemlje i nadbiskupije. To je stvarni primjer kako biti živim svjedocima Krista i braćom svima (Fratelli tuti), a kako nas papa Franjo poziva da budemo. Neka im Gospodin dade snage da ponizno i radosno ispune njegovo poslanje.“
Svečano euharistijsko slavlje pjesmom je pratio Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ive Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.
Tekst i foto: J. Hrehorović/M. Kuvezdanin
