U četvrtak 8. lipnja, svečanim Euharistijskim slavljem i procesijom, koje je predvodio mons. Ivica Petanjak, proslavljena je u Krku svetkovina Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Euharistijsko slavlje odvijalo se u krčkoj katedrali, a ophod s Presvetim Oltarskim Sakramentom ulicama grada, uz zaustavljanje na trgu Vela placa gdje je bio vanjski oltar.
Na svetoj misi, biskup Ivica uputio je okupljenima svoju pastirsku riječ te im pojasnio kako je Tijelovo svetkovina kojom slavimo stvarnost koja nam je po utjelovljenju, životu i uskrsnuću Druge božanske osobe darovana i u koju smo kao krštenici i vjernici uronjeni, i to kao pojedinci ali i kao zajednica – Crkva. Pozvani smo sve više postajati Tijelo Kristovo i time vidljivi znak i objava Boga i božanskog života koji nam je darovan.
“Kroz cijelu povijest spasenja Bog se čovjeku objavljuje na način na koji čovjek to može najbolje razumjeti i prihvatiti, vodeći pri tom računa kako je čovjek duša i tijelo i kako i one duhovne zbilje na neki način moraju u sebi sadržavati i elemente tjelesnosti. U Isusu Kristu nevidljivi Bog postaje vidljivi čovjek od krvi i mesa i na koncu svog mesijanskog poslanja on nam ostavlja svoje tijelo i krv, ali nakon što su to tijelo i krv bili prožeti Duhom Svetim i nakon njegovog prijeđenog životnog puta u kojem je Isus to tijelo i krv produhovio, usavršio, posvetio, ostvario.
Nitko od nas ljudi ne dolazi na ovaj svijet kao gotov, ostvaren čovjek, nego kao biće mogućnosti, pred kojim će stajati tisuće ponuda, izbora, opredjeljenja. Dolazimo kao ljudi u mogućnosti ostvarenja, a tek na koncu našeg života, kad se bude prosuđivala naša sloboda izbora načina života i naših ostvarenja, moći će se dati sud o tome koliko smo se kao razumna bića ostvarili, a koliko smo podbacili.
Isusovo uzimanje našeg čovještva i svih naših ljudskih atributa za njega je bio ogroman izazov koji je na posebni način došao do izražaja kad je trebao započeti svoje javno djelovanje i izabrati između dva načina djelovanja: služiti svijetu ili vladati i gospodariti svijetom.
Nakon njegovog izbora i opredjeljenja za život u Duhu sluge Patnika, započinju najvažnije tri godine njegovog života u kojima Isus i svojim tijelom i cijelim ljudskim bićem nepokolebivo stoji na strani Božjoj i ostaje vjeran svome opredjeljenju sve do smrti na križu i uskrsnuću od mrtvih. Isus je svojim stavom potpune predanosti u ruke Očeve proslavio ono što je od nas primio, proslavio je svoju krv i meso, posvetio se i usavršio do najviše točke svetosti.
Zato kad Isus na Posljednjoj večeri u svoje ruke uzima kruh i vino i kaže učenicima da će i nakon svog odlaska ostati vidljivo među njima i među nama do konca svijeta, onda on to čini sa sviješću i konačnom odlukom da će ići do kraja i da ga Muka i Smrt na križu neće u tome spriječiti.. Isus je na Posljednjoj večeri umro u Duhu prije nego je umro u Tijelu.
Zato kad mi u euharistiji uzimamo tijelo i krv Kristovu, mi uzimamo to Isusovo čovještvo koje je on svojim životom oplemenio, posvetio, usavršio. Zato je u tom tijelu i krvi snaga i moć i mogućnost našeg posvećenja, naših opredjeljenja, jer mi primamo u pričesti ono Tijelo Isusovo koje se u potpunosti ostvarilo, koje nije stalo na pola puta, koje se nije pokolebalo, koje je znalo što želi od svoga života.
To tijelo može sada proizvesti učinke o kojima Isus govori u evanđelju: »Tko blaguje moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan« (Iv 6, 54). Isusovo tijelo i krv imaju snagu vremenitog i vječnog života koji se ostvaruje u onima koji to s vjerom primaju. Primamo tijelo Kristovo i postajemo Tijelo Kristovo.
To postajanje ima dvojaki učinak: osobni i zajedničarski.
Na osobnoj razini, onaj tko blaguje tijelo Kristovo postaje tijelo Kristovo. Krist ga preobražava u sebe, zadobiva njegove karakteristike.
A svi mi pojedinci kad se promatramo zajedno i kad činimo jednu zajednicu, Crkvu, onda i kao zajednica i kao Crkva postajemo tijelo Kristovo. Postajemo vidljivi Krist u svijetu gdje on kao naša glava ravna nama, njegovim udovima.
I poradi toga je važno da budemo u skladu s Kristom i u skladu jedni s drugima, jer tek međusobno povezani i upućeni na osobnoj razini: mi i Krist, a na zajedničarskoj: Krist i cijela zajednica, postajemo vidljivo Tijelo Kristovo u svijetu preko kojeg se Isus Krist može dalje očitovati i objavljivati svijetu. Na taj način i mi kao pojedinci i kao zajednica imamo ono isto poslanje koje je imao Isus Krist kad je bio na zemlji. To poslanje će biti i naše ljudsko ostvarenje. Kroz našu povezanost s Kristom mi ćemo sve više postajati Kristi, mi ćemo sve više postajati mi sami, bit ćemo prepoznati kao osobe koje ostavljaju određeni trag i biljeg u ovom svijetu i u isto vrijeme ćemo izvršavati poslanje koje nam je Isus dao kad nas je pozvao i poslao u svijet da cijeli svijet učinimo njegovim učenicima kako bi se svi ljudi spasili i došli do spoznaje Istine.”
Izvor: Krčka biskupija
