Gledati u Isusovo Presveto Srce pomaže nam otkriti kakvo bi trebalo biti naše srce i u odnosu prema Bogu koji nas ljubi i na čiju ljubav smo pozvani odgovoriti ljubavlju. Takvom ljubavlju kakvom nas ljubi Božje presveto srce, pozvani smo ljubiti jedni druge. Pozvani smo i poslani ljubiti onako kako nas ljubi Bog u Isusu Kristu, istaknuo je riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodeći na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 16. lipnja, svečano liturgijsko slavlje u istoimenog župnoj crkvi na Zametu. Ovime je ova riječka Župa ujedno proslavila 110. obljetnicu svoje župne crkve, a pod misom je nadbiskup posvetio novi oltar. Na misi su suslavili župnik Mate Samardžić, župni vikar Šime Marinović, nekadašnji župnik Mirko Vukoja, župnik Župe Kantrida Vjekoslav Kovač te gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar Trsatskog svetišta Krunoslav Kocijan. Na misi je sudjelovao i autor novog oltara, isusovac Zdenko Vidović.
Definicija Boga i načina kako je iskazao svoju ljubav prema nama iskazana je u pročitanim liturgijskim čitanjima (Pnz 7,6-11; Ps 103,1-4.6-8.10; 1Iv 4,7-16; Mt 11,25-30), no da bismo ih razumjeli, potrebno je prisjetiti što znači pojam ‘srce’. Ono nije samo fizički organ, pumpa koja pokreće krvotok i omogućava nam život. Nije ni mjesto osjećaja (iako je i to ). U biblijskom smislu ono je središte čovjeka. U Bibliji ljudi misle i odlučuju srcem, rekao je nadbiskup, i kao primjer naveo Mariju koja u srcu ‘protresa i razmišlja o onome što se događa’. To se primijenjuje i na Boga koji ima srce koje misli, ljubi i koje može biti i ožalošćeno. On nije nezainteresirani Bog. On se uključuje u ljudsku povijest i nikada ne odustaje od ljudi. Biblija je zapravo povijest Božjih pokušaja s čovjekom i za čovjekom. Misli Njegove uvijek su vođene prema spasenju ljudi i vrhunac tih nastojanja dogodio se u Isusu Kristu. Do Isusa smo o Bogu i njegovom srcu koje ljubi ljude, čuli po čuvenju. No, po Isusu je to postalo stvarnost i dostupno svima. Ljubav Božja po Isusu je postala opipljiva, poručio je nadbiskup dodajući da je simbol i znak te Božje ljubavi Isusovo presveto srce u kojemu je sadržan cijeli Isus, njegova osoba, ono što je govorio i činio, ali i njegovi najintimniji osjećaji.
U njemu smo, nastavio je propovjednik, upoznali Boga koji je suosjećajan i ima milosrdno srce. To je objava našeg Boga i to simbolizira naziv Presveto Srce Isusovo. U nastavku je istaknuo da štovanje Presvetog Srca Isusova obvezuje. Vjerovati u Boga koji je Ljubav, kojemu je stalo do nas, koji se u Isusu prignuo nad našu bijedu, koji nas je prvi ljubio, to nas obvezuje. Mi u Presvetom Srcu Isusovom otkrivamo Božje srce i Božju ljubav prema nama koja nema granica i kojoj je jedini interes naše dobro, naše spasenje. Istovremeno nam to štovanje pomaže otkriti našu zadaću, naše poslanje kojem bismo trebali težiti kao oni koji su spoznali Božju ljubav prema nama i povjerovali joj i u čijim srcima je Isusovo probodeno srce, a po sakramentima razlivena Božja ljubav. Gledati u Isusovo Presveto Srce pomaže nam otkriti kakvo bi trebalo biti naše srce i u odnosu prema Bogu koji nas ljubi i na čiju ljubav smo pozvani odgovoriti ljubavlju. Takvom ljubavlju kakvom nas ljubi Božje presveto srce, pozvani smo ljubiti jedni druge. Pozvani smo i poslani ljubiti onako kako nas ljubi Bog u Isusu Kristu, istaknuo je nadbiskup.
Citirajući ulomak iz pročitanog evanđelja: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«, pojasnio je da riječ ‘jaram’ znači ‘ljubav’. I zato je jaram sladak, rekao je nadbiskup. U ljubavi i s ljubavlju sposobni smo za velika djela. Kad ljubimo, ništa nam nije teško. ‘Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim’, govori Gospodin. Od njega se možemo učiti ljubavi potpunoj do kraja, kazao je propovjednik.
Zaključujući je poručio da novi oltar u zametskoj crkvi treba iz Euharistije u Euharistiju postati znak Božje ljubavi koja se prelijeva na cijelu zajednicu i na sve nas. Isus i njegovo presveto srce su nam nadahnuće i put. I mi poput njega trebamo imati srce jedni za druge, srce za sve ljude. U našem srcu trebaju svaki brat i sestra naći mjesto. Trebamo se o tome naučiti od Isusa, kakav je naš Bog i kakvi mi trebamo biti prema našoj braći i sestrama. Trebamo imati široko srce poput Boga. No, znamo da to ne možemo sami, ali Bog nas po Duhu širi i na ovom oltaru širi otajstvo svoje ljubavi, a po pričesti želi naše srce proširiti. Ono što nama nije moguće, Bogu je moguće, ali moramo htjeti i moliti, poručio je nadbiskup i propovijed zaključio zazivom, a u čemu su mu se pridružili i mnogobrojni okupljeni vjernici: „Isuse, blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.“
Ovim liturgijskim slavljem ova zametska Župa proslavila je 110. obljetnicu blagoslova svoje župne crkve, a pod misom je posvećen i novi oltar, rad isusovca Zdenka Vidovića. Umjetnik je podnožje otara izradio iz stabla masline iz Portugala, a oltarnu ploču u kombinaciji drveta i crvenog oniksa iz Pakistana. U ploču su ugrađene moći sv. Ignacija Loyolskoga, dobivene iz Vatikana povodom jubileja 500. godina od obraćenja sv. Ignacija.
Uz ovu proslavu ova Župa u 2023. godini slavi 25. godina Župe te 65 godina kako oci isusovci u ovoj crkvi djeluju.
Izvor: Riječka nadbiskupija
