Jubilej 25

Apostolski nuncij u RH mons. Giorgio Lingua predvodio je svečanu euharistiju o 650. obljetnici svetišta Gospe Šumanovačke, u subotu 17. lipnja 2023. u Šumanovcima, župa Gunja. Od ranoga jutra u svetište su se slijevale rijeke ljudi hrleći Majci dobre nade i iznoseći joj svoje potrebe i zahvale za 6 i pol stoljeća njezine prisutnosti na krajnjem istoku Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz nuncija koncelebrirali su Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, Ivan Ćurić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, Željko Šimić, drenovački dekan i župnik u Drenovcima, Ivan Živić, domaći župnik i još 30 svećenika. U misnom slavlju sudjelovalo je i mnoštvo ministranata iz cijelog drenovačkog dekanata.

Po dolasku u Svetište apostolski nuncij, nadbiskup Đuro, biskup Ivan i župnik Živić kratko su se pomolili u crkvi i pozdravili Gospu.

Slavlje je započelo velikom procesijom koju su predvodili ministranti, osobe u narodnim nošnjama s prikaznim darovima, vatrogasci, časne sestre, zatim bogoslovi, đakoni, svećenici, biskupi, apostolski nuncij, zatim djeca, mladići i djevojke, žene i muškarci, starije osobe iz svih župa Drenovačkoga dekanata obučeni u narodne nošenje noseći okićeni kip Gospe Šumanovačke – Majke dobre nade i združeni zbor iz svih župa Drenovačkog dekanata.

Nadbiskup Đuro uputio je pozdravnu riječ prije početka misnoga slavlja. „Okupili smo se, draga braćo i sestre, dragi hodočasnici oko Gospe Šumanovačke o 650. obljetnici njezina svetišta. Ono je srce i duša Cvelferije i Županjske Posavine. Predstavlja duhovnu kolijevku i simbol katoličkog te hrvatskog identiteta naših predaka kroz 650 godina minule povijesti. Šumanovačko je svetište naša duhovna oaza u kojoj bacamo pogled na onu koja je Majka i Uzor Crkve i na nebo uznesena Majka dobre nade, koja nam u svim našim životnim poteškoćama svjedoči da smo ljubljeni sinovi i kćeri nebeskoga Oca te da je konačni cilj našega životnog hodočašća zajedništvo s Trojedinim Bogom.

Radostan sam što o 650. obljetnici ovoga Svetišta mogu među nama hodočasnicima, u Vaše, župnikovo i svoje ime pozdraviti jednog osobitog hodočasnika: preuzvišenog gospodina mons. Giorgia Lingua-u, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj.

Preuzvišeni gospodine, ovaj je kraj tromeđa: u Hrvatskoj, a u neposrednoj blizini su na Jugu rijeka Sava i granica s Bosnom i Hercegovinom, a na Istoku je granica s Republikom Srbijom. Poslije nedavnog rata, zbog gospodarskih poteškoća i nezaposlenosti na ovim se prostorima drastično smanjio broj stanovnika. Iseljavanje velikoga broja stanovništva pospješila je velika poplava 2014. godine, a olakšao ulazak Hrvatske u Europsku uniju. No, svetište se posljednjih godina, iako se uvelike smanjio broj hodočasnika iz Bosanske Posavine, još snažnije afirmiralo kao lokalna duhovna oaza te se povećao broj hodočasnika iz šireg područja Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema. Hvala Vam što ste došli na ovu tromeđu i među ovaj Božji narod, koji s puno ljubavi časti Blaženu Djevicu Mariju. Molimo Vas da Svetom Ocu prenesete sinovsku odanost i ljubav svih vjernika ovoga kraja i našu molitvenu blizinu za njegov što brži potpuni zdravstveni oporavak te crkveno zajedništvo s njime na putu sinodalne obnove čitave Crkve.“

Zatim je nadbiskup Đuro pozdravio pomoćnog biskupa Ivana, sve svećenike, redovnike i redovnice, gunjanskog efendiju Idriza Bešića, vukovarsko-srijemskog župana Damira Dekanića, načelnika općine Gunja Antu Gutića te predstavnike političkog, gospodarskog, prosvjetnog i kulturnog života, predstavnike hrvatskih branitelja, Hrvatske vojske i Policije te predstavnike medija i sve hodočasnike.

Čestitajući jubilej zahvalio je župniku vlč. Ivanu Živiću, župljanima, nositeljima lokalne i regionalne političke vlasti i subjektima gospodarskoga života, župnikovom suradniku Dragi Iličiću za osobiti trud kojega je kao autor uložio u nedavno objavljenu monografiju o Šumanovačkom svetištu. Zahvalio je časnim sestrama Naše Gospe i članovima Župnog pastoralnog te Župnog ekonomskog vijeća, svim hodočasnicima, pojedincima i skupinama, koji su na razne načine podržavali župnika vlč. Ivana. Također je izrekao zahvalu i svim vjernicima i svećenicima Drenovačkog dekanata.

Djevojka u nošnji predala je cvijeće mons. Linguvi kao znak dobrodošlice i zahvale za dolazak u Šumanovačko svetište. U svojoj homiliji Nuncij se spomenuo povijesnog nastanka Svetišta te legende o Anne Antoniutti, boli jedne majke koja se suočava sa smrću kćerke i duhovnim umiranjem sina te je sama shrvana tugom oslijepila. Zatim je Nuncij nastavio „Pomislimo samo na to kolike majke plaču i na ovim prostorima, i ne samo u prošlosti, zbog tjelesne ili duhovne smrti svoje djece! Djece koja su poginula u ratu ili su bila žrtve raznih nesreća, djece koja su se udaljila od Crkve, a možda čak i od Boga. Plač majki, u tami njihove boli, ponekad ne može utješiti nitko osim druge Majke, one koja je vlastitim očima vidjela umiranje svojega Sina, nepravedno osuđenoga i pribijenoga na križ. Samo Marija zna kako utješiti plač majke. Samo Gospa može u potpunosti razumjeti bol zbog gubitka sina ili kćeri. Ona koja je doživjela i na vlastitoj koži iskusila Šimunovo proročanstvo kada joj je rekao: „A i tebi će samoj mač probosti dušu“ (Lk 2,35). Koliko li majki osjeća da im srce probija bol jer ne mogu ništa učiniti za svoju djecu!

U Evanđelju smo čuli strašne riječi koje je Isus uputio svojoj Majci Mariji: „Ženo, evo ti sina!“ Kažem strašne jer se čine kao riječi utjehe. No možete li zamisliti agoniju majke kada joj se kaže da njezin sin više nije njezin sin i da se stoga mora utješiti drugim? Da bi tragedija bila još veća, Isus je više niti ne naziva mamom, on joj jednostavno kaže: „Ženo.“ Podno križa Marija gubi majčinstvo nad Isusom. Gubitak je zatim potvrđen riječima upućenima Ivanu: „Sine, evo tvoje majke!“ Ono što se na prvu čini kao utjeha, zapravo je poput uboda nožem. To je mač kojega je prorekao Šimun da će joj probosti dušu. Ipak, upravo u tom trenutku, po toj bolnoj rani, Marija postaje naša majka, majka čovječanstva… Bol nikada nije beskorisna, nikada nije besmislena, uvijek donosi ploda! Čak i onda kada je ne uspijevamo razumjeti.

Povjerimo Mariji sve majke koje pate i koje ne uspijevaju razumjeti smisao svoje patnje. Vidjeli smo mnogo puta da naše riječi nisu dovoljne da ih utješimo, doživjeli smo mnogo puta da ne znamo što reći u određenim trenucima. Samo ih Marija može utješiti! Zazovimo Majku dobre nade da utješi plač majki i da im podari novu nadu! Suze koje majka isplače blagoslov su za njezinu djecu! Blagoslovljena voda koju majke koriste, često su njihove same suze! Snaga suza! S jedne su strane znak naše bespomoćnosti, plačemo kada više ne možemo ništa učiniti, s druge su strane molba Onome koji jedini ima moć. To su riječi onih koji su očajni, onih koji znaju da ne mogu dobiti nikakvu pomoć osim Odozgor.“

Zatim je Nuncij svjedočio o smrti svoje majke i vrijednosti tišine, rekao je da primjeri govore više od riječi i da nije važno što govorimo nego kako živimo te da majčine suze za svoju djecu pred Bogom ne ostaju izguljene. Zaključujući homiliju mons. Lingua je poručio: „Bogu su suze dragocjene. Psalmist kaže da ih Bog sabire, i ne samo sabire: kaže da ih zapisuje u svojoj knjizi! Na kraju života pogledat će koliko smo suza isplakali! Kada ne znamo što bismo rekli, kada ne znamo kako utješiti, naše suze govore na vrlo učinkovit način. Upravo njima izražavamo svoju solidarnost više od bilo koje druge riječi. Molimo za sve one koji u ovo svetište dolaze očiju natečenih od suza, da se ne boje prepustiti u Gospino naručje. Ona, Majka dobre nade, pronaći će riječi kojima će ih utješiti. I vratimo se kućama uzevši Mariju sa sobom, kao što je to učinio Ivan koji ju je od toga trenutka uzeo sa sobom. Ona će nas znati utješiti. Majko dobre nade, moli za nas!“

Uslijedila je molitva vjernika i prinos darova koje su na oltar donijeli vjernici iz župa Drenovačkog dekanata obučeni u narodne nošnje, a molitvu prinosa darova su pratili tamburaši laganim zvonom slavonskih tambura. Pred završetak svečanoga misnoga slavlja vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova u Gunji i upravitelj Šumanovačkog svetišta pozdravio je i zahvalio nunciju Giorgiu Lingvu te ga zamolio da pozdrave prenese i papi Franji, a župljani su mu uručili darove: šokački otarak, kip Gospe Šumanovačke i slatku košaru. Također je pozdravio i nadbiskupa Đuru i biskupa Ivana koji su također darovani šokačkim otarkom. Pozdravio je sve druge uvažene goste i hodočasnike i sve koji su pridonijeli dostojanstvenom i velebnom slavlju 650. obljetnice drage Gospe Šumanovačke. Zahvalio je i Gospi za 6,5 stoljeća njezine prisutnosti u svetištu. Hvalu je izrekao svim od najmanjih do najvećih donatora koji su pridonijeli obnovi Svetišta. Zatim je izrekao problem s kojima se susreću u Svetištu a to je nedostatak kvalitetnog napajanja električnom energijom. Naime, u ovo trenutku ono funkcionira na solarnu elektranu koja je nepouzdana i nedostatna te u Svetištu često nema struje. Zamolio je sve koji mogu nešto učiniti po tom pitanju da pomognu.

Zahvalio je i udruženim zborovima iz svih župa Drenovačkog dekanata koji su animirali liturgijsko slavlje na čelu s dirigenticom Anom Zlatunić i orguljašem Ivanom Majačićem. Zahvalio je i tamburašima, ceremonijaru slavlja preč. Josipu Filipoviću te vlč. Matiji Aušiću na pripomoći te biskupu Ivanu koji je pomno pripremio svečano liturgijsko slavlje. Svim dosadašnjim župnicima i upraviteljima Svetišta. Zahvalio je i Slavku Nediću koji je uglazbio pjesmu i njegovim kćerima koje su uz Nedićevu pratnju na gitari otpjevale pjesmu Gospi Šumanovačkoj, a za koju je tekst napisao župnik Živić. On je također klečeći pred kipom Gospe Šumanovačke izrekao zahvalnu molitvu. Zbor je molitvu pratio poklikom Od koljena do koljena dobrota je njegova. Uslijedio je gromoglasni Tebe Boga hvalimo, a zatim i himna Domovini Lijepa naša. Apostolski nuncij podijelio je završni misni blagoslov i potpuni oprost onima koji su se ispovjedili.

Mnoštvo župnih suradnika bilo je u Svetištu na raspolaganju hodočasnicima od parkiranja do kretanja po svetištu te je unatoč velikom mnoštvu, oko 10 tisuća vjernika, vladao red, međusobno poštivanje i uvažavanje hodočasnika kako i dolikuje mjestu molitve, mira, vjere i nade. Skladano i gromoglasno pjevanje udruženoga zbora, orguljaša i tamburaša te zdušno sudjelovanje naroda u pjesmi i molitvi odavalo je širinu duše slavonskoga čovjeka i njegovu vjernost Bogu i Majci Božjoj te je pridonijelo velebnoj proslavi 650. obljetnice svetišta Gospe Šumanovačke.

 

J. Hrehorović/M. Kuveždanin

Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija

Radio Marija

12:00 Kraljice Neba; Molitva - Srednji čas
12:10 Glazba
12:30 Spomendar – ur.: dr. sc. Agneza Szabo
12:50 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za život - svakoga dana u 14:55h

Svakoga dana u 14:55 h molimo molitvu za život. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za blagoslov obitelji, sklad i plodnost supružnika i...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Listopad 2020
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.