Svetkovina sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i grada Siska, proslavljena u subotu 3. lipnja u Sisku i njemu posvećenoj sisačkoj župi koja ujedno slavi i 30 godina postojanja. Proslava je započela okupljanjem brojnih vjernika, članova udruga i zajednica te predstavnika institucija iz javnog života ispred katedrale Uzvišenja svetog Križa, a uslijedila je procesija od katedrale ulicama grada do bazilike sv. Kvirina.
Svečano misno slavlje u bazilici predvodio je zagrebački nadbiskup i metropoli Dražen Kutleša u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem i biskupima Zagrebačke metropolije te šezdesetak svećenika.
Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić podsjetivši kako je ovu župu na današnji dan prije 30 godina osnovao kardinal Franjo Kuharić, a prvi župnik bio je preč. Alojzije Petranović. Već u kolovozu imenovan je novi župnik Ivan Hren koji je započeo s pripremama i gradnjom ove župne crkve koja je 2002. posvećena a 2014. godine proglašena bazilikom minor. Biskup je i čestitao novom zagrebačkom nadbiskupu na službi zaželjevši mu obilje Božjeg blagoslova svih svetih, a osobito sv. Kvirina i bl. Alojzija Stepinca. „Neka nam sv. Kvirin izmoli hrabrost vjere u Isusa Krista, hrabrost na žrtvu za zajedničko dobro, neka nas sve vodi Duh Božji, ispuni radošću zajedništva… Svi dobro došli i neka nas sve Gospodin na proslavu blagdana svetog Kvirina obdari radošću, zahvalnošću i mirom“, poručio je biskup Košić.
U homiliji nadbiskup Kutleša je istaknuo kako je naš sveti mučenik Kvirin zavrijedio nebesku slavu po svom najizvrsnijem svjedočanstvu ljubavi. „Prinio je sama sebe za žrtvu upravo po riječima koje svetom Kvirinu pripisuje martirologij Svetog Jeronima: Uistinu sam postao svećenikom ako sama sebe prinesem za žrtvu Bogu. Svaka proslava svetog Kvirina doziva nam u svijest te njegove riječi. Danas s vama želim razmišljati upravo o mučeništvu kao pozivu na sebedarje i u aktualnosti toga poziva u današnje vrijeme. Mučenik je svjedok. Povijest kršćanstva snažno je obilježena različitim progonima, mučenicima i svjedocima vjere. Posebice u vremenu rane Crkve mučeništvo je bilo najuzvišenije oblik svjedočanstva za Krista, a mučenik je bio glavni kršćanski uzor. Znakovito je da se tada grčkom riječi martius, Latinskom martyr označavalo i svjedoka i mučenika. Naime, izvorno značenje riječi martyr u svakodnevnom grčkom jeziku je svjedok, ali u vremenu u kojem je svjedočenje kršćanske vjere gotovo redovito dovodilo do mučeništva, postalo je posve prihvatljivo istom riječju označiti obje stvarnosti. Mučenik je svjedok jer čini vidljivima stvarnosti koje su drugima iz raznih razloga ostale skrivene i nepoznate. Mučenik je svjedok onoga koji ga šalje i najizvrsniji dokaz da izvanredna snaga koja ga ispunja nije njegova nego Božja snaga. Mučenik je čovjek koji odabire smrt kao najuzvišenije čin vjeri jer je to naučio od svoga učitelja Isusa Krista, koji je i svećenik i žrtva koja se prinosi“, rekao je nadbiskup dodavši kako je mučeništvo gubljenje sebe kako bi drugi imali život.
Izvor: Sisačka biskupija
