Biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik Župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu preč. Anđelko Košćak proslavio je u srijedu, 28. lipnja, 25. obljetnicu svećeništva misom u istoimenoj župi.
Misno slavlje predvodio je slavljenik uz koncelebraciju vlč. dr. Jakova Rađe, profesora na KBF-u u Zagrebu i promicatelja duhovnih zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji, zlatomisnika vlč. Josipa Horvata te u zajedništvu sa svećenicima iz biskupskog ordinarijata u Varaždinu i svećenicima s kojima je djelovao u sjemeništu i bogosloviji u Zagrebu.
„Okupila nas je vjera prema Bogu i čovjeku oko stola Gospodnjega. To danas svjedočimo jer je to naše poslanje. Radujem se što danas s vama mogu proslaviti 25. obljetnicu svećeništva. Htio sam to proslaviti s vama, radi vas i vjerujem da se veselite današnjem danu. Potičem vas da budemo zahvalni Bogu za svoj život i život svojih bližnjih“, rekao je uvodeći u misno slavlje preč. Košćak.
Na misi je propovijedao vlč. Rađa koji se osvrnuo na evanđelje dana koje govori o lažnim prorocima. Rekao je da prava opasnost dolazi onda kad prorok ne čini ono što govori. „To nije neka opasnost, to je najvažnija opasnost našega života. Isus ne govori samo o svećenicima, redovnicima, nego o svima nama. Svima nam se dogodilo da naš život ne odražava ono što vjerujemo. Ne zato što smo zli, nego zato što je to što vjerujemo toliko uzvišeno i veliko, da mi pred tim ostajemo siromašni, krhki i nedostatni“, rekao je propovjednik.
„Kad kažemo da idemo na misu, slušamo propovijedi, ističemo da smo katolici i vjernici, zapravo činimo sve ono što se od nas traži izvana. A ako to nije usklađeno s našom nutrinom, s našim djelima, tješimo se da to nije važno. Svi smo se našli u takvom razmišljanju, ali kad to pretvorimo u životni stil, onda nam Isus kaže da smo lažni proroci“, istaknuo je vlč. Rađa.
„Istinski prorok pred Božjom riječi stoji siromašan i svoj život usklađuje s Božjom riječi. Kad govori, najprije sebi govori i zna da je on prvi pozvan na promjenu, na obraćenje“, nastavio je.
„Ako primijetiš u nekoj fazi života da si se umorio od ljubavi, opraštanja, služenja, života za druge, znaj da moraš nešto odrezati jer postoji neki višak koji smeta. Ako nisi sretan, nije da ti nešto nedostaje, nego nečega imaš previše što moraš ukloniti iz svoga života“, dodao je.
Kazao je da evanđelje nije tu da bi nekoga prozivalo ili obeshrabrilo, nego je tu da „naučimo da se nikad ne poistovjećujemo sa zlom koje činimo, da ne kažemo da nam ništa ne ide od ruke, da nismo ni za što dobri. Ono nas poziva da neke stvari u svom životu odrežemo, uklonimo. To je preduvjet da bismo mogli živjeti sretnije i slobodnije i da ljudi oko nas zajedno s nama žive sretnije. Ovo evanđelje je jedan hod“, naglasio je vlč. Rađa.
Potom se osvrnuo na prvo čitanje koje govori o Abramu koji se u jednom trenutku svog života obeshrabrio jer nikako nije mogao postati otac, nije primio zemlju koju mu je Bog obećao. „Kad se Abram našao u toj situaciji, riječ Božja došla mu je u viđenju: 'Ne boj se Abrame. Ja sam tvoja zaštita. Tvoja nagrada bit će velika'.
Predivno je da, dok danas slavimo 25. obljetnicu svećeništva, je Bog u središte ovog slavlja stavio pripovijest o jednom čovjeku koji ponovno pronalazi radost, put i svjetlost onda kad mu nije lako. Bog ga podsjeća na ono što mu je rekao. Abram je povjeravao Bogu i uračuna mu se u pravednost, a prevedenost je plod povjerenja u Boga“, istaknuo je.
Na kraju se obratio slavljeniku želeći mu da bude poput Abrahama, da povjeruje Božjoj riječi koja će ga uvijek podizati i nositi u svećeničkom pozivu. „Iduću polovicu, idućih 25 godina, Gospodin će ti biti vjeran kao do sada. Danas te podsjeća na svoja obećanja, o plodnosti, vjernosti, vodstvu, o tome da nas nikada ne napušta“, zaključio je vlč. Rađa.
Nakon misnog slavlja dar uime Župe te nekoliko riječi zahvale župniku preč. Košćaku uputila je vjeroučiteljica Monika Filajdić:
„Okupljeni oko stola ljubavi i zajedništva izričemo Vam čestitke što ste danas ovom svetom misnom žrtvom zahvalili Bogu za svoj srebrni jubilej i proslavili 25 godina svećeničkog služenja.
Prvo upućujemo zahvalu dragome Bogu na ovome danu. Svaka naša molitva i zahvala upućena je upravo Njemu. Ponajprije zato što ste se odazvali na Njegov poziv i postali svećenik. Odabrali ste služiti drugima te biti prvi svjedok Isusa Krista.
Kroz ovih 25 godina prošli ste mnoge službe koje su zahtijevale od vas određene žrtve, odricanja i rada, ali i koje su vas oplemenile, ispunile i formirale u osobu na kojoj se prepoznaje da svoje svećeništvo živi s Kristom. Nakon određenih godina svećeničkog života pozvani ste i došli ste u našu župu okušati se u izazovima službe župnika. Svi ćemo se složiti da je zahtjevno, ali po svemu sudeći Vama je dobro krenulo. Stoga Vam zahvaljujemo na svakoj inicijativi, pomoći i molitvi. Hvala za svaku suradnju, svaku brigu i žrtvu i na svemu onome što nas još čeka – hvala!
Darujemo Vam otvorena srca kao odgovor na vaše predanje nama i molimo da Vam u nasljedovanju Krista bude na pomoć Blažena Djevica Marija i naši župni zaštitnici sveti Petar i sveti Pavao.
Jedan svećenik je rekao 'Teško je postati svećenik, a još teže ostati', zato molimo Gospodina da bude i dalje snažno uz Vas te Vam još jednom čestitamo i želimo obilje Božjeg blagoslova i milosti!“
Zahvalivši na daru koji je primio od župljana, slavljenik se obratio zajednici.
„Draga braćo i sestre, ne mogu ne primijetiti djecu ovdje ispred oltara i svugdje po crkvi. I dok njih vidimo onda nam je lijepo, doista ćemo reći da radosno slavimo Boga. Mi koji imamo određeno iskustvo vjere činimo to zato da bismo što bolje i što ljepše ono što živimo, što jesmo, prenijeli najmanjima, djeci, mladima. To nam je nekako poslanje koje želimo živjeti i svaki svećenik koji dolazi na župu vršeći župničku ili kapelansku službu zapravo uvijek želi biti nekako blizu onima koji su doista potrebni tog primjera, poticaja, ohrabrenja i tako dalje“, poručio je preč. Košćak.
„Od srca zahvaljujem današnjem propovjedniku. Vidio sam na vama da 'niste trepnuli'. Vjerujem da su vam srce i duša puna propovijedi, ali također i cijelog misnog slavlja i da ćete doista s jednim obogaćenje i radošću poći iz ove crkve, vjerujem još uvijek prebirući ono što ste i slušali kako u riječi Božjoj tako i propovijedi koja je bila sva crpljena u riječi Božjoj“, rekao je.
Zahvalio je i svim svećenicima koji su zajedno s njim slavili 25. obljetnicu svećeništva zapravo s njim kroz godine bili povezani po službama koje je dosad obavljao, kako u Varaždinskoj biskupiji tako i u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao odgojitelj i rektor.
„Ponajprije, jasno, u svemu zahvaljujem dobrome Bogu koji mi je podario svećeništvo kao dar. K tome pristupam doista kao daru i svakog dana kada započinjem dan molitvom, upravo toga želim biti svjestan i u tom duhu živjeti i u tome duhu i zahvaljujem dobrome Bogu i na mojim roditeljima, pokojnom ocu Alojziju i majci Mariji koja je ovdje nazočna, koji su bili otvoreni daru života te su nas troje djece, Velimira, Snježanu i mene, ljubavlju i primjerom života usmjeravali stazom života“, istaknuo je slavljenik koji je zahvalio i ostatku uže i šire obitelji, rodbini, svojim župnicima i profesorima.
Sjetio se i prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja koji ga je zaredio za đakona, a potom i za prezbitera. Na koncu je zahvalio svim dobrim ljudima koje je susretao tijekom života, a posebno se obratio i nazočnim planinarima s kojima rado ponedjeljkom planinari.
Nakon svih dosadašnjih službi preč. Košćak ističe kako mu je sve draže biti župnikom u Župi Mačkovec koju prepoznaje kao živu i djelatnu. „U tome duhu zahvaljujem svima na svemu onome što ste ovih dana učinili i za ovo slavlje i za trodnevnicu i za sutrašnje slavlje naših župnih zaštitnika sv. Petra i Pavla. I dalje se preporučam u vaše molitve“, rekao je slavljenik.
Župljani su se nakon mise zajedno sa župnikom i ostalim svećenicima uputili na župni dvor gdje su nastavili slavlje 25. obljetnice svećeništva preč. Košćaka.
Tekst i foto: Branimir Gubić
Izvor: Varaždinska biskupija
