U apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae, Sveti Otac Ivan Pavao II poziva, traži i potiče nas da ponovno otkrijemo blago molitve krunice. To je „molitva koju vole mnogi sveci. U svojoj jednostavnosti i dubini ostaje molitva od velike važnosti koja donosi plod svetosti”.
„Povijest krunice pokazuje kako su ovu molitvu koristili osobito dominikanci kada je Crkva prolazila kroz teška vremena zbog širenja krivovjerja. Danas smo pred novim izazovima. Zašto ne biste opet uzeli krunicu s vjerom od onih koji su došli prije nas? ”
Krunica je molitva koju jako volim
“Od moje mladosti ova je molitva imala važno mjesto u mom duhovnom životu”, piše Ivan Pavao II. – Krunica me pratila u trenucima radosti i iskustava. Povjerio sam joj mnoge brige. Zahvaljujući njoj, uvijek sam se osjećao utješeno.Prije dvadeset četiri godine, 29. listopada 1978., samo dva tjedna nakon što sam izabran na Petrovu stolicu, rekao sam ovo, otvarajući svoje srce: “Krunica je molitva koju jako volim. Čudesna molitva! Zadivljuje svojom jednostavnošću i dubinom u isto vrijeme”.
Može se reći da krunica postaje i svojevrsni molitveni komentar posljednjeg poglavlja Ustava Vatikana II – “Lumen gentium”, koji govori o divnoj prisutnosti Majke Božje u otajstvu Krista i Crkve. Jer krunica jesu trenuci u životu Isusa Krista na temelju riječi “Anđeoskiog pozdrava” koji prolaze pred očima naše duše. Oni tvore cjelinu radosnih, tužnih i slavnih misterija. Kao da komuniciramo s Gospodinom Isusom kroz, moglo bi se reći, Srce njegove majke.
Istodobno, naše srce može u iste desetice krunice unijeti sve stvari koje čine život osobe, obitelji, nacije, Crkve i čovječanstva. Osobne stvari, stvari naših susjeda, posebno onih koji su nam najbliži, onih do kojih nam je najviše stalo. Na taj način ova jednostavna molitva krunice pulsira, takoreći, ljudskim životom.
Sveti Otac daje nam do znanja da nas molitva krunice „mistično pokreće tako da stanemo uz Mariju, koja je zabrinuta za Kristov ljudski rast u domu u Nazaretu. To joj omogućuje da nas obrazuje i oblikuje s istom marljivošću dok se Krist u nama potpuno ne oblikuje. Taj Marijin postupak, koji se u potpunosti temelji na Kristovu djelovanju i potpuno mu je podređen, ni na koji način ne ometa izravno sjedinjenje vjernika s Kristom, već ga jača ”(Lumen Gentium 53).
„Ovo je jasan princip koji je izrazio Drugi vatikanski koncil. Tu sam istinu doživio u svom životu i učinio je temeljem svog biskupskog gesla: Totus Tuus. Ovo je geslo nadahnuto naukom sv. Louis Maria Grigniona de Montforta, koji je objasnio ulogu Marije u procesu prilagođavanja svakog od nas Kristu:
“Budući da se cijelo naše savršenstvo sastoji u tome da se sjedinimo s Kristom Gospodinom, u sjedinjenju s njim i posvećivanju njemu, najsavršenija od svih pobožnosti nesumnjivo je ona koja nas najsavršenije sjedinjuje s Kristom. Od svih stvorenja najsličnija Kristu Gospodin je Majka Božja, tako je i pobožnost koja najbolje posvećuje našu dušu našem Spasitelju i sjedinjuje je s Njim, pobožnost prema Blaženoj Djevici, Njegovoj svetoj Majci.
Što smo više posvećeni Mariji, to ćemo potpunije pripadati Isusu. Nigdje se Kristovi i Marijini putevi ne pojavljuju tako blisko povezani kao u krunici. Marija živi samo u Kristu i Krista radi!”.
Moliti krunicu znači kontemplirati s Kristom s Marijom
Sveti Otac podsjeća da je Majka Kristova tijekom brojnih ukazanja u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, a prije svega u Lurdu i Fatimi, snažno poticala ovaj “oblik kontemplativne molitve” koji donosi krunica.
Ivan Pavao II naglašava: „Najvažniji razlog za stalno poticanje recitacije krunice je činjenica da ona pripada najboljoj i provjerenoj tradiciji kršćanske kontemplacije; tipična meditativna molitva i na neki način odgovara molitvi srca ili Isusovoj molitvi, koja je izrasla na tlu kršćanskog Istoka ”.
„Marija neprestano podsjeća vjernike na otajstva svog Sina, želeći da se o njima razmišlja kako bi oni mogli upotrijebiti svoju punu spasiteljsku moć“
„Jer krunica po svojoj prirodi zahtijeva izgovaranje tihe molitve i polaganog razmišljanja, tako da se osoba koja se moli lakše posveti promišljanju otajstava Kristovog života.
„Kontemplirati s Marijom prije svega je sjećanje. Međutim, ovu riječ treba shvatiti u biblijskom smislu pamćenja (zakar), koji aktualizira djela koja je Bog učinio u povijesti spasenja. Biblija je opis spasonosnih događaja koji su kulminirali u samom Kristu. Ti događaji ne pripadaju samo onome “jučer”; oni su i “danas” – spasenje.
Do ove aktualizacije dolazi na poseban način u liturgiji: ono što je Bog učinio prije nekoliko stoljeća ne odnosi se samo na izravne svjedoke tih događaja, već dariva ljude svih vremena svojim darom milosti. To se na neki način odnosi i na bilo koju drugu pobožnu praksu koja nas približava tim događajima: sjetiti ih se u stavu vjere i ljubavi znači otvoriti se milosti koju je Krist za nas zadobio svojim otajstvima života, smrti i uskrsnuća “.
Pitajte i bit će vam dano
“Krist nam je zapovjedio da se ustrajno i s povjerenjem obratimo Bogu kako bismo bili uslišani: ‘Tražite i bit će vam dano; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se”(Mt 7,7).
Temelj ove učinkovitosti molitve je Očeva dobrota, ali i posredovanje samoga Krista i djelovanje Duha Svetoga koji zagovara za nas u skladu s Božjom voljom. Jer “ne znamo moliti kako bismo trebali” (Rim 8,26) i ponekad nas ne čuju jer se loše molimo (usp. Jak 4,2-3).
Molitvu koju Krist i Duh Sveti nadahnjuju u našim srcima, Marija podržava svojim majčinskim zagovorom. Molitva Crkve vodi se Marijinom. Jer ako je Krist, jedini posrednik, put naše molitve, onda Marija, koja svojim sjajem najpotpunije sja, pokazuje ovaj put.
“Na temelju ove posebne Marijine suradnje s djelovanjem Duha Svetoga, Crkve su razvile svoju molitvu svetoj Majci Božjoj, usredotočujući je na Kristovu osobu objavljenu u njegovim otajstvima.”
Na vjenčanju u Kani u Galileji, Evanđelje predstavlja upravo učinkovitost Marijinog zagovora, koji se pred Isusom pojavljuje kao glasnogovornik ljudskih potreba: “Nemaju više vina” (Iv 2,3).
Krunica je i meditacija i zahtjev.
„Ustrajna molba Majci Božjoj temelji se na povjerenju da majčinski zagovor može dobiti sve od Srca Sina (…). U krunici molimo Mariju, Šator Duha Svetoga (usp. Lk 1,35), a ona stoji pred Ocem koji joj je dao puninu milosti i pred Sinom rođenim iz njezine utrobe, moleći s nama i za nas ”(RVM 16).
Krunica u obitelji
Sveti Otac apelira na obitelji da svakodnevno mole krunicu te naglašava da je „krunica oduvijek bila molitva za obitelj. U prošlosti je ova molitva bila posebno draga kršćanskim obiteljima i nesumnjivo je poticala njihovo jedinstvo. Mora se paziti da se ovo dragocjeno naslijeđe ne rasipa. Potrebno se vratiti molitvi u obitelji i molitvi za obitelji, i dalje koristeći ovaj oblik molitve (…).
Obitelj koja se zajedno moli ostaje na okupu. Sveta krunica, u skladu sa starim predanjima, molitva je koja posebno pogoduje okupljanju obitelji. Okrećući pogled prema Isusu, pojedini članovi također vraćaju sposobnost da se gledaju u oči, komuniciraju, pokazuju solidarnost, opraštaju jedni drugima, žive savez ljubavi koji je obnovio Božji Duh.
Mnogi problemi suvremenih obitelji, osobito u ekonomski razvijenim društvima, proizlaze iz činjenice da je sve teže komunicirati. Ljudi ne mogu biti zajedno, a možda nekoliko puta kad možete biti zajedno proguta televizija.
Nastaviti s recitiranjem krunice u obitelji znači unijeti u svakodnevni život potpuno različite slike, koje prikazuju otajstvo koje spašava: sliku Otkupitelja, sliku njegove Svete Majke. Obitelj koja zajedno izgovara krunicu ponovno stvara atmosferu doma u Nazaretu: Isus je postavljen u središte, djelimo s njim radosti i patnje, potrebe i projekte koje stavljmo u njegove ruke, a nadu i snagu za putovanje crpimo iz njega “(RVM 41).
