Svake godine 2. studenoga slavimo Dušni dan, Dan svih vjernih mrtvih, kao izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Molimo se za duše dragih pokojnika, pohodimo njihove grobove, palimo svijeće i sudjelujemo u svetoj misi moleći Boga za njih. Manje je poznat podatak o tome da je za obilježavanje Dušnoga dana zaslužan sveti Odilon. Taj zanimljiv detalj opisao je imenjak toga sveca, Odilon-Gbènoukpo Singbo, u svojoj knjizi „Evanđeoske mrvice za unutarnju ekologiju“, čije drugo izdanje uskoro izlazi iz tiska te će se moći ponovno pronaći u knjižarama Kršćanske sadašnjosti.
Ulomak iz knjige donosimo u nastavku:
„Smrt nije točka na našem životnom putu, nego dvotočka kojom započinjemo novu dimenziju života. Stoga je obilazak grobova najmilijih govor i ispovijest te istine ljudskog života. Svaki istinski tragatelj za smislom života duboko u sebi nosi uvjerenje da život nadilazi ono što vidimo ovdje na zemlji, da punina života nadilazi ovaj zemaljski život. Crkva kao brižna majka koja pokušava proniknuti duhovne, psihološke i tjelesne potrebe svakog čovjeka davno je u otajstvu muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista shvatila tu istinu.
Posebno mi je drago što mogu istaknuti porijeklo spomena Dušnog dana u crkvenoj liturgiji. Europski kontinent duguje svoje kulturne, znanstvene, umjetničke korijene djelovanju Crkve kroz povijest. U toj su povijesti benediktinci – redovnici koji njeguju pravila svetog Benedikta – igrali posebnu ulogu. Jedan je od njih shvatio važnost molitve za naše pokojne. Različitim načinima Crkva je već prije poticala vjernike na tu povezanost kojom ispovijedamo vjeru u uskrsnuće mrtvih. Riječ je o svetom Odilonu koji je živio u 11. stoljeću (961. – 1049.) čije ime s ponosom nosim. Pedeset i pet godina bio je opat u benediktinskom samostanu u Clunyju u Francuskoj. Bio je jako strog prema sebi, ali blag, milosrdan i pun razumijevanja prema svojoj subraći redovnicima. Zahvaljujući njegovom prijedlogu i zauzetosti, Crkva je prihvatila prijedlog spomena vjernih mrtvih 2. studenoga. Dakle, zalaganjem ovog francuskog sveca slavimo Dušni dan koji nam puno znači.
Svatko tko je ikad izgubio dragu osobu dobro zna da je to veliki križ. Stoga izmolimo danas molitvu koju je sveti Odilon nekoć izmolio pred Križem koji nam je donio spas.
O križu, utočište moje,
o Križu pute moj i snago moja,
o Križu, zastavo nesavladiva,
o Križu oružje nepobjedivo!
Križ odagna svako zlo,
Križ istjera tmine;
po tom Križu poći ću putem koji vodi k Bogu.
Križ je moj život:
ali za tebe, neprijatelju, on je smrt.
Neka Križ našega Gospodina bude moja utjeha,
neka njegova krv ostaje u meni pravo otkupljenje.
Neka mi njegovo uskrsnuće daje čvrstu vjeru
i sigurnu nadu u uskrsnuće pravednih. Amen!“
Tekst i fotografije: Tihana Pšenko Miloš, Kršćanska sadašnjost
